Uz prvoga hrvatskoga predsjednika i vrhovnoga
zapovjednika oružanih snaga dr. Franju Tuđmana, u
ostvarivanju i obrani hrvatske države i opstojnosti
hrvatskoga naroda najzaslužniji je general Ante
Gotovina. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman
umro je prije 11 godina tako da je njegova povijesna
misija završena, međutim general Ante Gotovina koji je
već pet godina u haaškom zatvoru i čeka početkom 2011.
godine presudu, nije završio svoju povijesnu misiju. Bez
obzira kakva presuda bila, bez obzira hoće li biti
oslobađajuća ili osuđujuća, Ante Gotovina još jedanput
će biti ključna ličnost u ostvarivanju slobode i
budućnosti hrvatskoga naroda.
Ante Gotovina ima uz Tuđmana najistaknutije mjesto u
novijoj povijesti hrvatskoga naroda. On je već onim
što je učinio postao povijesna ličnost, heroj i
velikan.
Međutim, Ante Gotovina nije samo heroj i velikan, on
je žrtva. On svojom žrtvom, pogotovo u slučaju
osuđujuće presude, može i mora bitno utjecati na
budućnost hrvatskoga naroda. Dakle tvrdo sam uvjeren
da će Ante Gotovina i u slučaju oslobađajuće presude i
u slučaju nepravedne presude teškom robijom odlučivati
o hrvatskoj sudbini te mu je povijest odredila još
jednu veliku ulogu.
Optužnica protiv Ante Gotovine
optužnica je protiv državnoga i vojnoga vodstva
Hrvatske na čelu s pokojnim dr. Franjorn Tuđmanom, to
je optužnica protiv cijeloga hrvatskoga naroda i
cijele Hrvatske kojom se želi Domovinski rat
pretvoriti od našega ponosa u našu sramotu i zločin.
To je optužnica koja želi ispisati i nametnuti
krivotvorenu povijest, velikosrpsku agresiju i zločin
amnestirati te planirani i ostvareni genocid u cilju
stvaranja velike Srbije pretvonti u građanski rat ne
samo s podijeljenom krivnjom agresora i žrtve nego i s
opasnom inverzijom po kojoj bi srpski agresor postao
žrtva, a hrvatski branitelji agresori i zločinci. Nema
nikakve dvojbe da je proces u Haagu argumentima
raskrinkao lažnu optužnicu i lažne svjedoke u koje
spadaju i neki vodeći hrvatski političari i da bi bilo
logično i pravedno da presuda bude oslobađajuća ne
samo za Antu Gotovinu nego i za hrvatsko državno i
vojno vodstvo na čelu s dr. Franjom Tuđmanom te da se
odbaci optužnica koja Domovinski rat lažno optužuje
kao zločinački projekt. Zbog svega što je do sada
učinio haaški sud, zbog toga što je potpuno izgubio
vjerodostojnost i pravednost, teškoje racionaino
predvidjeti kakva će presuda biti. Zato se hrvatski
narod i hrvatska javnost mora pripremati za različite
oguće rasplete na haaškom sudu.
Gotovina - jedan od najvećih heroja u
20. Stoljeću, ne samo kod nas nego i u svijetu
Prva je mogućnost da će i Gotovina
biti proglašen nevinim i da će u potpunosti biti
odbačena optužnica koja Oluju tretira kao zločinački
pothvat, a državno i vojno vodstvo na čelu s Franjom
Tuđmanom i Gotovinom zločinačkom organizacijom.
Druga je mogućnost da će Gotovina biti proglašen
krivim te da će biti osuđen na dugogodišnju robiju
neki čak predviđaju i 25 godina zatvora, a da će
državno i vojno vodstvo biti osuđeno kao zločinačka
organizacija. Dakle da će optužnica biti prihvaćena
iako je na sudu argumentima obrane potpuno
diskreditirana iako je dokazano da se temelji na
lažima i krivotvorinama.
