|
Britanski povjesničar Robin Haris: Gotovina i Markač
osuđeni su da se zadovolji Srbija
Papin pastoralni posjet Hrvatskoj,
uhićenje ratnoga zločinca Mladića, svađe u vrhovima
hrvatske visoke politike, polagano bacaju nam u
zaborav okrutnu presudu dvojici hrvatskih generala u
haaškoj sudnici.
Narod, čini se bar tako, kao da se pomirio s
optužnicom za udruženi zločin, hrvatska Vlada i
političari kojima su bila puna usta obećanja da ćemo u
drugostupanjskom procesu sve to srušiti, utihnuli su,
a sve s ciljem prije izbora dohvatiti uže dobačeno iz
Bruxellesa.
Međutim, dok u nas traje infekcija tradicionalno
poznatom hrvatskom šutnjom i prigodnim političkim
tumačenjima bliske nam hrvatske prošlosti, svjetski
povjesničari i politički analitičari progovaraju
istinu. Tako poznati britanski povjesničar i savjetnik
u Fondaciji "Margaret Thachen", Robin Harris, otkriva
danas javnosti elemente kojima se služi međunarodna
politika i Haaški tribunal, kako u slučaju uhićenja
Ratka Mladića, tako i u slučaju posljednje presude
hrvatskim generalima. Taj savjetnik iz 1990. u vladi
M. Thacher, tvrdi da nije sve kao što izgleda.
|
Prva indicija bio je izbor trenutka. Kada je Mladić
konačno "otkriven", šefica vanjske politike EU barunica
Ashton zapravo je bila na putu u Beograd kako bi
upozorila srbijanskoga predsjednika Borisa Tadića da bi
stalni neuspjesi u izručenju Mladića mogli okončati nade
Srbije da postane kandidat za učlanjenje u EU, jer su i
srpska vojska i strane obavještajne službe očito znali
gdje je bio. Zato je gotovo nevjerojatno da otvoreno
liberalni srbijanski predsjednik također to nije znao,
tvrdi Harris, te dokazuje da se Mladića držalo u rezervi
kao dio pogodbe.
On navodi da su postojala dva elementa. Prvi je bio
da bi Srbija trebala dobiti odštetu za prolivenu krv u
obliku dugogodišnjih zatvorskih kazna za hrvatske
generale odgovorne za poraz srbijanske
ekspanzionističke politike 1995. godine. Dvojici
hrvatskih generala pred Haaškim tribunalom izrečene su
kazne od 24 i 18 godina zatvora, nakon što je sud
presudio da su se zlostavljanja događala pod njihovim
zapovjedništvom, a bila dio kriminalnog plana na
visokoj razini. Harris utvrđuje da su dokazi bili
neutemeljeni i naglašava kako ih ni britanski niti
američki sud ne bi uzeli ozbiljno. Presuda je
zadovoljila srpsku javnost i vlast, a rezultat je
izručenje Mladića Haagu, odnosno EU. Sada Harris
pojašnjava da to nije i kraj te dokazuje da Beograd i
Tadić žele vidjeti da će Republika Srpska, etnički
pročišćeni srpski dio Bosne, dobiti de facto i konačno
de jure, neovisnost. Barunica Ashton, oponirajući
zeljama SAD-a i NATO-a, otputovala je naime 13.
svibnja u "glavni grad" RS, Banju Luku i dala toj
srpskoj paradržavi korisnu legitinmost. To je bio
početak.
Dogovor u diplomatskim kmgovima je da će Srbija,
kada konačno prizna neovisnost Kosova, biti nagrađena
raspadom Bosne u korist bosanskih Srba, a što je bio
cilj zbog kojega je Ratko Mladić izvršio tamo genocid.
Takva cinična manipulacija ono je što europska
diplomacija već tradicionalno radi, zaključuje taj
britanski povjesničar i ekspert za EU i
britansko-američke odnose. Ali tko koga koristi? U
stvarnosti, u svakoj fazi tih prevrata, europske
zemlje su se pokazale kao sukrivci i lakovjernici.
Velika Britanija posebno voli Mladića i uvijek je
imala najbolje mišljenje o njemu, tvrdi Harris, te
dodaje da su Europljani uvijek korisne budale. Srbija
se možda odrekla ranjenoga pješaka, ali igra na
pobjedu u borbi za Bosnu se nastavlja. Budući da
Srbija ima sada izglede za brzo članstvo u EU, sve ide
prema planu.
Washington će međutim biti alarmiran i
opet iz Londona i Bruxellesa. Naime, SAD ima dosta
briga, a da ne bude još jednom prisiljen na
intervenciju na Balkanu. No ako Washington ostavi
Bruxelles i Beograd da pišu scenarij upravo tako će i
ta užasna prognoza Robina Harrisa završiti.
Brammertz misli da smo trebali
slaviti sramotne presude generalima!
Glavni haški tužitelj Serge Brammertz
u usmenom je obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a u
ponedjeljak u New Yorku ocijenio da Hrvatska ispunjava
sve zahtjeve njegova ureda za pravnom pomoći
'pravodobno i na vrijeme', ali je dodao i da najviši
hrvatski dužnosnici nakon izricanja nepravomoćne
presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i MIadenu
Markaču 'nisu objektivno komentirali' presudu.
Brammertz je Vijeće sigurnosti usmeno izvijestio da
postoji 'ograničeni napredak' u potrazi za dokumentima
iz vremena akcije Oluja dok je u pisanom izviješću
podnesenom u svibnju napisao kako 'izvjestan broj
nedosljednosti i pitanja, na koje je ukazano u vezi s
nalazima Radne skupine u zadnjem izvješću tužitelja,
ostaje neriješen' te da je 'nestanak dokumenata
nerazjašnjen'.
Piše
Tomislav Držić
Hrvatski list
09.06.2011. |