Ratni načelnik Stožera specijalne policije MUP-a,
general Željko Sačić, hrvatski je branitelj neupitnoga
ratnog puta. Kao načelnik MUP-a RH sudjelovao je u svim
obrambeno-oslobodilačkim akcijama do okončanja
Domovinskog rata, pokazavši tada ali i danas kako se
bori za nacionalne interese. Silom poznatih prilika je
umirovljenik. Taj aktivan 46-godišnjak nedostatak je
radne aktivnosti zamijenio vinogradarstvom, u kojem
također niže uspjehe.
Prošle godine uoči Božića uhićen je u
Zagrebu, zajedno s četiri bivša pripadnika ATJ Lučko,
zbog istražnih radnji, jer navodno, po zapovjednoj
odgovornosti kao tadašnji zamjenik haškog optuženika
generala Markača, nije ništa učinio kako bi spriječio
i procesuirao zločin u Gruborima, koji se dogodio
nekoliko dana nakon Oluje. Smatra se da je njegovo
uhićenje bilo još jedno dodvoravanje hrvatskih vlasti
haaškom tužiteljstvu. Nakon 66 uzničkih dana pušten je
iz zatvora u Remetincu kao slobodan građanin. Danas je
i dalje jedan od rijetkih ratnih zapovjednika
obljubljen među braniteljima, ali i poznat po tome da
nema dlake na jeziku kad su u pitanju vrijednosti
Domovinskog rata.
. S kojim osjećajima ste
obilježili 15. obljetnicu Oluje?
To su moji
osjećaji ponosa, časti i slave. Nije to nikakva fraza,
jer su mi moja obitelj, supruga, sin i kćerka tako
čestitali Dan pobjede. Bio sam u vinogradu. Primio sam
mnogo čestitki od suboraca i prijatelja, specijalaca,
gardista, generala, a posebnu od generala Ademija.
Doista mi je drago da sam imao tu božju priliku i
sreću sudjelovati u takvoj povijesnoj velebnoj akciji
oslobađanja domovine nam Hrvatske, koju smo imali
generacijsku čast nakon mnogo, mnogo stoljeća odraditi
i zaokružiti teritorij Republike Hrvatske.
Sve pozitivne
emocije, bez obzira na nepravdu koja nam se dogodila
nakon 2000. godine, su me preplavile kao i sjećanja na
drage prijatelje, na suborce, na hrabrost, na
zajedništvo, na jednu spremnost da za pravedne ciljeve
dademo život i da nam ne bude žao Te žrtve. Što je
najvažnije, kad bih bio u prilici, opet bih to ponovio
s istim žarom.
POLITIČARI PALI NA POVIJESNOM ISPITU
. Neki ljudi su se od tada do
danas promijenili...
Nažalost taj
entuzijazam je negdje i nestao. Neki moji suborci mi
govore, . Mislim da
treba nadvladati to malodušje, u koje su nas
političari doveli. Političari su potpuno zakazali, Mi
hrvatski branitelji, mi hrvatski narod smo svoje
povijesne zadaće odradili. Ali političari koji su nas
vodili poslije 2000. godine, da ne prozivam nikoga
posebno, jer svi su odgovorni, doista su pali na
povijesnom ispitu da izvedu domovinu nam Hrvatsku na
put blagostanja. Oni su imali tu priliku kao i mi
branitelji, ali su je prokockali zbog svog
karijerizma, častohleplja, zbog svojeg srebroljublja.
Radi vlastite karijere radi zadovoljavanja vlastitih i
usko stranačkih interesa prodali su nas.
Na zahtjev i uz podršku neprijatelja Hrvatske,
sačinili su sotonski "akcijski plan" za lov na
generala Gotovinu, iako su svi već tada znali da je
general Gotovina nevin čovjek. I u Saboru su digli
ruku za provedbu tog protuhrvatskog "plana". Radi
povijesne istine treba reći, da je bivši premijer
Sanader predvodio tu nemoralnu i izdajničku kolonu
tzv. hrvatskih političara.
Prodali su našu
slobodu, prodali su naše povjerenje koje smo imali u
njih, jer su zloupotrebljavali položaj i nacionalno
bogatstvo, jer doveli nas na rub financijske krize,
znači doveli su svojim političkim odlukama da pristaju
na izjednačavanje žrtva i agresora. Pristali su svojim
politikama posebno nakon 2000. godine na revidiranje
nove hrvatske povijesti, da se omalovažava doprinos
hrvatskog branitelja u obrani domovine, da se čak to
kriminalizira. Naši zapovjednici i generali su
završili u pritvoru i zatvoru njima se sudi, mnogi su
već osuđeni. Sve je to dovelo do tog malodušja zbog
kojeg mi neki suborci kažu da ne bi više išli opet u
rat. Ja im poručujem, bit će vremena da se to popravi.
