Pravopis se sastoji od pravopisnih pravila, rjeÄnika i
pojmovnika. Institutski pravopis trebao bi zamijeniti
svoje prethodnike, ponajprije službeni
Babić-Finka-Mogušev pravopis, spojivši pojedina
prijeporna pravopisna pravila i dodavši svoja. Glasila
su tijekom rasprave izrazila kako pozitivno, tako i
negativno mnijenje o predstavljenom pravopisu. Pisali
smo da će svaka strana ubuduće ostati pri svojem:
pristaše Babić-Finka-Moguševa pravopisa rabit će baš taj
pravopis, pristaÅ¡e MatiÄna pravopisa - MatiÄin pravopis,
Instituta - institutski pravopis.
Institutski pravopis bit će obvezujući samo za
osnovne i srednje škole kojima je nadležno
Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta. Na našu
veliku žalost moramo priznati da nije došlo do
pravopisne pomirbe među hrvatskim jezikoslovcima i
pravopiscima, a pravopis je i dalje ostao jabuka
razdora u hrvatskoj jeziÄnoj zajednici jer je stvoren
bez sporazuma meÄ‘u subjektima jeziÄne politike.
Od jedinstvenoga u zemlji do jedinstvenoga u svijetu
U mnogim glasilima na razliÄitim portalima proÄitali
smo sljedeće: "Željko Jozić: Novi pravopis po svojoj
javnoj dostupnosti jedinstven je primjer u svijetu.
Pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
(IHJJ) bit će predstavljen javnosti 27. lipnja,
najavio je ravnatelj Željko Jozić istaknuvši kako je
pravopis jedinstven u svijetu po tomu što će biti
javno dostupan, ...". Misle li zbilja novinari da
je samo institutski pravopis jedinstven primjer javne
dostupnosti u svijetu?
Ispada da su na mrežnim stranicama pravopisi u
svijetu po pravilu tajni i javno nedostupni. Novinari
pokušavaju uvjeriti hrvatsku javnost da nitko u
svijetu nema javno dostupnoga pravopisa osim nedavno
predstavljenoga Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a. Je li to
uopće moguće u doba postojanja međumrežja? Od
jedinstvenoga pravopisa u zemlji došli su do
jedinstveno dostupnoga u svijetu. Svaka im Äast! Koje
još vrline ima taj novi pravopis i kad će biti kraj
pravopisnim mudrostima. Ovo je prešlo svaku mjeru i
sve viÅ¡e sliÄi novinarskoj bezobraÅ¡tini.
Za ilustraciju navest ćemo nekoliko javno dostupmih
pravopisa: na njemaÄkom jeziku, srpskom, ÄeÅ¡kom,
ruskom... Na ruskom međumrežju može se naći ne samo
pravopis ruskoga jezika nego i nekoliko Å¡kolskih
televizijskih emisija o pravopisu. Prije pisanja ili
citiranja valja znati Å¡to su drugi o tom pisali, i tek
onda pisati. Javne neistine, nebuloze pa i, oprostite,
pojedine gluposti odbijaju Äitatelja ili gledatelja,
izazivaju nepovjerenje prema onomu Å¡to on Äita ili Å¡to
gleda. Poluistine i neistine izazivaju više upita
negoli odgovora.
Opet nova inicijativa?
ProÄitali smo na mnogim portalima da je "Institut
pokrenuo novu inicijativu - donošenje Zakona o
jeziku". Institut opet predlaže ono što je već
predloženo pa i sastavljeno, ali, na žalost, nije
prihvaćeno. Ako još netko ne zna, moramo još jednom
napomenuti da je oporbena stranka Hrvatski laburisti -
Stranka rada već dva puta upućivala u saborsku
proceduru prijedlog Zakona o javnoj uporabi
hrvatskoga jezika. Prvi put to je uÄinila 22.
travnja 2010. god. za vrijeme vladavine HDZ-a i
njegova koalicijskoga partnera SDSS-a, a drugi put 12.
sijeÄnja 2012. god., nakon Å¡to su koncem 2011. god.
novu vladu RH sastavili SDP i njegovi koalicijski
partneri.
