Bit prijevare je u tome, što među njima nema nikave
bitne razlike, a to nam je gotovo svima jasno iz njihova
postupanja nakon svakih izbora. Kad dođe predizborno
vrijeme (od 6 do 12 mjeseci), instrumnetima
manipulativne moći započinje se kod birača stvarati
virtuelnost, kako se navodno radi o dvije ideološki i
pragmatično potpuno oprečne stranke.
Impresivno
je kako se to do sada svaki put događa na
najjednostavnijem suprotstavljanju glede komunizma i
samostalne hrvatske države. Stvara se utisak da HDZ
navodno spašava državu i bježi od komunizma, a SDP je
navodno suprotnost od toga.
Najvažnije je da većina birača uđe u iluziju kako i
nadalje postoje samo dva moguća rješenja za našu
budućnost: ili HDZ ili SDP. Na taj način se u
Hrvatskoj onemogućava konstituiranje zbiljske
političke konkurencije, koja će zastupati hrvatske
nacionalne interese. Dakle, kad se radi o HDZ-u i
SDP-u, istina je da među njima nema nikakve bitne
razlike, te da se radi o istoj strukturi (nasljeđenoj
iz komunizma) koja pred svake izbore igra istu
svađalačku predstavu, a nakon predstave (izbora) opet
otvoreno zajedno piju i jedu hrvatsko nacionalno
tkivo.
I tako u
nedogled, tj. dokle god ih ne prepoznamo i prestanemo
nasjedati, te svoj duh i djelovanje iz navijačkog
transa usmjerimo na zbiljske promjene...
Pokazalo se da se do svakih izbora - kod većine birača
- uspjelo stvoriti ovu iluziju o navodnoj
suprotstavljenosti HDZ-a i SDP-a. Pismo gospođe Dalme,
to veličanstveno potvrđuje.
Prijevara je izgleda i ovaj put plodonosna za
manipulatore, jer su brojni birači već sada pretvoreni
u opijene nogometne navijače, koji čak i svaki
nekvalitetni potez svojih miljenika doživljavaju
vrhunaravno. To je zapravo stanje radikalnog transa u
kojem se gubi moć objektivnog, iznijansiranog logičkog
promišljanja. Ostaju samo dvije emocije: sve što rade
navodno naši je vrhunski dobro i lijepo, a sve što
radi druga strana je suprotnost.
Tako i zanesenoj gospođi Dalmi, sjednica Sabora i
govor Šeksa izgledaju kao nešto "povijesno" te silno
lijepo dobro i važno. Stoga ona ima nagonsku,
transičnu potrebu taj svoj zanos podijeliti s ostalim
navijačima ili u taj neokomunistički i protuhrvatski
kolektivni trans uvući one koji nisu u tom zanosu.
Pritom, ni najmanje ne zamjeram gospođi Dalmi, koja
nedvojbeno ima najbolje namjere (kao i većina birača).
Naprotiv, gospođi Dalmi trebamo zahvaliti, jer je ona
iskrenim opisom svojeg stanja trijeznima svjedoči i
pomaže da prepoznaju moć manipulacije i izreke "da je
i put u pakao obasut najboljim namjerama".
Slučajno sam imao prigodu i vremena gledati isto što
i gospođa Dalma, te tvrdim da su i sjednica Sabora i
svi njeni akteri tek još jedno svjedočanstvo
dilentatizma te etičke i estetske a nadasve nacionalne
bijede struktura koje sustavno razaraju svako dobro i
svaku vrijednost u Hrvatskoj.
Bio bih radostan kad bi ovaj moj osvrt naveo na
trijezno razmišljanje i barem malo potaknuo na
djelovanja koja će na sljedećim izborima promijeniti
ovo transično stanje u Hrvatskoj.
Lijepi pozdrav, Josip Jurčević
03.11.2010.
|
