"'Reciklirat ćemo te, baciti u peć i spaliti!' Da,
doslovce takvu poruku dobila sam u pismu čim sam
najavila da krećem u radikalnu promjenu gospodarenja
otpodom."
To su prve
ispovjedne rečenice koje je novinaru Jutranjeg lista
Sergeju Trajkoviću kazala u međuvremenu politički i
medijski reciklirana, bačena u peć Kukuriku koalicije
i spaljena ministrica tihoga glasa, čvrstih eko-nazora
i pomalo čudnog, darkerskog izgleda.
Slučaj spaljivanja ministrice Holy (nazovimo ga
tako), koliko god to čudno izgledalo, ima mnogo
zajedničkog sa filozofskom i moralnom porukom
poznatog, s jedanaest Oskara nagrađenog filma
"Spašavanje vojnika Ryana". Ako vam je kojim slučajem
promakao film (nedavno je prikazan na HTV-u) ukratko
ću opisati njegov sadržaj.
Film priča o
ljudskoj dimenziji američkog i savezničkog desanta na
Normandiju u kojem je izginulo tisuće i tisuće
Amerikanaca. U tom ratnom metežu mala postrojba
narednika Millera (glumi ga Tom Hanks) dobiva naoko -
ratnički i ćudoredno - apsurdan zadatak: da pod svaku
cijenu, negdje u bespućima nepreglednog ratišta,
pronađe, spasi i vrati majci jedinog preživjelog sina
obitelji Ryan, običnog vojnika, pripadnika padobranske
satnije Jamesa Ryana (glumi ga Matt Damon). Sam Miller
i preostalih sedam članova njegove desetine gube život
u borbi s Nijemcima, ali ostvaruju cilj: vojnik Rayan
se vraća kući.
Iako bi neki zluradi filmski kritičar mogao zaključiti
kako je film gola ratna propaganda, njegova poetična
interpretacija mogla bi biti ova: na političkoj,
domoljubnoj i ljudskoj razini Drugi svjetski rat za
Amerikance nije bio puka igra strašnih brojeva, već
rat za ključne američke nacionalne vrijednosti:
vrijednost i neponovljivost svakog pojedinca kao
božjega stvora i obrana ključnih vrijednosti:
obitelji, slobode, vjere u budućnost i domovinu.
Vraćajući se na našu priču o "Spaljivanju ministrice
Holy", mogli bismo zaključiti ono što ovog časa govori
i piše (a ne misli!) većina političara i novinara: da
njena smjena znači primjenu nulte snošljivosti spram
nepotizma i sitne (pileće i kokošje) korupcije u
Kukuriku koaliciji. Ipak, nešto ozbiljnija analiza
lako otkriva kako je ministrica Holy - prije ili
kasnije - naprosto bila osuđena na političku lomaču,
jer su je za nju punih pet mjeseci pripremali brojni
lobiji i interesne skupine: "prvi potpredsjednik
VRH-a" koji je u njoj vidio glavnu smetnju za
ostvarenje njegovih faraonskih vizija o
hidrocentralama i elektranama na rijekama i potocima,
moru i planinama; "smećarski lobi" i "smećarska
mafija", "golf lobi" i "golf mafija", "građevinski
lobi" i "građevinska mafija". Dakle: Tko je zapravo,
kako i zašto politički reciklirao, bacio u Kukuriku
peć i spalio ministricu dr. Mirelu Holy?
Tijekom istraživačkog rada u pripremi rukopisa naše
zajedničke knjige "Druga medicina: traganje za tajnim
potom do zdravlja" (Jesenski & Turk, 2010.) moja
voljena žena i prva autorica te knjige Gordana,
otkrila je - u čuvenoj knjizi Vladimira Bayera o
progonu vještica u Hrvatskoj i Europi "Ugovor s
đavlom" - zastrašujući podatak: u višestoljetnoj
povijesti hrvatskoga progona vještica sve su te
nesretne "coprnice" (koje su diljem Lijepe naše
nazivali različito: vilenice, zlice, more, babe
vračare, višćice, štringe, trovateljice, vištice,
goropadnice, sovoljuge, tvarnice itd.), nakon
zvjerskih tortura, MUŠKOJ sudskoj poroti na kraju
priznavale, suvremenim rječnikom kazano, "udruženi
zločinački pothvat" spolnog općenja s Đavlom, Sotonom,
Nečastivim! Nakon toga su ih osuđivali na smrt i
spaljivali!
Postoji samo
jedna jedina fascinantna iznimka: vještica Margareta
Bedran koju su zagrebački suci - na sudu koji je bio u
blizini današnjih Banskih dvora, što nije nevažno za
našu priču - u dva navrata 1698. podvrgli strašnoj
torturi (u sudskom zapisniku napisano je na latinskom:
horribili torturae subjecta), a ona ipak nije ništa
priznala! Do zla boga bijesni suci koji su bili
svjesni da je na kraju moraju osudili na smrt, kako ne
bi na sebe navukli po život opasni gnjev crkve i
države svoga doba, kao njeno "priznanje" naveli su
riječi s kraja druge torture: "Prokleta mati ka me je
rodila".