. Da li su Vas pozvali na proslavu
Dana pobjede?
Na
inicijativu mojih suboraca i zapovjednika, pozvan sam
u Knin, pozivnica je bila za sve ratne zapovjednike, a
nosila potpis ministra Karamarka. Već prije sam
odlučio da neću ići, naprosto zbog nekoliko likova
koje bih tamo susreo, a na razini politike u meni
stvaraju jednu nelagodu, nezadovoljstvo i jedan
duševni nemir, ali i zbog nepravde, koja mi je
učinjena. Ne želim licemjerno svojim dolaskom tim
ljudima davati legitimitet, jer kad bih došao kao
ratni zapovjednik u to društvo, ti ljudi bi bili
važniji nego što jesu. Oni su marginalci, povijesni i
njih će hrvatska povijest etiketirati kao one
uzurpatore ljudskih prava i sloboda, kršitelje Ustava,
koji su na poziv jedne loše protuhrvatske politike
odrađivali prljave zadaće.
To nije samo
politička odgovornost, već zlouporaba i žrtvovanje
ljudskih prava i slobode najvrednijih članova
Hrvatske. Oni su generalima radili pretrese stanova,
tražili nepostojeće dokumente. Sve je to sad palo u
vodu. Četiri su godine neki ljudi patili zbog toga
bili proganjani. Pa neka se gospođa Kosor sada zapita
koju je ona politiku s ministrima i državnim
odvjetnikom Bajićem u svoj Vladi provodila. Sad kada
se zna da ne postoje topnički dnevnici, kad je
doživljen takav fijasko, kako će oni reparirati
duhovnu i ostalu štetu koju je nepovratno nanesena, i
povijesti i građanima, pa i konkretnim generalima i
konkretnim odvjetnicima. To je bila pravna šikana koja
nije zabilježena u novijoj europskoj povijesti.
TKO NUDI TEORIJU O IZJEDNAČAVANJU
KRIVNJE
. Kako komentirate opet vraćanje
Tuđmana u HDZ?
Kriminalizirali su Tuđmana, prvo Račanova Vlada, a
Sanader je to objeručke prihvatio, pa i njegov HDZ.
Sanader je to činio zbog vlastitog egoizma i
egocentrizma, radi vlastitih političkih probitaka,
zbog svoje sujete i taštine a svi ostali ministri koji
su i danas u Vladi su ga slijedili. Svi oni su 2004 i
2005. zdušno nastavljali njegovu politiku
detuđmanizacije. Sanaderov HDZ imao je problem s
obitelji Tuđman, oni su marginalizirali i vrijeđali
Miroslava Tuđmana i obitelj. Danas ti isti ljudi kada
vide da povijesna veličina na koju su bacali blato
opet izranja, mijenjaju maske.
Hrvatski narod
ne zaboravlja svoje velikane, a političari su vidjevši
da hrvatski građani i dan danas valoriziraju s
najvećim poštovanjem politiku Franje Tuđmana, radi
vlastitog političkog opstanka, samo radi tog refleksa,
se opet okreću k njemu. Međutim ne svojataju ga danas
radi njegove veličine, radi strateških, političkih i
dugoročnih odluka koje su povijesnog značenja, nego
samo da bi mogli dobiti nekoliko značajnih političkih
poena. A to je licemjerno. Siguran sam da će se
obitelj Tuđman znati mudro se postaviti prema toj
inicijativi.
. U Kninu je za proslavu 15.
godišnjice izvješena spomen-ploča isprike izbjeglicama
nakon Oluje uz financijsku pomoć Vlade RH.
To je opet
licemjerje, baš kao i Tadićeva gruba nemilosrdna
napadačka kvalifikacija Oluje kao zločinačkog
pothvata. A naš se predsjednik Josipović s tim
čovjekom bratimi i sprijateljuje, javno se ljubi i
grli. Možemo samo sa zebnjom čekati što će nam uz
takve naše političare donijeti budućnost. Ova tabla je
samo na tragu jedne loše zamišljene politike da se na
nepravdi izgradi odnos povjerenja između dvaju naroda,
ali i mladih koje ne učimo novijoj povijesti.