Odmah treba reći da je taj prijedlog Zakona o javnoj
uporabi hrvatskoga jezika javno dostupan na mrežnoj
stranici laburista (poveznica).
Ukinuto
Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika na
zamolbu Ministarstva znanosti, obrazovanja i Å¡porta RH
18. svibnja 2010. god. na svojoj 25. sjednici
raspravljalo je o tom prijedlogu zakona te ga je
poduprlo, izradivÅ¡i novu inaÄicu toga zakona. Ali, bez
obzira na sve to - Lesarov prijedlog pa i prijašnji
Vukojevićev prijedlog iz 1995. nisu ušli u saborsku
proceduru.
Vlade su negativno ocijenile tada te prijedloge
zakona. Vjerojatno nekoga zadovoljava, na primjer,
situacija da su pojedine tvrtke u Hrvatskoj
registrirane na engleskom ili drugom stranom jeziku, a
u novinama možemo proÄitati natjeÄaj za zapoÅ¡ljavanje
na engleskom ili talijanskom jeziku. Pisali smo
nekoliko puta, a to su Äinili i mnogi drugi i prije i
poslije, da je Hrvatskoj potreban Zakon o državnom
(hrvatskom) jeziku i jezicima manjina Republike
Hrvatske za reguliranje porabe hrvatskoga standardnoga
jezika u javno-poslovnom sporazumijevanju.
Hrvatski državljanin u svojoj domovini ne smije se
osjećati kao stranac. Usput budi reÄeno da je
hrvatskomu jeziÄnomu zakonu tematski posvećen
najnoviji broj Äasopisa Matice hrvatske Kolo. Stvar je
u tom da bi trebalo umjesto već odavno predloženoga i
napisanoga Zakona o jeziku preći na ono što još
nedostaje kroatistici, primjerice na razradbu
suvremene teorije hrvatskoga standardnoga jezika.
Ponešto o besplatnosti i šutnji
Oni koji su kritiÄki prosuÄ‘ivali o novom pravopisu
proglaÅ¡avani su "dežurnim profitabilnim kritiÄarima"
ili obiÄnim neznalicama. Svaka kritiÄka prosudba Äesto
je bila doÄekana na nož. Primjerice, kritiÄke izjave
Razreda za filološke znanosti HAZU-a ili Matice
hrvatske odmah su izazvale protuizjave kao da se vodi
borba na život i smrt. DrukÄije se je miÅ¡ljenje
kažnjavalo ukrasnicama (epitetima) "neznanosti",
"nekolegijalnosti", "nepismenosti", "neobjektivnosti",
"nezrelosti"...
Pojedini su novinari u poÄetku rasprave pisali
jedno, a nakon kratkoga vremena sasvim drugo. Posvuda
se je pisalo da nitko ne će na pravopisu zarađivati. U
praksi je ispalo nešto sasvim drugo, na nezavršenoj
radnoj inaÄici već zaraÄ‘uju, a u rujnu izlazi potpuno
tiskano izdanje pravopisa. Tko onda ima "profit"?
Dobre na prvi pogled rijeÄi i pothvate pretvaramo u
poluistine i neistine. Jedno govorimo, a drugo
prešućujemo. Tako stvaramo nepovjerenje prema svemu
što pišu pojedine angažirane novine.
Pišemo o brojnim odzivima na pravopis, a ne govorimo
o Å¡utnji strukovnih i kulturnih ustanova i udruga.
Primjerice, nijedan odsjek za kroatistiku hrvatskih
sveuÄiliÅ¡ta nije, koliko znamo, sudjelovao u raspravi
o novom pravopisu. Je li njihova Å¡utnja izraz suglasja
ili nesuglasja, potpore ili ravnodušja prema vlastitoj
struci, neka to odredi sam Äitatelj. Hrvatska je
dobila još jedan pravopis koji će naravno imati svojih
porabnika, ali ima i onih koji će i dalje pisati po
svojem. Hoće li institutski pravopis biti posljednji,
živi bili pa vidjeli.
Piše: Artur
Bagdasarov, portal HKV |