Posljednji pravopis?

Hrvatska je dobila 27. lipnja 2013. godine još jedan pravopis i to onaj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Koji je on po redu u nizu postojećih, još nitko točno ne zna jer jedni vele da se radi sada o jednom i jedinstvenom, a drugi trenutačno nabrajaju ukupnu količinu hrvatskih pravopisa, uključivši sadanji, od 4 do 6. Točno se zna da je po brojnosti pravopisa Hrvatska prvak u svijetu, da je novi pravopis autorski i da je u njegovu sastavljanju sudjelovalo 15 institutskih doktora, da je javno dostupan i da se radnu inačicu pravopisa može kupiti za 20 kuna na kioscima.

Pravopis se sastoji od pravopisnih pravila, rječnika i pojmovnika. Institutski pravopis trebao bi zamijeniti svoje prethodnike, ponajprije službeni Babić-Finka-Mogušev pravopis, spojivši pojedina prijeporna pravopisna pravila i dodavši svoja. Glasila su tijekom rasprave izrazila kako pozitivno, tako i negativno mnijenje o predstavljenom pravopisu. Pisali smo da će svaka strana ubuduće ostati pri svojem: pristaše Babić-Finka-Moguševa pravopisa rabit će baš taj pravopis, pristaše Matična pravopisa - Matičin pravopis, Instituta - institutski pravopis.

Institutski pravopis bit će obvezujući samo za osnovne i srednje škole kojima je nadležno Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta. Na našu veliku žalost moramo priznati da nije došlo do pravopisne pomirbe među hrvatskim jezikoslovcima i pravopiscima, a pravopis je i dalje ostao jabuka razdora u hrvatskoj jezičnoj zajednici jer je stvoren bez sporazuma među subjektima jezične politike.

Od jedinstvenoga u zemlji do jedinstvenoga u svijetu

U mnogim glasilima na različitim portalima pročitali smo sljedeće: "Željko Jozić: Novi pravopis po svojoj javnoj dostupnosti jedinstven je primjer u svijetu. Pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) bit će predstavljen javnosti 27. lipnja, najavio je ravnatelj Željko Jozić istaknuvši kako je pravopis jedinstven u svijetu po tomu što će biti javno dostupan, ...". Misle li zbilja novinari da je samo institutski pravopis jedinstven primjer javne dostupnosti u svijetu?

Ispada da su na mrežnim stranicama pravopisi u svijetu po pravilu tajni i javno nedostupni. Novinari pokušavaju uvjeriti hrvatsku javnost da nitko u svijetu nema javno dostupnoga pravopisa osim nedavno predstavljenoga Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a. Je li to uopće moguće u doba postojanja međumrežja? Od jedinstvenoga pravopisa u zemlji došli su do jedinstveno dostupnoga u svijetu. Svaka im čast! Koje još vrline ima taj novi pravopis i kad će biti kraj pravopisnim mudrostima. Ovo je prešlo svaku mjeru i sve više sliči novinarskoj bezobraštini.

Za ilustraciju navest ćemo nekoliko javno dostupmih pravopisa: na njemačkom jeziku, srpskom, češkom, ruskom... Na ruskom međumrežju može se naći ne samo pravopis ruskoga jezika nego i nekoliko školskih televizijskih emisija o pravopisu. Prije pisanja ili citiranja valja znati što su drugi o tom pisali, i tek onda pisati. Javne neistine, nebuloze pa i, oprostite, pojedine gluposti odbijaju čitatelja ili gledatelja, izazivaju nepovjerenje prema onomu što on čita ili što gleda. Poluistine i neistine izazivaju više upita negoli odgovora.

Opet nova inicijativa?

