|
U Zagrebu je (subota, 18.lipnja) održana pride parada
jer u Hrvatskoj nemamo dosta problema pa nam treba i
jedan problem pride.
Parada je sjajno uspjela zahvaljujući paradi policije.
Po policijskim procjenama bilo je oko dvije tisuće
spolno dezorijentiranih osoba, u koji su broj uključeni
i podržavatelji s lijeve strane političke scene te
duhovno i nacionalno dezorijentirane osobe iz javnoga
života. Političari naoko lijevoga profila (jer HNS
primjerice nije ništa drugo do korporacija ogrezla u
sirovom kapitalizmu) na taj su sirov način skupljali
predizborne bodove, što je legalno, ali ljigavo.
Na dvije tisuće opisanih osoba bilo je tisuću i petsto
policajaca, što znači gotovo jedan policajac na
jednoga homoseksualca. Prije parade građanima je
utjerivan strah u kosti, pa su samo najhrabriji nešto
zucnuli, premda znajući da su snimani za policijski
dokumentarac. Tako je hrvatskoj većini zaprt gubec,
što bi rekli stari Zagrepčani. |
Naime, manjina ima pravo na slobodu izražavanja
mišljenja, a većina to pravo nema - ako izrazi
mišljenje, bace se na nju i ubace ju u policijski kombi
(marica). To se zove povratkom verbalnoga delikta na
velika vrata, a podvodi se pod nekakav zakon o mržnji
koji je toliko rastezljiv da svakoga može dohvatiti.
Eto, ja mrzim semafore jer sam izračunao da su mi
odnijeli jednu desetinu života, pa sada to i javno
kažem, čekajući maricu (na semaforu).
"Zagreb se iskazao", vrište naslovi. Uz toliko
policije održala bi se bez velikih incidenata i parada
četnika po Zagrebu. No zagrebačka parada homoseksualaca
iliti pedera ipak nije bila dovoljno štićena, te je samo
zahvaljujući sreći sve prošlo "u redu". Za sljedeću
takvu paradu treba uz policiju izvesti na ulicu i vojsku
(ako je još ima), na strateška mjesta izvesti tenkove i
slične igračke. Tek tada bih bio miran.
Nego, prajderi su imali i neke govore
ideološko-političke naravi, što već spada u moju domenu.
Koliko je HTV prenio, neki prajder je izražavao svoje
duboko neslaganje s fašizmom, ali ne i s komunizmom, pa
je duhovna potka razvidna. Uz fašizam nije nabrojao i
nacizam, nego - nacionalizam, što je brkanje lončića, i
to namjerno. Dakle prajder nema ništa protiv nacizma,
ali ima protiv nacionalizma, a to više nije govor protiv
totalitarnih sustava nego protiv nacionalne svijesti.
Vlasnik nacionalne svijesti je u ovom slučaju (jer se
sve odvijalo u Hrvatskoj) - hrvatski narod, odnosno
velika većina hrvatskih građana.Vlasnik pozitivnog
nacionalizma, u svojoj biti uvijek obrambenog, zbog
povijesnih okolnosti ali i karaktera hrvatskoga naroda.
I tako se jedna odiozna parada istospolaca uz
neviđeno osiguranje pretvorila u političku paradu. Bilo
je to vidljivo već u Splitu, a u Zagrebu razjašnjeno.
Isto je tako već u Splitu bilo vidljivo da dijelovi
prajdera idu na provokaciju zazivajući Srbiju, a mnogi
su od njih i došli iz zemalja bivše naddržave. Koliko se
moglo procijeniti, takvih je od dvije tisuće bilo dobrih
pet stotina ili više, te predstavljaju organiziranu
skupinu za izazivanje Hrvata. Njihovi očevi bili su
nedavno u Kumrovcu. Bilo bi dobro da policija dade i te
podatke, kako bismo bili cjelovito informirani. Samo
priglupa država ne analizira slične informacije.