Ovu sam litografiju pažljivo birao jer ima itekako
veze sa "Slučajem spaljivanja vještice Mirele". Naime,
u kaznenoj prijavi koju je "spaljena"
ministrica-vještica podnijela DORH-u ukazuje na
činjenicu da je plamen koji su proces prenošenja
plamena za paljenje njene lomače na HTV-u (prvu je
vijest objavio voditelj Dnevnika 3 Siniša Kovačić)
bile uključene čak dvije žene: Ankica Mamić, privatna
PR savjetnica Radimira Čačića (koja ga savjetuje oko
PR-a povezanog sa smrtonosnom prometnom nesrećom u
Mađarskoj) i Aleksandra Kolarić, bivša glasnogovornica
vlade Ivice Račana.
Bivšu kraljicu "smeća" Zoki je odložio na smetlište
političke povijesti
Da se povijest ponavlja kao farsa pokazuje slučaj
osude na političku smrt i progon iz ČINOVNIČKOG RAJA -
Banskih dvora na Markovu trgu - jedne suvremene
hrvatske i češke "vještice": bivše
ministrice-zaštitnice okoliša i prirode Mirele Holy. A
da se doista radi o činovničkom raju nemojte uopće
sumnjati: prvi potpredsjednik VRH-a, njegov "drugi"
predsjednik i brojni ministri i ministrice koji ondje
stoluju ili povremeno navraćaju imaju na usluzi 24
sata na dan luksuzne limuzine, vozače, zrakoplove,
zrakomlate, anđele čuvare, tajnice, služinčad, enormno
visoke plaće i druga beriva.
Zbog jednog
djetinjastog, naivnog, ali i ljudski sasvim
razumljivog e-pisma koje je preko bespuća virtualne
zbilje poslala predsjedniku Uprave Hrvatskih
željeznica Reneu Valčiću (koji je na položaj
postavljen kao podobnik nove vlasti, što također nije
nevažno za ovu priču), skrušeno ga i pristojno moleći
za milostiv odnos prema jednoj od poslovnih tajnica u
toj tvrtki, "sveta" Mirela Holy (riječ "holy" na
češkom i engleskom označava svetost ili svatoga)
zauvijek je protjerana iz činovničkog raja kojem je
formalni gazda Zoran Milanović.
U tom je e-pismu novoga velmožu HŽ-a molila da od
stranačkih čistki NJENE Kukuriku koalicije spasi Heidu
Maziju, suprugu Gorana Mazije, njenoga prijatelja,
člana Savjeta za zaštitu okoliša SDPH. Kako je davno
ranije bila zagrizla jabuku spoznaje u činovničkom
raju, pa je dobro znala da "njena" nova vlast provodi
masovne kadrovske čistke - od čistačica i portira do
tajnica i njihovih šefova - Valčiću je napisala kako
je "Heidi stekla dojam da je u nemilosti jer je
imenovana dok je vladao HDZ". Zato je smjerno je
zamolila šefa HŽ-a: "Obraćam Vam se jer je Heidi
stekla dojam da ju se pogrešno veže uz Rogožarovo
političko imenovanje te se boji da ćete zbog toga s
njom raskinuti ugovor o radu. Molim Vas da razmotrite
mogućnost zadržavanja gospođe Heidi u HŽ-u na nekom
drugom radnom mjestu."
Nakon što su
mediji objavili sadržaj Mirelina pisamca i nakon što
su se na nju obrušili brojni poznati moralni
poduzetnici tipa Davora Butkovića - Bulenca i
Dragutina Lesara "Lesija" - izloživši je neviđenoj
medijskoj hajki, torturi i linču, nesretna je
"vještica" javno priznala krivicu i sama sebe
presudila izgonom iz činovničkog raja. U pismu koje je
uputila "Zokiju" bivša zaštitnica okoliša i prirode
priznala je krivnju i predložila kaznu: "Poštovani
predsjedniče Vlade gospodine Milanoviću, podnosim Vam
ostavku na funkciju ministrice zaštite okoliša i
prirode slijedom činjenice da sam svojim
nepromišljenim e-mailom gospodinu Reneu Valčiću,
predsjedniku Uprave HŽ Holdinga, nanijela političku
štetu Vladi Republike Hrvatske." Samo što nije
napisala: općila sam sa Zlim, Sotonom, Gospodarom
tame, Belzebubom, Nečastivim, Mefistom ili Luciferom.
