Prenosimo s internetskog portala "Dragovoljac.com"

Intervju s ratnim načelnikom Stožera specijalne policije MUP-a, Željkom Sačićem

Ratni načelnik Stožera specijalne policije MUP-a, general Željko Sačić, hrvatski je branitelj neupitnoga ratnog puta. Kao načelnik MUP-a RH sudjelovao je u svim obrambeno-oslobodilačkim akcijama do okončanja Domovinskog rata, pokazavši tada ali i danas kako se bori za nacionalne interese. Silom poznatih prilika je umirovljenik. Taj aktivan 46-godišnjak nedostatak je radne aktivnosti zamijenio vinogradarstvom, u kojem također niže uspjehe.

Prošle godine uoči Božića uhićen je u Zagrebu, zajedno s četiri bivša pripadnika ATJ Lučko, zbog istražnih radnji, jer navodno, po zapovjednoj odgovornosti kao tadašnji zamjenik haškog optuženika generala Markača, nije ništa učinio kako bi spriječio i procesuirao zločin u Gruborima, koji se dogodio nekoliko dana nakon Oluje. Smatra se da je njegovo uhićenje bilo još jedno dodvoravanje hrvatskih vlasti haaškom tužiteljstvu. Nakon 66 uzničkih dana pušten je iz zatvora u Remetincu kao slobodan građanin. Danas je i dalje jedan od rijetkih ratnih zapovjednika obljubljen među braniteljima, ali i poznat po tome da nema dlake na jeziku kad su u pitanju vrijednosti Domovinskog rata.

. S kojim osjećajima ste obilježili 15. obljetnicu Oluje?

To su moji osjećaji ponosa, časti i slave. Nije to nikakva fraza, jer su mi moja obitelj, supruga, sin i kćerka tako čestitali Dan pobjede. Bio sam u vinogradu. Primio sam mnogo čestitki od suboraca i prijatelja, specijalaca, gardista, generala, a posebnu od generala Ademija. Doista mi je drago da sam imao tu božju priliku i sreću sudjelovati u takvoj povijesnoj velebnoj akciji oslobađanja domovine nam Hrvatske, koju smo imali generacijsku čast nakon mnogo, mnogo stoljeća odraditi i zaokružiti teritorij Republike Hrvatske.

Sve pozitivne emocije, bez obzira na nepravdu koja nam se dogodila nakon 2000. godine, su me preplavile kao i sjećanja na drage prijatelje, na suborce, na hrabrost, na zajedništvo, na jednu spremnost da za pravedne ciljeve dademo život i da nam ne bude žao Te žrtve. Što je najvažnije, kad bih bio u prilici, opet bih to ponovio s istim žarom.

POLITIČARI PALI NA POVIJESNOM ISPITU

. Neki ljudi su se od tada do danas promijenili...

Nažalost taj entuzijazam je negdje i nestao. Neki moji suborci mi govore, . Mislim da treba nadvladati to malodušje, u koje su nas političari doveli. Političari su potpuno zakazali, Mi hrvatski branitelji, mi hrvatski narod smo svoje povijesne zadaće odradili. Ali političari koji su nas vodili poslije 2000. godine, da ne prozivam nikoga posebno, jer svi su odgovorni, doista su pali na povijesnom ispitu da izvedu domovinu nam Hrvatsku na put blagostanja. Oni su imali tu priliku kao i mi branitelji, ali su je prokockali zbog svog karijerizma, častohleplja, zbog svojeg srebroljublja. Radi vlastite karijere radi zadovoljavanja vlastitih i usko stranačkih interesa prodali su nas.

Na zahtjev i uz podršku neprijatelja Hrvatske, sačinili su sotonski "akcijski plan" za lov na generala Gotovinu, iako su svi već tada znali da je general Gotovina nevin čovjek. I u Saboru su digli ruku za provedbu tog protuhrvatskog "plana". Radi povijesne istine treba reći, da je bivši premijer Sanader predvodio tu nemoralnu i izdajničku kolonu tzv. hrvatskih političara.

