Tek u Dubrovniku, kada smo Konvojem Libertas nenaoružani
oslobodili Jadran, probili blokadu Dubrovnika, podržali,
pridružili se i zajedno s braniteljima, ženama, djecom,
strancima, opkoljenima, okupiranima i zatvorenima,
poštujući sve vjere i narode, obranili i oslobodili Grad
- Ranjeni Krist me za granatiranja Mokošice s 'Golubova
kamena', na svojoj trećoj postaji prolaženja Hrvatskom i
Bosnom i Hercegovinom, nagradio najvećom nagradom moga
života, pozvao me da ostanem u svome zvanju (liječnika)
i kao slobodnjak postanem njegov rob (I Kor 7.20 i 22).
Od tada,
svakoga trenutka svoje svijesti i znanja živim
slobodan, ispunjen nadom i radošću, jer sam rob Isusov
na njegovu putu neodvojivoga služenja i vođenja ljudi.
NI SVETAC STEPINAC NE MOŽE SPASITI
OVAKVU HRVATSKU
Mučenik je onaj koji djelom i riječju
svjedoči Kristovu Istinu i ako treba spreman je za nju
podnositi progon i dati život. Onaj koji samo stradava
je žrtva, a ne mučenik. Svjedok sam djela dobrote
Ranjenoga Krista preko okupljenih stotina tisuća i
milijuna branitelja, žena, prognanika, izbjeglih,
logoraša, liječnika, svećenika, vjernika
Katoličke crkve, drugih vjera,
stranaca i svih dobrih ljudi. Od tada svjedočim
istinu, na temelju vlastitoga sudjelovanja i viđenja -
tako stečenoga znanja o Gospodinu. Tu Istinu živim,
radujem se, volim svoju obitelj, radim i zauzimam se
za dobro. Spreman sam se uvijek odazvati, sve
napustiti, podnijeti sve patnje i dati vlastiti život
svjedočeći Isusovu Istinu. Vjernik sam i molim se -
ali potrebno je više. Svaki od nas treba težiti,
postati i biti mučenik, rob Isusov svjedočeći Istinu,
djelima, znanjem, riječju i pismom. Svjedočenje o
Ranjenom Kristu, predao sam pokojnome papi Ivanu Pavlu
II., u Krašiću, prilikom proglašenja blaženim Alojzija
Stepinca. Zaželio sam da sada pomognem mojoj Hrvatskoj
i preko nje cijelome svijetu.
Želio sam, poput tolikih branitelja,
napustiti ovaj svijet i otići moliti se blaženome
pokojnome Alojziju Stepincu da on kao mučenik moli i
pomogne Hrvatskoj. Prije godinu dana, tada teške zime
i velikoga snijega, zajedno s Nadom i Ivanom
Condrićem, krenuo sam na misu u Krašić. Ivan je vozio,
a najbolja među nama, majka, supruga, Hrvatica i
vjernica, Nada, vodila nas je u molitvi cijelim putem.
Misa je bila prekrasna i potvrdila u meni snagu
blaženoga Stepinca. U povratku smo, probijajući se
kroz snijeg, opet zajedno molili. Odjednom, došlo je
do sudara, udarili smo i sletjeli u jarak. Ivan je
plačući držao Nadi glavu, a ja sam se izvukao i puzeći
popeo na cestu. Nakon više od sata došla je Hitna
pomoć i odvela nas u bolnicu Sestara milosrdnica u
Zagrebu. Tamo sam proveo po tjedan dana na
intenzivnome i kirurškome odjelu svjedočeći danonoćno
znanje, njegu i dobrotu liječnika i ostalih koji su me
korak po korak vratili u život. U bolnici sam doznao i
za Nadinu smrt i teške povrede Ivanova kuka.
Nebrojeni ljudi su dolazili, pisali,
zvali i molili. Još jednom svima hvala. Prolazio sam i
borbu duše, 14 dana, koliko je i postaja. Ostao sam
sam i hrvao se s dušom. Shvatio sam da sam pogriješio,
suprotstavio se Bogu i da me on polomio (Post. 32.25 i
26). Bog me blagoslovio i naredio da nastavim život
kao mučenik, svjedočeći mišlju, riječju i djelom, kao
rob Isusov, svjedočeći kako on služi i život je svoj
dao kao otkupninu za mnoge od nas.
Kroz proteklu godinu, na sve načine
svjedočim da je Hrvatska deset godina na pogrešnome
putu, divljenja materijalnome, potrošačkome i lažnoj
moći. Treba se vratiti životu, obitelji, radu,
očuvanju prirode, dobroti i vjeri. Ove godine na
Stepinčevo zajedno s Ivanom, njegovim sinovima i
Brankom Čulom otišli smo na jutarnju misu u Krašić,
pomolili se i zapalili svijeće na mjestu nesreće i na
Nadinu grobu.