Za stvaranje elemenata mira i stabilnosti trebaju
zdravi temelji. To pretpostavlja da iz Srbije, koja je
podupirala onaj fašistički režim u doba Miloševića i
agresiju na Republiku Hrvatsku i to posredstvom
pobunjeničkih Srba u Hrvatskoj, prije svega službeno
stigne isprika Hrvatskoj državi i ponuda za reparaciju
šteta. Kad se time naprave zdravi temelji i kad
prihvate svoju povijesnu krivicu da su agresori, tada
mi Hrvati možemo svima koji su nepravedno nastradali,
pomoći i reparirati im štetu, pa i pravnim mjerama im
nepravdu ispraviti.
Ali ovo sada,
kad se s govori o zamjeni teza, o jednoj zlouporabi
međunarodnog prava gdje se Srbija i predsjednik Tadić
postavljaju kao da su oni žrtve agresije, a
predsjednik Josipović i hrvatska Vlada u nekim svojim
potezima ponašaju se kao da smo mi krivci ili nude
teoriju o izjednačavanju krivnje.
MANIPULIRANJE POVIJESNOM ISTINOM
. Premijerka je na Kninskoj
svečanosti govorila da nećemo dozvoliti reviziju
novije hrvatske povijesti, da nećemo dozvoliti
izjednačavanje žrtve i agresora?
Bravo
gospođo Kosor, mi branitelji Vas u obrani tog stava
podržavamo, ali provedite to u s tvarnosti, ne na
riječima. I neka taj stav državne politike provodi i
predsjednik gospodin Josipović. To znači da treba
prestati svojim izjavama razvodnjavati našu tužbu
protiv Srbije, dakle, da prestane oslabljivati naš
pravni položaj pred međunarodnim sudom, da ćemo se mi
odreći tužbe za genocid, jer, kao nema za to više
uvjeta. Kojih to uvjeta nema?
Zar su ljudi
uskrsnuli, da li su nestali hrvatski branitelji
pronađeni, zar su nacionalna blaga i dobra koja su
uništena i opljačkana, reparirana? Zar je bijeda i
tuga i nazadak kojem smo izloženi, zar to popravljeno?
Da li smo dobili svoju granicu na Dunavu i iza Dunava,
da li smo svoje teritorije vratili? Nismo! Za to bi to
trebale biti teme koje bi gospodin Josipović i Tadić
trebali riješiti. To je interes, da se izgrade
miroljubivi dobrosusjedski odnosi. Prije nego što se
spomenuti postulati ne postave na čvrste temelje, mi
smo gubitnici i nije čudo da smo kao narod i kao
branitelji frustrirani, jer smo žrtve jedne
poslijeratne podaničke politike koja ne vodi računa o
nacionalnim interesima.
. To su dakle provokativni potezi?
Prema tome
sve to prvo treba riješiti, ali i tada se takva tabla
isprike u Kninu ne bi mogla podići uz podršku hrvatske
Vlade, jer bi to značilo da Hrvatska pristaje na lažnu
i povijesno neopstojnu tezu da je u "Oluji" počinjeno
etničko čišćenje, a ne legitimno oslobađanje njenog
područja koje je bilo pod višegodišnjom
neprijateljskom okupacijom. Preuranjena je i
provokativna za žrtve, za naše nestale, za one kojima
se u Srbiji izgubio trag, u njihovim logorima, zbog
onih koji su poslije rata izvršili suicid,
provokativna je i zbog naših ranjenika i sto postotnih
invalida, zbog naših prognanika, zbog BiH, zbog niza
političkih povijesnih razloga.
Isto je tako
provokativan spomenik u Srbu. Hrvatska Vlada je
financirala jedan spomenik, samo jer ima političkog
partnera, Samostalnu demokratsku srpsku stranku koja
joj čuva većinu u Saboru. Zbog te pragmatične ideje i
želje da se održi na vlasti, hrvatska vlast je
praktički pljunula u lice jednoj povijesnoj istini, da
se tamo dogodila četnička pobuna, uz podršku
talijanskih fašista i odmah potom nezapamćeno i
zvjersko krvoproliće nad tamošnjim Hrvatima i
katolicima. Zar moramo trpjeti takvu nepravdu, zar je
opet došlo vrijeme da se manipulira povijesnom
istinom?
06.09.2010. |