Trećaje mogućnost da će se između ovih dviju
oprečnih presuda - nije kriv i kriv je - pronaći neki
kompromis u kojemu će sud prihvatiti samo dio
optužnice te će Gotovina biti osuđen na pet godina,
odnosno onoliko koliko je već odležao u zatvoru te
biti ubrzo pušten iz zatvora, a Hrvatskoj ne će biti
presuđeno kao zločinačkoj organizaciji.
Bez obzira
kakva će presuda biti, nema nikakve dvojbe da će ona
bitno utjecati na političko stanje u Hrvatskoj, da će
bitno utjecati ne samo na rezultat parlamentamih zbora
nego će bitno utjecati na budućnost hrvatskoga naroda
i hrvatske države na duži rok. Hrvatski narod je
optimističan s obzirom da je Gotovinina obrana u
potpunosti razbila optužnicu i raskrinkala lažne
svjedoke. Kada bi haaški sud bio sud pravde i
pravednosti, a ne politički sud, onda ne bi trebalo
sumnjati da će Ante Gotovina biti proglašen nevinim,
odnosno da će optužnica u cjelini biti odbaćena.
Međutim, kako većina hrvatskoga naroda čvrsto vjeruje
da haaški sud nije sud pravde i pravednosti, postoji
veliki strah da će ta presuda biti još jedna nepravda,
još jedno poniženje hrvatskog naroda, odnosno da je
moguće da Ante Gotovina bude osuđen iako je ne samo
nevin nego je i jedan od največih heroja s kraja
prošloga stoljeća.
Zašto tvrdim da je Ante Gotovina jedan od največih
heroja s kraja prošloga stoljeća ne samo u nas nego i
u svijetu? Bihać je bio opkoljen, čekala se predaja,
očekivao se strašni pokolj, gori i masovniji nego u
Srebrenici. Amerika i Europa jasno su rekle da ne će
vojno intervenirati, a da na drugi način ne mogu
spriječiti novi genocid. Tada na scenu stupaju dva
čovjeka, Franjo Tuđman i Ante Gotovina. Franjo Tuđman
kao vrhovni zapovjednik donosi odluku da hrvatska
vojska krene u deblokadu Bihaća i spašavanje civila.
Ante Gotovina provodi tu direktivu. Nema nikakve
dvojbe da je to bila najveća i najuspješnija
antiteroristička akcija krajem prošloga stoljeća.
Umjesto zahvale, Tuđman je posmrtno zajedno s
Gotovinom optužen kao vođa navodnoga zločinačkoga
projekta.
Optužnica podignuta protiv Gotovine optužnica je i
protiv Tuđmana, odnosno državnoga i vojnoga vodstva
Hrvatske. Krivotvorinama i podmetanjima želi se
dokazati da su Tuđman i Gotovina najodgovorniji za
zločinački pothvat te kako zlobno piše Jelena Lovrić
'jer je Tuđman mrtav, sudit će se Anti Gotovini' kao
zamjenskome Tuđmanu.
Farsa i
nepravda do vrhunca
Koliko je optužnica krivotvorena, zlonamjerna i
neistinita, pokazuje drama i komedija vezana za
topničke dnevnike. Sve to što se događa vezano za
suđenje Gotovini, a posebno tragikomedija oko
topničkih dnevnika, ima cilj da se u nedostatku bilo
kakvih dokaza protiv Ante Gotovine isfabricira njegova
krivnja zbog prekomjernoga granatiranja Knina. Knin je
ostao čitav i nerazrušen usprkos navodnome
prekomjernome granatiranju. Knin je oslobođen bez
žrtava, poginuo je samo jedan civil. Kakva je pravda
haaškoga suda, pokazuje činjenica da nitko nije
optužen za prekomjerno granatiranje Vukovara koji je
granatiran stotinu dana. S ciljem da se grad potpuno
uništi, a sve živo u njemu ubije. Farsa na haaškome
sudu, ne samo u suđenju Gotovini nego i u drugim
procesima, srušila je vjerodostojnost haaškoga suda,
ali je povečala mogućnost da se presudom Gotovini ta
farsa i nepravda dovedu do vrhunca.