Stavljam ruku u vatru da će ista organizirana skupina
biti i u Lici kada Tadić (možda i Dodik) budu
provocirali dan poslije hrvatskoga Dana državnosti - bez
obzira što je za mene Dan državnosti i dalje 30.
svibnja.
Kad sam već spomenuo Split: jedan stari i lijepi
grad u zadnjih je deset dana postao predmetom mržnje
medija, na njega su se obrušili kolumnisti od zla oca i
gore matere, na Split koji je snažno kulturno središte
ali u zadnjih desetak godina i političko središtve RH,
bez obzira na sjevernu metropolu iz koje se generiraju
ambivalentne politike bez strategija i razbijaju se o
glavu i drugima, Splitu sigurno. Zato velim - zaprite
gubec (štono bi rekli, ponavljam, Zagrepčani), i ne
pišite ništa kontra Splita. Posebno mi je pala u oči
primjedba da je paradiranje prajdera kontra "lokalnoj
kulturi". Nije kontra lokalnoj, nego je kontra kulturi
koja ima svoj identitet, a zove se nacionalna kultura, u
ovom slučaju hrvatska kultura. U njezinu povijesnom
razvitku prema (više-manje) "standardizaciji",
homoseksualnost nije postala njezinom vrijednošću. Bilo
je kultura, i to značajnih kultura, u kojima to jest
postala vrijednost, po općem prihvaćanju ili toleriranju
(grčka), ali hrvatskoj kulturi homoseksulanost
jednostavno nije imantenta, nije njezin dio, pa ako joj
se sada nešto želi umjetno nametati - ona se brani. Kao
što se branila od nametanja njemačkog, talijanskog i
"srpskohrvatskog". I ona će se obraniti, kao i uvijek.
Možeš ju tući pendrekom, ali nametnuti joj što ne želi
posve je nemoguće, kao što je pokazala ponosna hrvatska
povijest.
Vlast koja na taj način postaje oruđem nametanja,
nije narodna vlast. To je vlast koja i u ovom slučaju
provodi tuđe interese, to je vlast koja se beznadno
udaljila od naroda.
I opisani događaji potvrđuju da je Hrvatskoj
potrebna vlast koja je u suglasju s narodom. Kada Hrast
dođe na vlast (sada to više nije slučajna rima), donosit
će zakone koji će biti po volji i u interesu naroda i
vrijednosti koje su dio njegova bića, neodvojive od
njega. Eto, našao sam napokon točnu riječ: neodvojive.
I da završim ovaj ležeran tekst: na dan kada je
Zagreb dobio nešto pride, bio sam na uspjeloj modnoj
reviji u Kaskadama, kreatorice Lane Jozić. To jest u
noći poslije dana pride. Nekoliko haljina koje su sama
umjetnost, dugonoge ljepotice na pisti, ali i u publici.
Zatomljeni uzdasi, dah i duh prajderima odizone
heteroseksualnosti. Prajdera nije bilo. Nego, dok sam
ondje bivao, usput sam razmišljao - posve nevezano i
zbrkano: krećem se u različitim krugovima i poznanici su
mi naravno i homoseksualci. Uglavnom pristojni, uglađeni
ljudi koji mogu razgovarati o svim temama, ali o svojoj
orijentaciji ne pričaju. Niti ja njima govorim o svojoj
jer se samo prostaci i impotentni hvale heteroseksualnim
pothvatima. Zašto to spominjem? Zato jer te moje
poznanike nikada nisam vidio u paradama "ponosa", zato
jer im je paradiranje uopće strano i blesavo. A oni jesu
Zagrepčani, puno više od onih u povorci, gdje -
ponavljam - bijaše više ili gotovo više prajdera iz
zemalja "zapadnog Balkana" kojima svrha i tako nije bila
spolna nego politička provokacija.
Hrvoje Hitrec
|
