"Povlaštene" mirovine, stigma koja se često pojavljuje u javim glasilima, među osnovnim je razlozima nezadovoljstva, straha i bojazni velikog djela hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata

Uz aktualno pitanje hapšenja i osuđivanja branitelja na osnovu neutemeljenih i srpskim batinama iznuđenih priznanja u tijeku obrambenog Domovinskog rata i pitanje "povlaštenih" mirovina koje se povlači kroz mediji, jedan je od razloga prosvjeda branitelja. Branitelji traže da ih se poštuje kao ljude koji su u samim početcima, povijesno gledajući neprocjenjivog događaja u povijesti Hrvatske i njenog naroda, stali u obranu od velikosrpskih ideja.

U trenucima kada se gube radna mjesta i kada Hrvatska za većinu svojih stanovnika nije zemlja blagostanja, opći odnos i percepcija prema svemu što ima svoju cijenu u državnom proračunu je negativna, pa tako i odnos prema braniteljima koji su na različite načine ostvarili svoje mirovine.

Sve mirovine ostvarene su sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i Zakona o mirovinskom osiguranju, a branitelji su zbog ranjavanja, oboljenja ili ozljeda na ratištu, pa i mjestima koja nisu bila direktno na ratištu, ostvarili ratnu vojnu invalidnost.

Sve bi to bilo u redu da nije krize u svim segmentima našeg društva. Ta kriza se očituje i u odnosu javnosti prema umirovljenim braniteljima koje se nepravedno i bez imalo razumijevanja prema onome što su oni 1990., 1991., 1992. i dalje, dali u stvaranju ove zemlje. Možemo mi biti ogorčeni i na nezaposlenost i na Vladu i njene sadašnje i bivše članove, i na banke i njihove kamate, i na tečajne liste, i na sve oko sebe, ali bar bi u nama trebalo biti malo onog poštenja i razuma da priznamo sami sebi kako su ti ljudi 1991. godine ne žaleći svoja radna mjesta, ne žaleći svoju ušteđevinu, ne žaleći svoje zdravlje, ne žaleći svoje majke i očeve koji nisu noćima spavali od zabrinutosti i ne žaleći na kraju i svoj život, stvarali onaj tisućljetni san koji je bio u nama, a to je sloboda, demokracija i bolji život u jedinoj nam i svetoj Hrvatskoj.

Zato apeliram i pozivam posebno medije da se ne pridružuju onima koji olako braniteljske, invalidske i vojne mirovine nazivaju privilegiranim i slično, već da tim ljudima kroz svoje priloge daju priliku progovoriti o slavnim trenucima stvaranja ove zemlje, a građane na taj način podsjete na to da su branitelji važan dio zajednice koji zaslužuje poštovanje.

Ne smijemo dozvoliti da se ti ljudi osjećaju krivima, da se otuđuju od zajednice i od svojih obitelji, već naprotiv, treba im omogućiti da žive sa svojim traumama maksimalno normalan život, da među nama budu poštovani i rado prihvaćeni kao što je to bilo u vremenu od 1991.-1996. godine.

Sve nepravilnosti, pogodovanja, malverzacije, kriminal i slično, osuđujemo i takve pojave treba procesuirati na svim razinama i svim zakonskim sredstvima. Nemojmo stvarati sliku razdora i netrpeljivosti, jer time podupiremo politiku kaosa koja može dovesti do anarhije i neželjenih posljedica.

Piše: Nenad Šantalab,

Predsjednik Udruge hrvatski ratni veterani BBŽ