Kako vjerovati u pravednost haaškoga suda, ako želi
drastično osuditi Gotovinu zbog smrti jednoga civila u
oslobađanju Knina, a da isti taj sud nije podignuo
optužnicu protiv vrha jugoslavenske armije i onih koji
su naredili genocid, protiv onih koji su na Vukovar
ispalili preko milijun i petsto tisuća granata. Kako
vjerovati haaškome sudu koji faktično oslobađa krivnje
generala Šljivančanina, gospodara života i srnrti
prilikom okupacije Vukovara, i na temelju smiješnoga
svjedočenja jednoga njegova podčinjenoga oficira koji
je lažno svjedočio da Šljivančanin nije znao što se
događa na Ovčari. Dakle u Vukovaru nitko nije kriv za
stotine i stotine ubijenih civila, za stotine
likvidiranih ranjenika, za tisuće odvedenih u logore u
Srbiju, za potpuno razaranje grada. A Gotovina je kriv
po tim nepravednim mjerilima za navodno prekomjerno
granatiranje Knina kojega nije bilo u legalnome i
legitimnome oslobađanju dijela svoje domovine
Hrvatske.
Za haaški
sud nitko nije kriv za sustavna granatiranja hrvatskih
gradova, Osijeka, Vinkovaca, SIavonskog Broda, Zadra,
Dubrovnika, Siska, Karlovca, Gospića, Županje i
drugih. Županja je granatirana preko tisuću dana.
Kako vjerovati u pravednost haaškoga suda, u koju
nas uvjerava dio političke i medijske elite u
Hrvatskoj, kada su optužnice protiv Gotovine, Čermaka
i Markaća, kao i protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine,
pisane na isti način kao i optužnice protiv Miloševića
i velikosrpskih zločinaca. Kada se velikosrpska
agresija krivotvorinama pretvara u građanski rat s
podijeljenom krivnjom, kada se lažno ukida razlika
između agresora i žrtve.
Kako vjerovati sudu koji teško lažno optužuje mnoge
Hrvate, npr. braću Krupreškić, pa ih nakon četiri
godine pusti bez riječi isprike.
Kako vjerovati sudu koji je Darija Kordića osudio na
teških 25 godina tamnice, a Biljanu Plavšić već pustio
iz zatvora.
Kako vjerovati sudu koji sudi pod političkim
pritiscima, koji ne reagira na izjave predsjednika
Srbije Tadića koji traži da se sudi Gotovini kako ne
bi nastali politički problemi u regionu. Dakle Tadić
provodi grubi pritisak na sud, Tadić traži da se sudi
kako bi se izbjegle političke posljedice u njegovoj
državi u kojoj i dalje kod mnogih vlada mišljenje, jer
se ono sustavno tako proizvodi, da su Srbi žrtve rata
a ne agresori.
Kako vjerovati sudu nakon sramotnih presuda vezanih
za genocid učinjen u Vukovaru?
Kako vjerovati da će sud suditi po pravdi, a ne po
krivdi, ako i znatan dio hrvatske političke i medijske
elite već dugo vremena ne samo podržava nepravedne
presude u Haagu, nego i hrani haaški sud
krivotvorinama.
Hrvatska nije reagirala na grubi pritisak Borisa
Tadića i njegove zahtjeve da se Gotovina mora osuditi
bez obzira je li kriv ili nije kako bi se izbjegli
politički problemi u regionu. Hrvatske političke i
medijske elite nisu se suprotstavile takvom pritisku.
Što više, hrvatski predsjednik poručuje: "Ako haaški
sud presudi Gotovini, ja ću mu uzeti počasti, odličja
i čin.' Dakle poručuje, samo vi njega sudite, bez
obzira kakva bila presuda, mi ćemo ju mirno prihvatiti
i podržati.
Zbog svih tih razloga ne treba odbaciti ni drugu
opciju- mogućnost drastične kazne Gotovini i presudu
državnome i vojnome vodstvu Hrvatske na čelu s Franjom
Tuđmanom kao zločinačkoj organizaciji. Na zalost, u
ovoj godini mnogo toga se dogodilo što pojačava
strahove od takve nepravedne presude. U hrvatskim
medijima i politici zavladala je mrtva tišina. Nema
informacija o tome što se događa na haaškome sudu. O
Gotovini se više ne piše, a ako se piše, piše se
negativno. Paraleino s tim, u Hrvatskoj je bilo niz
događaja koji pripremaju Hrvatsku za nove nepravde i
nova poniženja. Stvara se ozračje kako će haaške
presude biti krunski dokaz u pisanju krivotvorene
povijesti u kojoj će velikosrpska agresija biti
pretvorena u građanski rat u kojemu se dijeli krivnja.