Gospodine uzoriti kardinalu Bozaniću,
navečer na misi u katedrali u Zagrebu, sjedio sam
naprijed, svjedočeći svima Istinu. U propovijedi ste
iskazali prisutnost razočarenja, malodušnosti i
bezvoljnosti u narodu. Pozvali ste na molitvu da se
blaženoga Stepinca proglasi svetim i da on kao svetac
spasi Hrvatsku. Moram reći da Isus nije želio spasiti
ljude od svjetovnoga grijeha, a da je u ime stranaca
'pristojni' Pilat potvrdio kaznu. Sveta Edith Stein,
zaštitnica Europe, nije ni samu sebe spasila od
progona, mučenja i smrti. Blaženi Stepinac je bio
mučenik zato što je bez obzira na opasnosti svjedočio
Istinu, o zlu u vlastitoj zemlji i svijetu, u ratu i
miru, spašavajući progonjene bez obzira koji bili, ne
klanjajući se lažnim bogovima i stalno pozivajući svoj
narod da ne dozvoli biti zaveden. On je svjedočio
vječnu i danas toliko potrebnu Istinu.
Franjo Tuđman je bio svjetovni vođa u
vrijeme izvanrednoga stanja i rata, ponudio narodu
vodstvo, obranu, solidarnost i svjetsko priznanje.
Pritom je i griješio. On sam jasno je isticao razliku
svjetovnoga i duhovnoga vodstva. Svjetovno vodstvo je
prolazno, slabo i uvijek s pogreškama. Krajem 1993.
godine, tad već potpuno ispunjen služenjem i
svjedočenjem Ranjenoga Krista, prihvatio sam svjetovni
poziv predsjednika Tuđmana da mu postanem savjetnik za
Dobro, a tek nakon upita i poticaja pokojnoga
uzoritoga kardinala Franje Kuharića.
U GRIJEHU SMO I NE MOŽEMO PROĆI BEZ
KAZNE
U sadašnjemu vremenu nepravedno se
tuži, krivo svjedoči i osuđuje Hrvatsku u Haagu.
Svjetovna politika nudi ulaz u EU kao rješenje i bijeg
od vlastite slobode, pa i pod cijenu odricanja od
vjere. Političari provode vrijeme u svađama i
'pristojnosti', oduzimajući dostojanstvo i suverenost
narodu.
Nedovoljno
se rađa djece, branitelje se optužuje, sudi, zatvara,
a sami se ubijaju. Zemlju se zadužuje i prodaje.
Nameće se korupciju kao jedinu sliku Hrvatske.
Gospodine uzoriti kardinalu Bozaniću, vjerujem da niti
molitve za proglašenje svecem blaženoga Alojzija
Stepinca, ne će spasiti Hrvatsku niti ju vratiti na
pravi put. Uzoriti kardinalu Bozaniću, dobro ste
odlučili ne dopustiti današnjoj politici da ulazi u
crkvu, ali vjernici se ne smiju zatvoriti u njima,
moleći odvojeni od svoje svjetovne odgovornosti.
Istinski vjernici, trebaju ući među ljude, okupiti sve
ljude u dobru i kao mučenici svjedočiti nadu, dobro i
Istinu.
U Hrvatskoj ne
vlada ni malodušje ni bezvoljnost, već duboka svijest
da se mora prekinuti život podjele na malo bogatih i
mnogo siromašnih, premalo osjećajnosti i solidarnosti,
nezaposlenosti, nedovoljnoga rađanja, prodaje, svađa i
zaduživanja. Narod zna da živimo u grijehu i da ne
možemo proći bez kazne, da nas od odgovornosti ne može
spasiti Europa kojoj ne treba Bog. Narod želi da ga se
izvede iz grijeha, zna da je potrebna kazna, da ne
može biti lako, ali da moramo krenuti teškim putem
velikoga napora, znoja i suza ako se želimo vratiti
pravome putu izlaza iz današnje pustinje Hrvatske.
Bure u našim dušama veće su od svađa u
Saboru. Duhovna korupcija najveća je korupcija. Ma
kakva bila politika, ona je prolazna. Duhovna
odgovornost je najveća. Vi, nas, trebate povesti,
pokazati, okupiti i naučiti kako da nas što više
postane mučenicima. Ako to pokrenemo, kada papa
Benedikt XVI. blaženoga Alojzija Stepinca proglasi
svecem, on će moći biti ponosan na svoj narod danas,
mi ćemo obnoviti vlastitu odgovornost, dostojanstvo i
slobodu, a Bogu će biti milo. Tako i nikako drukčije
ne vodi put iz pustinje. Duhovno je Istina očigledna,
sasvim jednostavna, svi su potrebni i pozvani. Godina
pred nama će biti teška, bit će nepravednih presuda,
socijalne patnje, ulaska u Europsku Uniju i političkih
izbora. Ipak najveća patnja i raskižje u Hrvatskoj je
duhovno. Danas biramo tko smo, za dugo u budućnost.
Dr.
Slobodan Lang
Hrvatski list, 24. veljače 2011.
|
