- Je li se ikad dogodilo otkako se popisuje stanovništvo
u Hrvatskoj da se objavljuju djelomični rezultati popisa
stanovništva i da bi njihovo objavljivanje u dijelovima
moglo potrajati više od godinu dana?
Nikad se do sada nije dogodilo nešto slično.
Hrvatska je od osamostaljenja provela dva popisa
stanovništva, a bivša država šest (1948., 1953.,
1961., 1971., 1981. i 1991. godine) i u pravilu su
prvi rezultati popisa znanstvenoj, političkoj i
ostaloj javnosti predočeni unutar šest mjeseci
(izuzetno do kraja popisne godine), a sadržavali su
ukupni broj stanovnika za sve teritorijalne jedinice
bez osnovnih struktura.
Konačni, pak, rezultati stanovništva s relevantnim
strukturama za sva osnovna i strateška planiranja
izneseni su, također u pravilu, unutar jedne godine.
To su standardi značajni za kasniju analitičku,
plansku i projekcijsku primjenu podataka. Ovo što se
dogodilo u Hrvatskoj samo potvrđuje neodgovorni
pristup tako važnom projektu svih institucija
odgovornih za popis stanovništva.
- Koji su razlozi tome, nedostatno planirani novac,
kako kaže ravnatelj DZS-a, ili je riječ o nekim drugim
razlozima?
Lako je to sad izgovoriti i usmjeriti odgovornost
prema onima koji više ništa ne odlučuju. Tada je
trebalo to javno reći i potvrđivati važnost popisa za
Hrvatsku i imati građansku hrabrost pozvati, u
konkretnom slučaju resornog ministra ili čelnu osobu
hrvatske Vlade na izvršenje tako prevažne zadaće. Osim
toga, sve je to stvar proračunskog planiranja i
pozicioniranja, a sekundarno i borbe za njegovu
realizaciju.
Pravi razlozi leže u pristupu problematici, s
obzirom na to da se popis stanovništva više shvatio
kao teret nego temeljni projekt i dokument planiranja
manje-više svih djelatnosti u zemlji. Posebno to
potvrđuju pripremni postupci pred popis iz kojih su
isključeni svi znanstvenici, misleći da cijeli teret
organizacije, provedbe i obrade popisa mogu podnijeti
samo zaposlenici DZS-a. Kakav pristup - takvi i
rezultati!
DSZ tipičan primjer političkog kadroviranja
- Može li se govoriti o nekompetentnom čelnom
čovjeku DSZ-a?
Uopće ne želim ulaziti u ukupnu kompetentnost
vođenja prevažnog sustava državne statistike. Međutim,
važno je naglasiti da je DZS tipičan primjer
postavljanja kadrova u zemlji. Postavljanjem po
kriterijima političke ili neke druge bliskosti osoba s
formalnim kriterijima bez razumijevanja važnosti
sustava kojim se upravlja i bez građanske hrabrosti
prema političkom sustavu i odgovornosti prema javnosti
- ne možete drugo niti očekivati.
Prepuna je Hrvatska takvih primjera. Da, za provedbu
takvog projekta nije bilo kompetentnosti čelnog čovjek
kao i cijelog tima zaduženog za privođenje popisa
konačnoj svrsi. Ponavljam ponovno, nije se shvatilo
značenje svega za Hrvatsku, posebno sada kad je
hrvatska populacija ponovo ušla u intenzivnu fazu
izumiranja stanovništva.
- Kakve će svrhe imati tako zakašnjela objava
podataka? Kome uopće služe rezultati ovakva popisa?
Nama koji se tom problematikom bavimo već poprilično
dugo za razumijevanje osnovnih zakonitosti i
prognoziranje budućih trendova ovi će podatci
poslužiti kao potvrda ranijih promišljanja i važni su
nam i zakašnjeli i vremenski neusporedivi i
parcijalni, ali javnost je zbunjena kako je moguće
utrošiti toliki novac, a ne dobiti vremensku i svaku
drugu usporedivost.