Štoviše, u kojoj dolazi do inverzije pa Hrvatska i
Hrvati od žrtve agresije postaju agresori, a agresori
postaju navodne žrtve. Hrvatski je narod ove godine
više puta ponižen ponašanjem i haaškoga suda, ali i
hrvatske i srbijanske politike i svjetske politike
prema žrtvi Vukovara. Nitko nije suđen i optužen za
genocid u Vukovaru. Nitko nije suđen, čak ni optužen
za koncentracijske logore u Srbiji, za mučenje i
ubojstva. Vodstvo JNA amnestirano je za zločin u
Vukovaru.
Gdje je Stanimirovć, a gdje Merčep
Planirani,
organizirani i proveden genocid ne samo nad
ranjenicima iz vukovarske bolnice, nego i nad
hrvatskim narodom u Vukovaru izjednačenje s
pojedinačnim zločinima hrvatskih branitelja prema
srpskim civilima. Zajedničkim isprikama u Ovčari i
Paulinu Dvoru srbijanskoga i hrvatskoga predsjednika
sve je izjednačeno i relativizirano. Šljivančanin kao
gospodar ratnoga Vukovara, gospodar zločina, oslobođen
je krivnje, ali je Tomislav Merčep teško optužen i
spektakularno uhapšen na dan smrti prvoga hrvatskoga
predsjednika Franje Tuđmana što je sve popraćeno
televizijskim kamerama kako bi se i na taj način dao
doprinos izjednačavanju krivnje.
Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a, stranke
koja je dio koalicije na vlasti, ohrabren svim tim
krivotvorinama, otišao je najdalje. Tvrdi da su iz
vukovarske bolnice odvedeni preobučeni vojnici, a ne
ranjenici kako bi relativizirao agresorovu krivnju i
zločin. Tvrdi da Srbi nisu započeli rat čime se
nastavIja s opasnim krivotvorinama na temelju kojih se
s jedne strane amnestiraju velikosrpski genocid i
zločini, a s druge strane uvećavaju hrvatski
pojedinačni zločini. Ustvari, želi se nizom
izmišljenih događaja i medijskom manipulacijom
stvarati lažna slika kako su Srbi bili žrtve, a Hrvati
agresori i zločinci, odnosno da Srbi nisu imali
drugoga izlaza nego se dići na ustanak da bi se
spasili od navodnoga ustaškoga noža koji im je ponovno
prijetio kao i 1941. godine.
Ustvari, vodi se podmukla politika. Žele se osuditi
hrvatski branitelji u svim značajnim gradovima koji su
se obranili od velikosrpske agresije. Glavaš je osuđen
kao ključni čovjek obrane Osijeka, Merčep je teško
optužen kao ključni čovjek u početku obrane Vukovara,
Norac je osuđen kao ključni čovjek obrane Gospića.
Podiže se optužnica protiv Đure Brodarca u Sisku, a
slijedit će i druge optužnice.
Ratko Mladić i dalje je na slobodi.
