|
Rusku isporuku borbenih zrakoplova MiG-29 Srbiji sve više prati intenziviranje hibridnoga rata protiv Hrvatske. U taj rat uključeni su, uz službenu srbijansku vlast, gotovo cjelukupna oporba, a u pripremanje terena za novi zločinački plan posebno se uključila Srpska pravoslavna crkva na čelu sa svojim poglavicom Irinejom.
Koliko se radi o širem planu destabilizacije srednjoeuropskoga prostora te njemu susjednih balkanskih država jasno pokazuju manje više neprikriveni apetiti pojedinih hrvatskih susjednih država za njezinim teritorijem.
Ne treba posebno naglašavati kako su slovenski političari zagadili, odnosno kontaminirali instituciju arbitražnoga sudišta glede pomorskoga razgraničenja s Hrvatskom u Savudrijskoj vali, pa je Hrvatska nakon toga skandala izišla iz arbitražnoga procesa. Drugo je pak pitanje zašto je arbitražnio sudište, unatoč hrvatskom izlasku, nastavilo svoj rad i napokon donijelo odluku na štetu Hrvatske. |
Odgovor nije teško pronaći u političkoj odluci europskih vladara da između ostaloga i na taj način napakoste američkim interesima, a poglavito u nastojanju da se oživotvori srednjoeuropski prostor na području od Baltika do Jadrana. Njemačka je uložila znatna sredstva u izgradnju Sjevernoga toka 2, dakle, onog plinovoda koji iz Rusije vodi preko dna Baltičkoga mora, te tako zaobilazi Ukrajinu i Poljsku, a na geostrateškom planu otvara mogućnost Berlinu i Moskvi da na razluičite načine ucjenjuju srednjoeuropske države.
Pokušaj bošnjačke politike da spriječi izgradnju Pelješkoga mosta i na taj način onemogući prometno povezivanje Hrvatske, samo se nastavio kao nastavak kontinuiranih pritisaka na Zagreb. Srbijansko pak relativiziranje granice s Hrvatskom nije samo pitanje pristupa međudržavnom razgraničenju, nego ponajprije politička poruka kojom Beograd jasno manifestira nepriznavanje sadašnjih granica, čime jamačno nagovješćuje buduće zaposjedanje hrvatskoga državnog teritorija.
Premda znatno manjega intenziteta i pritisci energetskoga lobija iz Madžarske, dakle MOL-a, nisu nepovezani s inicijalnom kampanjom, koju iz Srbije pokriva moćna ruska medijska kuća Sputnik. Neriješeno pak razgraničenje s Crnom Gorom, koja se, kao i Hrvatska, nalazi pod udarima hibridnoga ratovanja, a u kojoj je nedavno skupina povezana sa srbijanskom vladom pokušala izvesti puč, može se riješiti na civiliziran način zajedno pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu, koji suduje po načelima međunarodnoga prava.
Kao žrtva nenajavljenog rata gotovo se urušio i hrvatski gospodarski div Agrokor, čija je bivša uprava ušla u kreditne aranžmane s ruskim državnim bankama. Možebitni slom Agrokora i njegov odlazak u stečaj, osim gospodarskoga loma, u ruke bi ruske države izručio gotovo cjelokupno Hrvatsko Podunavlje, dakle, područje uz granicu sa Srbijom, koju Beograd relativizira. Osim Srpske pravoslavne crkve, koja kao srbijanska državna institucija u Hrvatskoj nesmetano provodi velikosrpsku politiku, u tom zločinačkom pothvatu potpomažu ju i srpski politički predstavnici na čelu s Miloradom Pupovcem. Dijelom preko t. zv. mainstream medija, a dijelom preko tjednika Novosti. Znatniju učinkovitost hibridnoga rata omogućuju i sve organiziranije skupine hrvatskih orjunaša, koji se uglavnom hrane iz državnoga proračuna, a skrivaju, poput isilovaca, pod velom dobrotvornih i civilnih udruga.
Snažne i proračunate medijsko-političke kampanje rezultiraju stvaranjem beznađa unutar hrvatskoga naroda. Naime, vlada zbog tanke većine, a u toj se većini kao koalicijski partner nalazi i Milorad Pupovac, ne može donijeti ni jednu suvislu, a učinkovitu odluku. Zato se političke stranke i angažirani pojedinci iscrpljuju i troše nepotrebno energiju u međusobnim i sekundarnim prijeporima.
Velikosrpski projekt je star više od stoljeća i pol pa se on ne iscrpljuje u samo jednom porazu, premda taj poraz bio i poput onoga iz hrvatske “Oluje”! Zato je sve nevjerojatnije iščuđavanje hrvatskih političara na pokušaje Srbije da se vrati na pozicije iz predolujnoga vremena. Hrvatska politika, ako je dosta ozbiljna, nema što tražiti u verbalnom nadmudrivanju sa Srbijom. Naime, ona mora donositi odluke koje će stvoriti sve preduvjete da se pravodobno zaskoči nova velikosrpska agresija.
Osim nabave suvremenoga naoružanja, ustrojavanja ročnoga služenja vojske potrebno je, napokon, omogućiti i upis u registar vjerskih zajednica Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi, kako pravoslavni Hrvati ne bi potpadali pod sve masovniji utjecaj svetosavske velikosrpske promičbe! Nu ne bi trebalo stati samo na tomu. Naime, naknadni prigovori zbog obilježavanja obljetnica izmišljenoga stradanja Srba, a što je samo jedna od metoda širenja velikosrpske politike i poticanja agresije na Hrvatsku, osumnjičenike za ratne zločine, poput pojedinih srbijanskih dužnosnika koji krstare Hrvatskom, treba uhititi odmah na granici, a neke nakon službenoga zahtjeva, izručiti kosovskim vlastima.
Smirena i učinkovita Hrvatska tada će biti blagoslov i svojim susjedima!
Ivan Svićušić, Hrvatsko slovo
|
