Tek krajem lipnja Andrej Plenković ulazi u političku
arenu i postaje (ali samo donekle!) medijska osoba.
Sve to vrijeme medijima je carevao neprikosnoveni knez
Milanović i svi njegovi eksponencijalni gafovi i
uvrjede. Brojne glasove iz te odurne medijske
manufakture pranja mozga biračima dobio je upravo na
tom umjetnom i nepošteno proizvedenom medijskom valu
koji mu, realno, uopće ne pripada.
Da Plenkovićeva pobjeda nije slučajna govore i dva
druga velika uspjeha: ona Zlatka Hasanbegovića i
Brune Esih. Bez obzira na domaću i međunarodnu
hajku, zlatni Hasanbegović svojom je retorikom,
logičnim stajalištima i odlučnim polazištima potukao
ukupni vučji čopor i osvojio toliko preferencijalnih
glasova da će ući u Sabor. Nadamo se uskoro -
Hrvatski državni sabor. Bruna Esih, veliko
osvježenje hrvatske politike, bistrica i stručan
rodoljubni kadar, također je maestralno i munjevito
osvojila svoj mandat velikim brojem preferencijalnih
glasova. To je dakle naš trojac od kojega s pravom
očekujemo mnogo.
Lovorike za Plenkovića potpuno su opravdane i
zaslužene a čestitke normalne ali, već sutra, treba
činiti sve da integralni Most ne bude onaj jezičac u
sastavljanju nove hrvatske Vlade. Jer, ako isti
ponovno budu presudni možemo očekivati iste već
viđene ucjene, miniranja i bojkotiranja rada
hrvatske Vlade. Očekivati je zato i zatim mnogo
osipanja u Mostu i HSS-u jer s gubitnikom
Milanovićem nitko više ne želi pribivati. Tu se mora
dogoditi novo okupljanje koje će neutralizirati
nekad integralni Most i HSS. Posebice HSS ako on
uopće želi preživjeti u uvjetima novog rasporeda
političkih snaga.
Zapravo je
nezanimljivo kako se poluistinom, stari profa Šiber
okomio na Stjepana Radića tvrdeći kako je on bio
izraziti ateist. Ima dakako mnogo Radićevih izjava
kontra popova ali može li to dokinuti glasovitu i
vječnu Radićevu krilaticu "Vjera u Boga i hrvatska
sloga"?? Naravno, da ne može, odnosno može samo u
Šiberovoj okoštaloj, centralno-komitetlijskoj glavi.
U njegovim riječima koje krivotvore, zloporabe i
omalovažavaju Radićevu temeljnu misao i kristalnu
domoljubnu ostavštinu.
Logika za pokrenuti Hrvatsku
Ovaj izborni uspjeh nadalje, ima svu logiku
pokrenuti Hrvatsku nabolje a s eventualnim
integralnim Mostom to će biti samo već viđeno
nadmudrivanje i adolescentsko postavljanje uvjeta
ispunjavanje kojih, unaprijed je jasno, većinom nije
moguće. To bi ne daj Bože dovelo do nove krize
Vlade. Pa bi Most napokon morao (sa)znati zaleđe
svojih nemogućih uvjeta kako ih ne bi u buduće uopće
niti postavljao.
Netko je u kampanji kao otegotnu okolnost
Plekovićevu konceptu iznio i moćan podatak kako je
francusko Ministarstvo kulture prekinulo odnose s
hrvatskim Ministarstvom kulture. Da zaista, to je
jak podatak pogotovu kada znamo tko sjedi kao
veleposlanik u francuskoj i čiju bistu drži u
hrvatskome uredu. To je dakle uradak Ive Goldsteina
i aveti Josipa Broza čija je bista navodno
diplomatski i politički relevantna.
Novi HDZ, očito je, treba napokon početi raditi
ono što HDZ nikada do sada nije radio: provjeriti
kredibilitet kadrova u diplomaciji (u ovom slučaju i
stupanj poznavanja francuskog) te istim aršinom kao
što su to godinama radili Ivica Račan, Stjepan
Mesić, Zoran Milanović, Vesna Pusić i Ivo Josipović
udaljiti evidentne kadrove koji ne slijede zadanu
državnu politiku. Danas, to su zaostali vojnici
pseudo ljevice a koji su uz to izrazito i
nepopravljivo protu-hrvatski nastrojeni. U
diplomaciji, u novinarstvu, u upravnim odborima,
posvuda.
Trebamo znati da su ti kadrovi neobjektivnim
kriterijima, klijentelističkom manirom i plaćeničkim
jaslama doveli Milanovića do 54 mandata.
Jugoslavenska je mreža, rasprostranjena inozemstvom
još iz Titovih pedesetih godina prošloga stoljeća
taj odlučujući financijski faktor koji je lansirao
Milanovića. Mreža udbinih inozemnih poduzeća a ne
mediji i kršćanski antifašisti. To je ta stara,
dobro podmazana mreža koja je nametnula Lex Perković
a koji je Milanović, tako kobno po sebe, onako rado
odradio. Ne daje Milanović ostavku nego se ta mreža
sada odriče njega i odbacuje ga i temeljem izbornoga
poraza ali i temeljem muenchenske presude. Mreža
sada ubrzano traži svojeg novog kviska, novog
Zokija.
