Uvijek me srdilo kad oni koji "s ponosom" ne izlaze na
izbore, a njih je jednostavno sve više, to opravdavaju
paušalnim pljuvanjem po političarima i općom društvenoj
situacijom kojoj ne vide izlaza, nikakvog političkog i
gospodarskog rješenja... Međutim političko zajedništvo i
zajednički izlazak na ove parlamentarne izbore "Liste
izbačenih gubitnika" - to jest perjanica gubitništva
imenom i prezimenom: Slavka Linića, Jadranke Kosor,
Radomira Čačića i Ive Josipovića - toliko je degutantno
da nema tog biračkog želuca kome se ne bi trebalo
povraćati, osim naravno u okorjelim hrvatskim
samoupravljačima. I četvorka očajnika računa na svoje
biračko tjelo, a to biračko tijelo nije nikada smjelo
steći demokratsko pravo biranja, trebalo je pričekati
nekakvom povijesnom zadrškom i samoupravljače staviti na
ugar, ali demokracija je kao i gripa - ne bira i svi su
dobrodošli. "Za narod koji je naprečac prešao iz stanja
podložnosti despotskoj vlasti u sasvim novo i neprirodno
stanje političke neovisnosti, ne može se reći da je imao
prilike za ostvarenje demokratskih prava" (Huxley).
Dakle kandidatura tog četverolista
"luzera" odbačenih od svojih drugova - tih kažnjavanih
prijestupnika i nacerenih gubitnika sa samog dna kace
hrvatske politike - osoba koje su davno izgubile obraz
i stid, progovorit će više o hrvatskom biračkom tijelu
nego o takvim izbornim kandidatima. O njima znamo
dovoljno i previše: za njih je sve to percepcija
politike kao mužnje birača, a koja će im pozicijom na
izbornoj listi još neko vrijeme omogućili lagodan
život bez ikakvog truda i odgovornosti. Dakle bivši
ministar financija, bivša premijerka i predsjednica
parlamentarne stranke, bivši prvi potpredsjednik
vlade, ministar u vladi i predsjednik parlamentarne
stranke te bivši predsjednik države - četverolist je
negdašnjih suprnika i protivnika, u stvari teško
poraženih i grubo izbačenih u unutarstranačkim
bitkama, četverolist osoba željnih osvete na svom putu
u novu političku budućnost, trči novi politički krug.
O hrvatskim biračima tek ćemo saznati
koliko su u najmanju ruku nepromišljeni; njihova je
dijagnoza još je gora nego njihovih miljenika, jer
neprestano se na hrvatskoj političkoj sceni pojavljuju
gubitnici, otpisani i osobe željne sebe - i birači ih
ne prestaju kreditirati svojim glasovima. Oni su
razlog, dakle birači, da razboriti i časni Hrvati ne
žele ući u političku arenu. I može se hrvatska javnost
neprestano pitati gdje su časni ljudi i zašto se ne
pojavljuju, međutim odgovor je samo jedan: ima ih, ali
ne za ovakvo biračko tijelo kojemu ne smeta živjeti
nešto mekšu diktaturu komunizma jer se plaše
neizvjesnosti građanskog društva.
Uživajte u vašim lesarima, holyma, simčićima, linićima,
čačićima... i svim pajacima koji su prodefilirali hrvatskom političkom scenom
zahvaljujući upravo ovakvoj javnosti i ovakvim moralno slijepim i beznadno
nerazumnim biračima. Drugo nisu ni zaslužili nego klaune slične sebi. Neuki
mudrijaši, plačljivci i njurgavci naviknuti na samoupravljački pendrek, pomireni
s lošim zubnim statusom poslije četrdesete, naviknuti na (loše) besplatno
zdravstvo i odlazak u sigurnu (lošu) mirovinu, nisu ništa bolje ni zaslužili.
Kod spomenutog četverolista gubitnika
riječ je ipak i samo o privilegijama službenog vozača,
ulizivačkom smiješku konobara, ulagivanju licemjera i
neizrecivom samozadovoljstvu kad svoje lice vide u
medijima. Imponira im kad ih pozivaju u TV emisije, na
radio, kad daju intervjue, pa bila to "Glorija" ili
"Story", i kad svi misle da oni nešto znaju ili imaju
nešto za reći. U stvari njih više ni supružnici ni
vlastita djeca (ako ih imaju) ne slušaju; ustvari
nitko, osim pripuza i priprostog biračkog tjela
željnog trača i pomodnih gluposti.
Ako nisu na nekakvim izbornim listama
Slavko Linić, Jadranka Kosor, Radomir Čačić i Ivo
Josipović su "mrtvi", nitko ih ne spominje, oni se
gase i odlaze u anonimnost. A to je za njih gore od
smrti: nitko ih više neće prepoznati, pitati ih za
mišljenje; postat će ono što su bez ovakve političke
scene i oduvijek bili - nitko i ništa!
Nije važno kojoj će oni od jedine
dvije političke opcije u Hrvatskoj donijeti sreću i
omogućiti izbornu pobjedu. To uopće nije sreća; oni su
nesreća za sve, amoralna četvorka i civilizacijski
poraz, čak i za one koji će njihovim izlaska na izbore
"profitirati" i sastaviti sljedeću hrvatsku Vladu.
L. C., hrsvijet.net
|
