Britanski povjesničar Robin Haris: Gotovina i Markač osuđeni su da se zadovolji Srbija

Papin pastoralni posjet Hrvatskoj, uhićenje ratnoga zločinca Mladića, svađe u vrhovima hrvatske visoke politike, polagano bacaju nam u zaborav okrutnu presudu dvojici hrvatskih generala u haaškoj sudnici.
Narod, čini se bar tako, kao da se pomirio s optužnicom za udruženi zločin, hrvatska Vlada i političari kojima su bila puna usta obećanja da ćemo u drugostupanjskom procesu sve to srušiti, utihnuli su, a sve s ciljem prije izbora dohvatiti uže dobačeno iz Bruxellesa.
Međutim, dok u nas traje infekcija tradicionalno poznatom hrvatskom šutnjom i prigodnim političkim tumačenjima bliske nam hrvatske prošlosti, svjetski povjesničari i politički analitičari progovaraju istinu. Tako poznati britanski povjesničar i savjetnik u Fondaciji "Margaret Thachen", Robin Harris, otkriva danas javnosti elemente kojima se služi međunarodna politika i Haaški tribunal, kako u slučaju uhićenja Ratka Mladića, tako i u slučaju posljednje presude hrvatskim generalima. Taj savjetnik iz 1990. u vladi M. Thacher, tvrdi da nije sve kao što izgleda.

Prva indicija bio je izbor trenutka. Kada je Mladić konačno "otkriven", šefica vanjske politike EU barunica Ashton zapravo je bila na putu u Beograd kako bi upozorila srbijanskoga predsjednika Borisa Tadića da bi stalni neuspjesi u izručenju Mladića mogli okončati nade Srbije da postane kandidat za učlanjenje u EU, jer su i srpska vojska i strane obavještajne službe očito znali gdje je bio. Zato je gotovo nevjerojatno da otvoreno liberalni srbijanski predsjednik također to nije znao, tvrdi Harris, te dokazuje da se Mladića držalo u rezervi kao dio pogodbe.

On navodi da su postojala dva elementa. Prvi je bio da bi Srbija trebala dobiti odštetu za prolivenu krv u obliku dugogodišnjih zatvorskih kazna za hrvatske generale odgovorne za poraz srbijanske ekspanzionističke politike 1995. godine. Dvojici hrvatskih generala pred Haaškim tribunalom izrečene su kazne od 24 i 18 godina zatvora, nakon što je sud presudio da su se zlostavljanja događala pod njihovim zapovjedništvom, a bila dio kriminalnog plana na visokoj razini. Harris utvrđuje da su dokazi bili neutemeljeni i naglašava kako ih ni britanski niti američki sud ne bi uzeli ozbiljno. Presuda je zadovoljila srpsku javnost i vlast, a rezultat je izručenje Mladića Haagu, odnosno EU. Sada Harris pojašnjava da to nije i kraj te dokazuje da Beograd i Tadić žele vidjeti da će Republika Srpska, etnički pročišćeni srpski dio Bosne, dobiti de facto i konačno de jure, neovisnost. Barunica Ashton, oponirajući zeljama SAD-a i NATO-a, otputovala je naime 13. svibnja u "glavni grad" RS, Banju Luku i dala toj srpskoj paradržavi korisnu legitinmost. To je bio početak.

Dogovor u diplomatskim kmgovima je da će Srbija, kada konačno prizna neovisnost Kosova, biti nagrađena raspadom Bosne u korist bosanskih Srba, a što je bio cilj zbog kojega je Ratko Mladić izvršio tamo genocid.

Takva cinična manipulacija ono je što europska diplomacija već tradicionalno radi, zaključuje taj britanski povjesničar i ekspert za EU i britansko-američke odnose. Ali tko koga koristi? U stvarnosti, u svakoj fazi tih prevrata, europske zemlje su se pokazale kao sukrivci i lakovjernici. Velika Britanija posebno voli Mladića i uvijek je imala najbolje mišljenje o njemu, tvrdi Harris, te dodaje da su Europljani uvijek korisne budale. Srbija se možda odrekla ranjenoga pješaka, ali igra na pobjedu u borbi za Bosnu se nastavlja. Budući da Srbija ima sada izglede za brzo članstvo u EU, sve ide prema planu.

Washington će međutim biti alarmiran i opet iz Londona i Bruxellesa. Naime, SAD ima dosta briga, a da ne bude još jednom prisiljen na intervenciju na Balkanu. No ako Washington ostavi Bruxelles i Beograd da pišu scenarij upravo tako će i ta užasna prognoza Robina Harrisa završiti.

Brammertz misli da smo trebali slaviti sramotne presude generalima!

Glavni haški tužitelj Serge Brammertz u usmenom je obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a u ponedjeljak u New Yorku ocijenio da Hrvatska ispunjava sve zahtjeve njegova ureda za pravnom pomoći 'pravodobno i na vrijeme', ali je dodao i da najviši hrvatski dužnosnici nakon izricanja nepravomoćne presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i MIadenu Markaču 'nisu objektivno komentirali' presudu. Brammertz je Vijeće sigurnosti usmeno izvijestio da postoji 'ograničeni napredak' u potrazi za dokumentima iz vremena akcije Oluja dok je u pisanom izviješću podnesenom u svibnju napisao kako 'izvjestan broj nedosljednosti i pitanja, na koje je ukazano u vezi s nalazima Radne skupine u zadnjem izvješću tužitelja, ostaje neriješen' te da je 'nestanak dokumenata nerazjašnjen'.

Piše Tomislav Držić
Hrvatski list

09.06.2011.