Prestao je pritisak na Srbiju a Ante Gotovina je u
zatvoru. Provodi se pritisak na Hrvatsku da odustane
od tužbe protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj jer se
boje da bi ipak otvaranje rasprave srušilo sve
krivotvorine koje nameću haaški sud i svjetska
politika koja želi kriminalizirati Hrvatsku da bi
rehabilitirala Srbiju zbog svojih interesa i
strateških odnosa na Balkanu. Na zalost, Hrvatska je
već prihvatila mnoge krivotvorine, prihvatila je
krivnju koje nema, prihvatila je da se sudi Oluji kao
navodnome zločinačkome projektu i pothvatu, prihvatila
je podvalu o građanskome ratu, itd. Dio političke i
medijske elite već godinama sustavno širi krivotvorine
o Domovinskome ratu i hrani haaško tužiteljstvo
podatcima o navodnoj krivnji Hrvatske. Sve
krivotvorine i laži u haaškim optužnicama protiv
Gotovine, Čermaka i Markača, protiv Hrvata iz Bosne i
Hercegovine, protiv Tuđmana i Domovinskoga rata
bezbroj puta su u gorem vidu rečene i ponovljene u
Hrvatskoj. Haaške optužnice ne bi bile moguće bez pete
haaške kolone koja ima veliku moć u Hrvatskoj i koja
na razne načine vrši pritisak da se drastično osudi
Gotovina jer se boji što će se dogoditi u Hrvatskoj
ako Gotovina bude oslobođen. Toj grupaciji odgovara da
Gotovina bude suđen i proglašen krivim iako je u
procesu potpuno razbijena optužnica. To odgovara i
moćnim međunarodnim snagama koje sustavno rade na
integriranju zapadnoga Balkana, da se podijeli
krivnja, da se amnestira Srbija, da se krivnja prebaci
na Miloševića i Tuđmana i Gotovinu i da se nakon tih
presuda, kako kažu, stvore pretpostavke za novo
zajedništvo, za okretanje budućnosti. Zato su moguće
sve opcije i treba se pripremiti i za pravednu, i za
kompromisnu, i za nepravednu presudu.
Kako u Hrvatskoj reagirati na
presudu
Na kraju želim ukratko analizirati što bi trebalo
učiniti u slučaju oslobađajuće presude, što bi trebalo
učiniti u slučaju drastične kazne, kao i u slučaju
kompromisne kazne. Za hrvatski narod i za budućnost
hrvatskoga naroda optimalna je opcija odbacivanje
optužnice, proglašavanje Gotovine nevinim i
odbacivanje optužnice protiv državnoga i vojnoga
vodstva države na čelu s Tuđmanom kao navodne
zločinačke organizacije. Takva presuda omogućila bi
veliki politički obrat u Hrvatskoj, ali i stavila nove
povijesne obveze pred Antu Gotovinu. S obzirom da je
Franjo Tuđman mrtav, od Ante Gotovine ce se tražiti da
preuzme njegovu ulogu kao vođa nacionalnoga pokreta za
spas Hrvatske, da objedini domoljubne snage i svojom
listom pobijedi na parlamentarnim izborima. Tek na taj
način stvorile bi se političke i druge pretpostavke i
uvjeti da hrvatski narod još jedanput pobijedi, da
potvrdi pobjedu iz Domovinskog rata te da sačuva i
dalje razvija Hrvatsku kao ponosnu, suverenu državu
hrvatskoga naroda. Anti Gotovini povijest određuje
njegovu sudbinu. On je istovremeno i ratni pobjednik i
heroj, ali i mučenik koji je nevin proganjan i
utamničen te lažima optužen da je zločinac i monstrum.
Hrvatska vojska kojoj je bio na čelu postupno je
pretvarana u navodno zločinačku organizaciju. Od
ratnoga pobjednika Hrvatska je u miru korak po korak
postala ratni gubitnik. Ono što smo ostvarili u ratu,
u znatnoj mjeri izgubili smo u miru. Dakle ponovno nam
je potrebna pobjeda, potrebno je još jedanput
ostvariti i potvrditi ono veliko što je hrvatski narod
postigao u časnome Domovinskome ratu na čelu s dr.
Franjom Tuđmanom i Antom Gotovinom. Potrebno je
probuditi hrvatski narod, potrebno je stvoriti ozračje
i uvjerenje kako bi hrvatski narod ponovno uzeo
sudbinu u svoje ruke.
Da bi se to ostvarilo, potrebni su neki veliki
potezi i neke velike manifestacije. Gotovina svojim
životom, uspjehom, žrtvom i mukom koju je prošao,
svojom karizmom, svojom odlučnošću može biti ključni
čovjek koji će razjedinjene Hrvate povezati i
ujediniti kako bi još jednom potvrdili svoju pobjedu u
Domovinskom ratu i sačuvali stečevine izvojevane tom
pobjedom.