Prodali su našu slobodu, prodali su naše povjerenje koje smo imali u njih, jer su zloupotrebljavali položaj i nacionalno bogatstvo, jer doveli nas na rub financijske krize, znači doveli su svojim političkim odlukama da pristaju na izjednačavanje žrtva i agresora. Pristali su svojim politikama posebno nakon 2000. godine na revidiranje nove hrvatske povijesti, da se omalovažava doprinos hrvatskog branitelja u obrani domovine, da se čak to kriminalizira. Naši zapovjednici i generali su završili u pritvoru i zatvoru njima se sudi, mnogi su već osuđeni. Sve je to dovelo do tog malodušja zbog kojeg mi neki suborci kažu da ne bi više išli opet u rat. Ja im poručujem, bit će vremena da se to popravi.

. Da li su Vas pozvali na proslavu Dana pobjede?

Na inicijativu mojih suboraca i zapovjednika, pozvan sam u Knin, pozivnica je bila za sve ratne zapovjednike, a nosila potpis ministra Karamarka. Već prije sam odlučio da neću ići, naprosto zbog nekoliko likova koje bih tamo susreo, a na razini politike u meni stvaraju jednu nelagodu, nezadovoljstvo i jedan duševni nemir, ali i zbog nepravde, koja mi je učinjena. Ne želim licemjerno svojim dolaskom tim ljudima davati legitimitet, jer kad bih došao kao ratni zapovjednik u to društvo, ti ljudi bi bili važniji nego što jesu. Oni su marginalci, povijesni i njih će hrvatska povijest etiketirati kao one uzurpatore ljudskih prava i sloboda, kršitelje Ustava, koji su na poziv jedne loše protuhrvatske politike odrađivali prljave zadaće.

To nije samo politička odgovornost, već zlouporaba i žrtvovanje ljudskih prava i slobode najvrednijih članova Hrvatske. Oni su generalima radili pretrese stanova, tražili nepostojeće dokumente. Sve je to sad palo u vodu. Četiri su godine neki ljudi patili zbog toga bili proganjani. Pa neka se gospođa Kosor sada zapita koju je ona politiku s ministrima i državnim odvjetnikom Bajićem u svoj Vladi provodila. Sad kada se zna da ne postoje topnički dnevnici, kad je doživljen takav fijasko, kako će oni reparirati duhovnu i ostalu štetu koju je nepovratno nanesena, i povijesti i građanima, pa i konkretnim generalima i konkretnim odvjetnicima. To je bila pravna šikana koja nije zabilježena u novijoj europskoj povijesti.

TKO NUDI TEORIJU O IZJEDNAČAVANJU KRIVNJE

. Kako komentirate opet vraćanje Tuđmana u HDZ?

Kriminalizirali su Tuđmana, prvo Račanova Vlada, a Sanader je to objeručke prihvatio, pa i njegov HDZ. Sanader je to činio zbog vlastitog egoizma i egocentrizma, radi vlastitih političkih probitaka, zbog svoje sujete i taštine a svi ostali ministri koji su i danas u Vladi su ga slijedili. Svi oni su 2004 i 2005. zdušno nastavljali njegovu politiku detuđmanizacije. Sanaderov HDZ imao je problem s obitelji Tuđman, oni su marginalizirali i vrijeđali Miroslava Tuđmana i obitelj. Danas ti isti ljudi kada vide da povijesna veličina na koju su bacali blato opet izranja, mijenjaju maske.

Hrvatski narod ne zaboravlja svoje velikane, a političari su vidjevši da hrvatski građani i dan danas valoriziraju s najvećim poštovanjem politiku Franje Tuđmana, radi vlastitog političkog opstanka, samo radi tog refleksa, se opet okreću k njemu. Međutim ne svojataju ga danas radi njegove veličine, radi strateških, političkih i dugoročnih odluka koje su povijesnog značenja, nego samo da bi mogli dobiti nekoliko značajnih političkih poena. A to je licemjerno. Siguran sam da će se obitelj Tuđman znati mudro se postaviti prema toj inicijativi.

. U Kninu je za proslavu 15. godišnjice izvješena spomen-ploča isprike izbjeglicama nakon Oluje uz financijsku pomoć Vlade RH.

To je opet licemjerje, baš kao i Tadićeva gruba nemilosrdna napadačka kvalifikacija Oluje kao zločinačkog pothvata. A naš se predsjednik Josipović s tim čovjekom bratimi i sprijateljuje, javno se ljubi i grli. Možemo samo sa zebnjom čekati što će nam uz takve naše političare donijeti budućnost. Ova tabla je samo na tragu jedne loše zamišljene politike da se na nepravdi izgradi odnos povjerenja između dvaju naroda, ali i mladih koje ne učimo novijoj povijesti.