Pročitali smo na mnogim portalima da je "Institut pokrenuo novu inicijativu - donošenje Zakona o jeziku". Institut opet predlaže ono što je već predloženo pa i sastavljeno, ali, na žalost, nije prihvaćeno. Ako još netko ne zna, moramo još jednom napomenuti da je oporbena stranka Hrvatski laburisti - Stranka rada već dva puta upućivala u saborsku proceduru prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika. Prvi put to je učinila 22. travnja 2010. god. za vrijeme vladavine HDZ-a i njegova koalicijskoga partnera SDSS-a, a drugi put 12. siječnja 2012. god., nakon što su koncem 2011. god. novu vladu RH sastavili SDP i njegovi koalicijski partneri.

Odmah treba reći da je taj prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika javno dostupan na mrežnoj stranici laburista (poveznica).

Ukinuto Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika na zamolbu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH 18. svibnja 2010. god. na svojoj 25. sjednici raspravljalo je o tom prijedlogu zakona te ga je poduprlo, izradivši novu inačicu toga zakona. Ali, bez obzira na sve to - Lesarov prijedlog pa i prijašnji Vukojevićev prijedlog iz 1995. nisu ušli u saborsku proceduru.

Vlade su negativno ocijenile tada te prijedloge zakona. Vjerojatno nekoga zadovoljava, na primjer, situacija da su pojedine tvrtke u Hrvatskoj registrirane na engleskom ili drugom stranom jeziku, a u novinama možemo pročitati natječaj za zapošljavanje na engleskom ili talijanskom jeziku. Pisali smo nekoliko puta, a to su činili i mnogi drugi i prije i poslije, da je Hrvatskoj potreban Zakon o državnom (hrvatskom) jeziku i jezicima manjina Republike Hrvatske za reguliranje porabe hrvatskoga standardnoga jezika u javno-poslovnom sporazumijevanju.

Hrvatski državljanin u svojoj domovini ne smije se osjećati kao stranac. Usput budi rečeno da je hrvatskomu jezičnomu zakonu tematski posvećen najnoviji broj časopisa Matice hrvatske Kolo. Stvar je u tom da bi trebalo umjesto već odavno predloženoga i napisanoga Zakona o jeziku preći na ono što još nedostaje kroatistici, primjerice na razradbu suvremene teorije hrvatskoga standardnoga jezika.

Ponešto o besplatnosti i šutnji

Oni koji su kritički prosuđivali o novom pravopisu proglašavani su "dežurnim profitabilnim kritičarima" ili običnim neznalicama. Svaka kritička prosudba često je bila dočekana na nož. Primjerice, kritičke izjave Razreda za filološke znanosti HAZU-a ili Matice hrvatske odmah su izazvale protuizjave kao da se vodi borba na život i smrt. Drukčije se je mišljenje kažnjavalo ukrasnicama (epitetima) "neznanosti", "nekolegijalnosti", "nepismenosti", "neobjektivnosti", "nezrelosti"...

Pojedini su novinari u početku rasprave pisali jedno, a nakon kratkoga vremena sasvim drugo. Posvuda se je pisalo da nitko ne će na pravopisu zarađivati. U praksi je ispalo nešto sasvim drugo, na nezavršenoj radnoj inačici već zarađuju, a u rujnu izlazi potpuno tiskano izdanje pravopisa. Tko onda ima "profit"? Dobre na prvi pogled riječi i pothvate pretvaramo u poluistine i neistine. Jedno govorimo, a drugo prešućujemo. Tako stvaramo nepovjerenje prema svemu što pišu pojedine angažirane novine.

Pišemo o brojnim odzivima na pravopis, a ne govorimo o šutnji strukovnih i kulturnih ustanova i udruga. Primjerice, nijedan odsjek za kroatistiku hrvatskih sveučilišta nije, koliko znamo, sudjelovao u raspravi o novom pravopisu. Je li njihova šutnja izraz suglasja ili nesuglasja, potpore ili ravnodušja prema vlastitoj struci, neka to odredi sam čitatelj. Hrvatska je dobila još jedan pravopis koji će naravno imati svojih porabnika, ali ima i onih koji će i dalje pisati po svojem. Hoće li institutski pravopis biti posljednji, živi bili pa vidjeli.

Piše: Artur Bagdasarov, portal HKV