Realno, da je Hrvatska zemlja objektivnog
novinarstva ne bi se dogodila anketarska sramota po
kojoj SDP uvjerljivo vodi, ne bi se događalo da
mediji elektronski i tiskovni mjesecima daju veliku
prednost Milanoviću; ne bi se dogodila ne samo
anketarska sramota kvazi strukovnjaka već otvoreno i
višemjesečno obično i bijedno stranačko navijanje.
Zapravo zavijanje. Mjesecima su nas dojili
Milanovićem, njegovom izmišljenom prednošću i sada
kada im je projekt napuhivanja propao, trube o
nekakvom Milanovićevu debaklu. Sada je to 'breaking
news'.
No nije to
nikakav njegov već isključivo njihov potpuni debakl.
Debakl novinarstva, neprofesionalnog, partijskog,
lažnog. Ankete na nekakvim uzorcima a pogotovo
izlazne ankete koje su imale biti još preciznijima
od klasičnih anketa, osramotile su se kao nikada do
sada. Točnije, obrukale su svoje skrivene umrežene
tvorce. I ne samo da se jesu nego se sada pokušavaju
iskopati nekakvim novim faktorom - motivacijom
nastalom tijekom same kampanje. Kao da nas njihove
"stručne" procjene nisu bombardirale postotcima do u
decimalu upravo za vrijeme iste te predizborne
kampanje.
Novinarstvo bi, kao i u ministarstvu obrane,
moralo biti propisom odvojeno od politike. Samo se
tako može objektivno i pošteno izvještavati. I da me
se krivo ne shvati, nisam prijatelj sječe glava ni
zagovaratelj otkaza, zalažem se da svi rade, ali da
partijski vojnici ne mogu biti u udarnim terminima,
na duplericama i intervjuima te na ostalim
najviđenijim mjestima. Vučji čopor naime, ne može
stvarati main stream, točnije ne može ga zagađivati,
ma iz koje stranke on bio. Samo tako putovat ćemo
uzlazno prema nekakvoj budućoj i realno mogućoj
demokratizaciji medija u hrvatskoj.
Treba reći i da Milanovićevo ponovno bezobrazno ne
čestitanje pobjedniku, isto kao i s predsjednicom
Kolindom Grabar Kitarović, ne predstavlja ništa
drugo do li stari pad karakternog imuniteta uz puno
očitovanje iz bogatog rasadnika njegovih kompleksa.
Tko ne zna gubiti nema što tražiti (ne samo) u
politici. Tko ne zna da se ne čestitanjem javno
legitimira kao osoba bez integriteta i osovine,
žaljenja je vrijedan.
Masno financiranje jugo-mreže
Nakratko još o Milanovićevih visokih 54 mandata.
Osim klijentelističkih medija, masnog financiranja
iz jugo-mreže, osim pseudo-ljevičarskog
dvodesetljetnog kadroviranja a nakon polustoljetnih
partijskih novinara za komunizma, neki vide uzrok
takvom Milanovićevu "uspjehu" i u slaboj izlaznosti.
Izlaznost
je primjerice za Josipovića i predsjedničkih izbora
bila, kako su mediji nadobudno javljali "nezapamćeno
visoka" tj. 48,23%. Danas, kada je Milanović
potučen, njegova je glavna žalopojka kako je
izlaznost bila iznimno slaba a iznosila je više od
37 %. Ako je 48 % nezapamćeno visoka onda je valjda
37 % jedna normalna i odlična izlaznost. Milanović
je k tome, nakon svog jučerašnjeg snishodljivog
nuđenja velike koalicije s tom inače i po njemu
"zločinačkom strankom" i onom koju njegov gipsani
jastreb i grleni adlatus Stazić smatra da je "treba
zabraniti", u svom današnjem plačućem postizbornom
govoru najviše vremena potrošio na opisivanje sebe i
svoga velebna djela, duševne patnje te osobnog a
neodlučnog odlaska iz vodstva SDP-a. Još sinoć
zborio je o potrebi gašenja ega, svih taština i
apetita te da je navodno Hrvatska na prvome mjestu.
Nesumnjivo, Milanovićev izborni pad velika je
nanesena šteta SDP-u. Ipak, još se nekako
optimistički nadam da će biti ponovno izabran jer
nakon svih poraza koje je donio SDP-u i nakon svih
uljudbeno promašenih uvrjeda koje je svakodnevno
lijepio suparnicima, nitko tako solidno ne razara
sve čega se dotakne. Sada to, što je odlično znao,
srećom više ne će moći raditi u Vladi RH ali bi
mogao nastaviti u SDP-u. Nemjerljiva je šteta dakle,
što takav jedan predsjednički kapacitet (čini se
zauvijek) pada s vrha stranke kvazi
socijal-demokrata. Iz tog i takvog, očito je,
opće-prenapuhanog SDP-a.
Javor Novak, hkv.ch
|