Za stvaranje elemenata mira i stabilnosti trebaju zdravi temelji. To pretpostavlja da iz Srbije, koja je podupirala onaj fašistički režim u doba Miloševića i agresiju na Republiku Hrvatsku i to posredstvom pobunjeničkih Srba u Hrvatskoj, prije svega službeno stigne isprika Hrvatskoj državi i ponuda za reparaciju šteta. Kad se time naprave zdravi temelji i kad prihvate svoju povijesnu krivicu da su agresori, tada mi Hrvati možemo svima koji su nepravedno nastradali, pomoći i reparirati im štetu, pa i pravnim mjerama im nepravdu ispraviti.

Ali ovo sada, kad se s govori o zamjeni teza, o jednoj zlouporabi međunarodnog prava gdje se Srbija i predsjednik Tadić postavljaju kao da su oni žrtve agresije, a predsjednik Josipović i hrvatska Vlada u nekim svojim potezima ponašaju se kao da smo mi krivci ili nude teoriju o izjednačavanju krivnje.

MANIPULIRANJE POVIJESNOM ISTINOM

. Premijerka je na Kninskoj svečanosti govorila da nećemo dozvoliti reviziju novije hrvatske povijesti, da nećemo dozvoliti izjednačavanje žrtve i agresora?

Bravo gospođo Kosor, mi branitelji Vas u obrani tog stava podržavamo, ali provedite to u s tvarnosti, ne na riječima. I neka taj stav državne politike provodi i predsjednik gospodin Josipović. To znači da treba prestati svojim izjavama razvodnjavati našu tužbu protiv Srbije, dakle, da prestane oslabljivati naš pravni položaj pred međunarodnim sudom, da ćemo se mi odreći tužbe za genocid, jer, kao nema za to više uvjeta. Kojih to uvjeta nema?

Zar su ljudi uskrsnuli, da li su nestali hrvatski branitelji pronađeni, zar su nacionalna blaga i dobra koja su uništena i opljačkana, reparirana? Zar je bijeda i tuga i nazadak kojem smo izloženi, zar to popravljeno? Da li smo dobili svoju granicu na Dunavu i iza Dunava, da li smo svoje teritorije vratili? Nismo! Za to bi to trebale biti teme koje bi gospodin Josipović i Tadić trebali riješiti. To je interes, da se izgrade miroljubivi dobrosusjedski odnosi. Prije nego što se spomenuti postulati ne postave na čvrste temelje, mi smo gubitnici i nije čudo da smo kao narod i kao branitelji frustrirani, jer smo žrtve jedne poslijeratne podaničke politike koja ne vodi računa o nacionalnim interesima.

. To su dakle provokativni potezi?

Prema tome sve to prvo treba riješiti, ali i tada se takva tabla isprike u Kninu ne bi mogla podići uz podršku hrvatske Vlade, jer bi to značilo da Hrvatska pristaje na lažnu i povijesno neopstojnu tezu da je u "Oluji" počinjeno etničko čišćenje, a ne legitimno oslobađanje njenog područja koje je bilo pod višegodišnjom neprijateljskom okupacijom. Preuranjena je i provokativna za žrtve, za naše nestale, za one kojima se u Srbiji izgubio trag, u njihovim logorima, zbog onih koji su poslije rata izvršili suicid, provokativna je i zbog naših ranjenika i sto postotnih invalida, zbog naših prognanika, zbog BiH, zbog niza političkih povijesnih razloga.

Isto je tako provokativan spomenik u Srbu. Hrvatska Vlada je financirala jedan spomenik, samo jer ima političkog partnera, Samostalnu demokratsku srpsku stranku koja joj čuva većinu u Saboru. Zbog te pragmatične ideje i želje da se održi na vlasti, hrvatska vlast je praktički pljunula u lice jednoj povijesnoj istini, da se tamo dogodila četnička pobuna, uz podršku talijanskih fašista i odmah potom nezapamćeno i zvjersko krvoproliće nad tamošnjim Hrvatima i katolicima. Zar moramo trpjeti takvu nepravdu, zar je opet došlo vrijeme da se manipulira povijesnom istinom?

06.09.2010.