Takvim se zakašnjelim podatcima mogućnost
manipulacije povećava, posebno od strane neupućenih
političara, novinara i ostalih vezano za jako bitne i
osjetljive strukture kao što su etnička, vjerska,
jezična, regionalna... Međutim, mnogo je važnije što
kašnjenje podataka i njihova nefunkcionalnost
zaustavlja donošenje ključnih strateških,
koncepcijskih, političkih i inih planova, projekata,
programa, strategija i slično, posebno glede
gospodarskoga, regionalnoga i demografskog razvoja
Hrvatske.
- Koje su najveće manjkavosti popisa?
Osim navedenih manjkavosti u organizaciji, provedbi
i obradi popisa stanovništva, treba naglasiti da je
popis bio idealna prilika formalnog bilježenja
demografskih posljedica agresije na Republiku Hrvatsku
u smislu privremene ili trajne migracije i stvarnog
povratka stanovništva. Također se propustila prilika
bilježenja stabilne ili labilne dnevne migracije,
posebno važne za planiranje naselja, prometnog sustava
i uopće regionalno planiranje, zatim pitanja ostanka u
Hrvatskoj, visine prihoda, sektorske zaposlenosti,
privremenoga rada itd.
Mnogo je još suptilnosti moguće izdvojiti i
hrvatskih posebnosti koje je bilo moguće potvrditi
popisom jasnim profiliranjem popisnice, jedinica
popisivanja i kod definiranja osnovnih kategorija.
- Hoće li rezultati popisa na kraju biti
usporedivi s onima iz popisa 2001.?
Koncepcija svakog novog popisa mora se temeljiti na
ključnim usporedivim kategorijama s prethodnim
popisima i novim relevantnim za razvoj prostora,
društva, gospodarstva i svih temeljnih djelatnosti.
Primjer bi moglo biti ukupno stanovništvo koje je
moralo ostati kao i u popisu 2001. godine upravo zbog
te temeljne usporedivosti. Nitko Hrvatskoj izvana nije
uvjetovao (niti jedan dokument demografske komisije
UN-a ili Eurostata) da u ukupno stanovništvo uključi
osobe koje se tek izjasne da će u Hrvatskoj imati
uobičajeno mjesto stanovanja, s obzirom na to da je
definicija stalnog stanovništva 2001. postavljena već
prema međunarodnim standardima.
Pretpostavka je da je to učinjeno po prijedlogu
koalicijskog manjinskog partnera kako bi se
registriralo više njihovih pripadnika koji su godinu i
više odsutni iz Hrvatske, a vezano za napuštanje
Hrvatske u devedesetim godinama. Usporedivost će biti
znatno otežana ljudima koji nisu duboko u toj
problematici.
- Koje su osnovne značajke popisa na osnovi
dostupnih podataka o broju stanovnika prema spolu,
starosti, državljanstvu, narodnosti, vjeri i
materinskom jeziku?
Politizacija navedenih struktura hrvatska je
svakodnevnica. Pomalo za Hrvatsku i osjetljiva tema
iako potpuno neopravdano. Ništa se u ovom popisu nije
posebno dogodilo u odnosu na popis 2001. i u odnosu na
ono što su najavljivali hrvatski demografi. Hrvatska
je i dalje kao i neke europske zemlje (Francuska,
npr.) po svim navedenim strukturama relativno homogena
zemlja.
Takva je bila i prije agresije, takva je i sada,
samo s većim stopama koje su posljedice napada na
Hrvatsku početkom devedesetih. Više ima žena nego
muškaraca u ukupnom stanovništvu iako se rodi više
muške nego ženske djece, šest od sedam stanovnika su
vjernici katolici, devet od deset stanovnika su
Hrvati, preko 95 posto stanovnika potvrdilo je
hrvatski materinski jezik, regionalno izjašnjavanje
nije u mjeri kakva je bila politička najava (sedam od
deset stanovnika u Istri npr., Hrvati su), itd.
Međutim, intenzivno starenje i depopulacija ukupnog
stanovništva vrlo je izražen problem.
Demografska problematika mora biti na strateškoj
razini
- Popis je pokazao da je Hrvatska u
desetgodišnjem razdoblju izgubila više od 150.000
stanovnika. Znači li to da su se Nacionalni program
demografskog razvitka (1997.) i Nacionalna
populacijska politika (2006.) pokazali potpuno
neučinkovitima?