Odlazak iz "činovničkog raja" bila je priča s
naslovnice većine medija
Predsjednik VRH-a, "hrabro" i "principijelno", kao
što samo on zna, bez oklijevanja je prihvatio ostavku.
Međutim, "zlobni" su novinari Večernjeg lista namah
otkrili šokantnu vijest koja itekako ima veze s
Evanđeljem po Mateju s početka ovog osvrta: da je Zoki
operaciju prinude ili nagovora na ostavku s bivšom
ministricom vodio iz hvarskog renesansnog ljetnikovca
svog "starog prijatelja" Emila Tedeschija.
Današnja Tedeschijeva vila Floriana,
smještena je u uvali Parja. Nalazi se uz prostrano
lovište Pelegrin na zapadnoj strani otoka Hvara.
Hrvatski ju je bogatun kupio od bivšega supruga Ivane
Trump, Riccarda Mazzuchellija, koji je vilu
iznajmljivao za 15.000 eura tjedno!
Da bi moj čitatelj dobro shvatio o
kakvom se ladalištu radi, spomenuti ću tek da Lovište
Pelegrin ima 589.000 metara kvadratnih. Novinarke
Jutranjeg lista Andreja Bratić i Korana Sutlić prije
dvije godine ovako su svojim čitateljima opisale taj
raj na zemlji:
"Ograđeno je i ulaz nije moguć
bez dopuštenja koncesionara. Životinjsko carstvo
Pelegrina čine jeleni, srne, mufloni i druga divljač
za koju su uređena hranilišta i pojilišta, te posebna
korita za zrnastu hranu, a na raspolaganju imaju mnogo
nedirnute prirode kojom slobodno lutaju. Gazda lovišta
i lovac Tedeschi s mnogo pažnje uređuje uzgajalište
koje ove godine čekaju još neka poboljšanja."
Novinarke
opisuju i ljetnikovac Floriana u kojem je Milanović
proveo Tjelovo:
"Ispod lovišta nalazi se plaža s vilom koja službeno
nije dio uzgajališno-lovišnog kompleksa. Na tu
skrivenu plažu s malim pristaništem za brodove s
lovišta nekad znaju sići i srne, srndaći i mufloni,
što daje posebnu draž renesansnih ladanja. Vila ima
pet spavaćih soba, dnevni salon i blagovaonicu, te
trijem s terasom uz plažu i pogledom na pitoresknu
uvalu koji je, zapravo, središnji dio života u kući.
Na terasi je veliki stol od tikovine sa 24 mjesta, a u
prizemlju vile nalaze se i grill room te konoba. Na
podovima soba su perzijski tepisi, kojih ima čak i na
plaži. Na bočnom dijelu vile nalazi se kula, koja je
zapravo vrsta silosa - u njoj se čuva kukuruz za
jelene!" (Jutranji list, 3. kolovoza 2010.)
Vila Floriana
Dobro je znano da je Emil Tedeschi veliki štovatelj
lika i djela "druga Tita", pa nije čudno što je svoje
plandovalište uredio po uzoru na svog idola, a dobar
dio životinjskog carstva dopremio je s - Brijuna. Ljut
na novinare Večernjaka koji su objavili priču o
njegovu planodvanju na Hvaru, Zoran Milanović je
istoga dana dao kratku izjavu Jutranjem listu
(objavljena je 8. lipnja 2012.): "Bio sam u
privatnom posjetu s obitelji i prijateljima i ne želim
se spuštati na takvu razinu rasprave".
Pojasnio je: "Tedeschi
je moj prijatelj. Nije donator stranke. Da je, mi
sigurno ne bismo bili u prijateljskim odnosima. I ne
posluje s državom."
Po povratku u Zagreb, na konferenciji
za tisak i ine medije, staloženo je pojasnio zašto je
zapravo "prihvatio" (čitaj: iznudio), ostavku od
nespretne i naivne "vještice" koja se lažno
predstavljala kao "Holy" (Svetica): "Žao mi je,
ali postavili smo standarde ponašanja. To se ne smije
raditi. Vlada je postavila određene standarde
ponašanja kojih će se držati. To je ključno pitanje, a
sva ostala pitanja su sporedna, rekao je premijer.
Interveniralo se za osobu koja je povezana sa
strankom, to ne radimo, to ne dopuštamo i, nažalost,
cijena je ovakva."
Čudno je
doista što predsjednik VRH-a Zoran Milanović, iz svoje
umišljene visine, lako uočio "trun" u očima Mirele
Holy, a ne vidi ništa čudnog u "brvnu" koje mu je na
Hvaru palo na dušu: dok je besplatno, s obitelji i
prijateljima, plandovao u "raju na zemlji" kod svog
"prijatelja". Još je i veći problem što vladine
"standarde" moralne i političke odgovornosti ni pod
razno ne želi primijeniti na VRH u cjelini i na svoje
ministre.