Međutim, s obzirom na realnost i sve što se događa u
prljavoj politici i u Hrvatskoj, i na Balkanu, i u
svjetskoj politici, treba se pripremiti za svaki
slučaj i za nepovoljni rasplet. Ako bi Gotovina i
Hrvatska bili nepravedno osuđeni, ne smije se
prihvatiti takva presuda. Ona se mora odbaciti i
poduzeti niz političkih i drugih akcija za zaštitu
nacionalnih interesa. Ako bi prihvatili tu nepravednu
presudu, onda dolazi u pitanje sama hrvatska država i
budućnost hrvatskoga naroda. Tada opet i iz zatvora
Ante Gotovina ima presudnu ulogu jer svojom žrtvom
može pokrenuti uspavani hrvatski narod da se
suprotstavi novim nepravdama i poniženjima.
Tada je još važnije raskrinkati petu hrvatsku haašku
kolonu, tražiti i izvršiti njihovu smjenu i
onemogućiti ih da pobjede na parlamentamim izborima.
Dakle bez obzira na to kakva će presuda biti, pred
Antom Gotovinom je nova velika povijesna misija. Ako
bude oslobađajuća presuda, od njega se očekuje da
postane vođa koji ćejoš jednom novom pobjedom sačuvati
ono veliko što je napravljeno u Domovinskome ratu. U
slučaju nepravedne kazne i osude, svojom žrtvom
također će biti duhovni vođa koji će probuditi Hrvate
iz apatije i bitno na njih utjecati jer upravo zbog
njegove žrtve dužni smo obraniti ono veliko što je
hrvatski narod ostvario na čelu s pokojnim Franjom
Tuđmanom i utamničenim generalom Antom Gotovinom koji
će svojom žrtvom osvjetljivati put hrvatskoga naroda u
budućnost.
Potreban nam je Svehrvatski opći
sabor na Krbavskome polju
Na Krbavskome polju izgrađenaje
velebna Crkva hrvatskih mučenika kao sinteza sjećanja
na žrtve u borbi za opstojnost hrvatskoga naroda. Prvi
mi je ideju općeg hrvatskog sabora na Krbavskom polju
izložio poduzetnik Ivan Valek, nekadašnji košarkaš i
reprezentativac, mormonski biskup, intelektualac i
poduzetnik, obrazlažući da bez takvoga općega sabora
koji bi politički i emocionalno ujedinio Hrvatsku,
hrvatskome narodu prijeti daljnje propadanje pa i
propast. O toj ideji razgovarali smo i na prvome
okruglome stolu portala velečasnoga Sudca koji okuplja
značajni broj akademika, sveučilišnih profesora,
kulturnih i društvenih radnika i teologa. Razgovarali
smo na tom okruglom stolu i o potrebi da se pripremimo
za presudu ma kakva ona bila, oslobađajuća ili
optužujuća, jer će ona bitno utjecati na budućnost
hrvatskoga naroda. Zato bi bilo nužno, po mom
mišljenju, negdje na Ijeto ili ranujesen održati
Svehrvatski opći sabor na kojemu bi se usvojila
politička povelja o budućnosti hrvatskog naroda. Na
tom Saboru sudjelovale bi stotine tisuća Hrvata iz
cijeloga svijeta, a ne samo Hrvati iz Hrvatske i Bosne
i Hercegovine. Na tom Saboru ključni bi čovjek trebao
biti Ante Gotovina kao ličnost i garancija
ostvarivanja nove pobjede. Usporedno s pripremama te
političke platforme i novoga pokreta, u Hrvatskoj bi
trebalo do kraja raskrinkati petu haašku kolonu koja
je podržavala i hranila haaški sud krivotvorinama,
koja je lažno svjedočila, lažno optuživala i Tuđmana,
i-Gotovinu, i Domovinski rat. Trebalo bi vratiti nadu,
povjerenje i stvoriti takvo ozračje da unatoć svim
problemima hrvatski narod može odlučiti o svojoj
sudbini, da može pobijediti.
Piše dr.
Zdravko Tomac
HRVATSKI LIST,
6. siječnja 2011.
|