Ukupna depopulacija posebno zabrinjava, ali ona je
samo očekivana posljedica svih demografskih
negativnosti nakon 2001. godine. Oba su navedena
dokumenta u Saboru aklamacijom prihvaćena, međutim
nisu donijela nikakvu promjenu trendova. Popis 2001.
potvrdio je potrebu postavljanja demografske
problematike na stratešku razinu razvoja i opstanka
Hrvatske i mnogo radikalniji pristup (u smislu
provedbenih mjera) modelima revitalizacije domicilnog
stanovništva s ciljem planiranja razvoja hrvatskog
društva i gospodarstva. Zato primarno služi državni
proračun, a ne kao najveći investicijski fond u zemlji
usmjeravan interesnim sustavima.
- Iskazan je stanovit pad katolika, porast
agnostika i ateista, djelomice regionalno
opredijeljenih... Što se može zaključiti?
Jedan je
biskup izjavio kako je dobro da katolika još i ima
kakva se promidžba vodi protiv njih.
Ništa se tu nije dogodilo što u populaciji nije već
postojalo. Hrvatska ne gubi svoj katolički identitet
niti bilo koji drugi bez obzira na javna očekivanja
ateista, regionalno opredijeljenih i svih kojima
hrvatski identitet ne predstavlja vrijednost. Popis je
potvrdio u potpunosti hrvatski identitet i sva
promišljanja suprotna ovoj potvrdi nisu dio
demokratskih vrijednosti asocijacije u koju ulazimo.
- Stanovništvo se izjasnilo u dvama posljednjim
popisima (2001. i 2011.) u vrlo visokom postotku,
iznad 95 posto, da je njihov materinski jezik
hrvatski. Unatoč tomu, ima onih koji taj jezik hoće
izbaciti iz Ustava, a stalan je i pokušaj da se taj
jezik da tako kažemo pobosanči ili učini
hrvatsko-bošnjačko-srpskim?
Ma, nisu problem ti zahtjevi nego način kako se na
te zahtjeve odgovara. Nema tu nikakve posebne
mudrosti. Hrvatska je država hrvatskog naroda u kojoj
je materinski jezik hrvatski gotovo cijelog
stanovništva i s tim se dostojanstvom i s tom
vrijednošću potvrđujemo prema svim etničkim
zajednicama u zemlji. Čak je i pojam nacionalna
manjina naslijeđe bivše zajednice s obzirom da je
nacionalnost u Hrvatskoj jedna, a etnička pripadnost
različita. Intelektualnost i racionalnost u
pojašnjavanju cijele problematike nema protuargumenta,
što je, eto, potvrdio i sam popis stanovništva.
Samo Hrvatska mirno promatra starenje stanovništva
- Postajemo sve starija nacija, prosječna je
starost iznad 41 godinu. Što je potrebno učiniti kako
bi demografska, odnosno populacijska politika postala
razvojna?
Ukupno starenje stanovništva, depopulaciju ukupnog
stanovništva, a pogotovo izumiranje domicilne
populacije mirno ne promatra niti jedno zemlja, osim,
naravno, Hrvatske, što i nije sasvim slučajno. Problem
bi se onog trenutka počeo razrješavati po različitim
modelima kad bi ova Vlada ili bilo koja druga u
budućnosti postavila demografsku problematiku kao
strateško pitanje razvoja i opstanka Hrvatske. Sve što
bi kasnije uslijedilo modeliranje revitalizacije bilo
bi pitanje struke, što je najmanji problem.
- U radu objavljenome prije gotovo mjesec dana u
časopisu Društvena istraživanja (srpanj-rujan 2012.)
ustvrdili ste da Hrvatska, unatoč negativnim
trendovima, ima demografskih potencijala. Gdje ih
vidite i kako te potencijale osloboditi?
Demografski potencijal postoji i u domicilnoj i u
iseljeničkoj populaciji. Upravo su analize i
promišljanja u tom radu pokazale da su čak i resursi
domicilne populacije još uvijek i još neko vrijeme taj
potencijal, ne vežući čak potencijal za vrijednost
prostora, mogućnost imigracije, usmjeravanje
investicija, globalna geostrateška partnerstva, itd.