Rezultati šestomjesečne vladavine njega i njegova
kabineta doista tjeraju strah u kosti i duše milijuna:
zatvorena su brodogradilišta, povećani su porezi (PDV
od 23 na 25 %), nezaposlenost je povećana za preko
50.000, industrijska proizvodnja je pala za 9 %, bruto
domaći proizvod za oko 2 %, zemljom kruži bauk
besparice itd. Rastu samo troškovi života, cijene i
osjećaj nezadovoljstva, nesreće i očaj, a silnu žeđ i
glad kukuriku vlasti za smjenama i čistkama na HTV-u i
u MUP-u morala je zaustaviti EU birokracija. Da bi
skrenuo pažnju s vlastite i vladine nesposobnosti,
Zoki je izabrao idealnu žrtvenu jaricu: onu koja je po
svemu različita od sivog, čemernog, ministarskog
društva sastavljenog od diplomiranih užara, uredskih
junaka, bahatih galamdžija, stranačkih aparatčika i
poslušnika.
Ona je doista bila "vještica" i strano
tijelo u činovničkom raju, muzeju drvenih činovnika i
voštanih kukuriku figura Zorana Milanovića. Ta Čehinja
bez češkog državljanstva (rođena je u Pragu) čiji je
predak Jan Holy prvi preveo Bibliju na češki,
pasionirana zaljubljenica u Tibet i Indiju, koju je
znatiželja vodila u zemlje u koje je mene vodila
životna i profesionalna sudbina (Egipat, Kina, Indija
.), pasionirana čitateljica knjiga o egipatskim
faronima, bivša vegetarijanka, slušateljica "hibridne"
glazbe (voli slušati obožava Davida Bowieja, Kate
Bush, Massive Attacka, Coldplaya, Mobyja, Dido, Grace
Jones, ali i Brahmsa i Mahlera, pa i new age poput
Vangelisa i Enija Morriconea), pa - što se manje
spominje - šefica kabineta bivšeg ministra dr. Iva
Banca, bila je crni labud u kukuriku "kokošincu". Uz
to, "sveta" Mirela je diplomirala etnologiju, završila
je primjenjenu umjetnost, doktorirala je, neko se
vrijeme bavila modnim dizajnom, a bila je i
višegodišnja autorica magazina Jet Set.
Toj i takvoj tankoćutnoj dušici bilo je, zapravo,
suđeno da bude izgnana iz činovničkog raja u kojem
stoluje bahati trijumvirat Milanović-Čačić-Linić. Dalo
se to naslutiti već na jednoj sjednici VRH-a na kojoj
je na njeno pristojno postavljeno pitanje o ekonomskoj
i ekološkoj opravdanosti projekta izgradnje
termocentrale Plomin 3 i hidrocentrale Ombla Zokijev
doglavnik ili "prvi podpredsjednik" kojeg javnost od
milja naziva "Gazimirom" ovako joj je odbrusio:
"Ministrice Holy, ne zamarajte svoju glavicu
ekonomskim temama jer ima tko brinuti o tome."
Nakon toga bilo je jasno da joj
kad-tad slijedi izgon iz činovnikčkog kukuriku raja.
Nakon što je Zoran Milanović javno objavio kako je na
temelju nekih mističnih "STANDARDA", teška srca ("žao
mi je") politički spalio goropadnicu, štringu,
eko-zaštitnicu Mirelu - koja je ionako više puta
padala zbog visokih štikli koje je nosila po
smetlištima diljem Lijepe naše - odahnuo je pisac
e-maila s početka naše priče.
Bolje se osjeća i onaj Srbin šef
mafije švercera pet ambalažom iz BiH o kojem piše
Aktual. Bolje se osjećaju potencijalni investitoru
koji kane graditi "Čačičeve centrale" na Ombli, Savi,
a možda i na slapovima Krke i na Plitvičkim jezerima.
Na kraju treba podsjetiti kako su negdašnji
"STANDARDI" za prepoznavanje, ispitivanje i mučenje
vještica bili zapisani u čuvenom priručniku "Vještičji
malj" (Malleus Maleficarum) dominikanskih redovnika
Jakoba Sprengera i Heinricha Institorisa. Ta je
"biblija" vještičjih progona tiskana prije ravno 525
godina, ljeta gospodnjeg 1487.
Jesu li stručnjakinja za PR Ankica M. i premijer
Zoran M. na Gojinom platnu "Vještičju sabat"
prepoznali lik Mirele Holy u zloj goropadnici koja u
ruci drži dijete?
S velikim nestrpljenjem očekujem objavu
Milanovićevih "STANDARDA", uz nadu da neće biti
tiskani na latinskom, na kojem je tiskana "Vještičja
bula" pape Inocenta VIII. " Summis desiderantes
affectibus
Piše: dr.Slaven Letica
Hrvatski list
14.06.2012. |