Ponavljam, najvažnija je spoznaja o značenju tog
problema za Hrvatsku i njezinu budućnost.
- Demografi već desetljećima upozoravaju na
negativne demografske procese u Hrvatskoj. Kako to da
se nijedna Vlada s tim problemom nije ozbiljnije
pozabavila, a Kukuriku koalicija ga u svojem Planu 21
uopće ne spominje?
Meni je to potpuno nejasno iako se oko stanovništva
vrti praktički sve u prostoru. Pretpostavljam da su
sve vlasti, a pogotovo ova koja nema niti retka o tome
u programu, smatrale to nebitnim ili možda čak
osjetljivim pitanjem s kojim se ulazi u nekakvu
pretjerano naglašenu nacionalnu priču. Brzo će svi
shvatiti kako je to bitno, a mi ćemo ih na to stalno
podsjećati. Shvatit će posebno onda kad izgube izbore.
To vrijedi i za prošlu vlast.
- Duže vrijeme upozoravate i na supstituciju
stanovništva u Hrvatskoj. Što sve ona donosi?
Supstitucija je pojam koji je u demografsku
literaturu unio upravo spomenuti rad iz Društvenih
istraživanja, a predstavlja najveći problem i opasnost
za opstanak Hrvatske. Kad se jedan prostor prazni, kao
u ovom slučaju hrvatski, prirodnim padom i
iseljavanjem u njega polako ulazi drugo stanovništvo
različitim putovima i načinima u uvjetima nepostojanja
nikakve useljeničke politike, posebno planske i
selektivne. Supstitucija nije samo demografski problem
nego mnogo složeniji jer ona mijenja osnovni identitet
prostora, u konkretnom slučaju našeg hrvatskog.
Svakom rođenom djetetu 5.000 do 10.000 eura - to
može donijeti brze demografske učinke u Hrvatskoj!
Prihvaćajući njemački revitalizacijski model
(Standerson, 2011.), ali s različitim parametrima, za
ciljanu rodnost u Hrvatskoj kojom bi se izbjegla
depopulacija, izumiranje, starenje ukupne populacije i
supstitucija stanovništva mora se donijeti strateška
odluka o izdvajanju dijela proračunskih sredstava za
tu namjenu u visini od 1,6 do 3,2 posto. Uspoređujući
visinu tog izdvajanja s nekim drugim strateškim
financiranjem iz proračuna, a s obzirom na značenje
revitalizacije ukupnoga stanovništva za Hrvatsku,
smatramo da bi tu odluku Vlada Hrvatske zbog općeg
interesa i budućnosti zemlje nužno trebala donijeti.
Time bi se omogućilo da svako rođeno dijete dobije
5000 do 10 000 eura, što smatramo bitnom
egzistencijalnom i potencijalnom mjerom koja jedino
može donijeti izravne i relativno brze rezultate.
Drugi revitalizacijski model trebao bi biti vezan uz
dijasporu i potencijalni fertilni kontingent ženske
populacije, koja čini po procjenama čak 72,7 posto
istoga domicilnog kontingenta. Međutim, ovaj model
mora biti vezan i uz povratak u Hrvatsku i uz
povećanje rodnosti povratničke populacije.
Stimulirala bi se na isti način kao po prethodnom
modelu rodnost povratnika uz njihov ostanak u
Hrvatskoj u dužem razdoblju, koje se može definirati
za razdoblje od 10 godina. Pretpostavka je da bi se na
taj način rodnost potencijalno mogla povećati za
dodatnih 10 000, čime bi se dostigla rodnost ukupnog
stanovništva Hrvatske s početka 80-ih godina i time
pokrenula revitalizacija ukupnog stanovništva te
zaustavili svi negativni trendovi i pokazatelji.
(Stjepan Šterc, Monika Komušanac: Neizvjesna
demografska budućnost Hrvatske - izumiranje i
supstitucija stanovništva ili populacijska
revitalizacija ...?, Društvena istraživanja,
srpanj-rujan 2012.)
Piše: Marko Curać
Hrvatski list
27.12.2012.
|
