Dr. Miroslav Tuđman kandidat je za predsjednika
Republike Hrvatske. Posebna nam je čast što je u svom
prepunom rokovniku našao vremena za posjetu Hrvatima u
Švicarskoj. Nakon predstavljanja knjige, dr. Tuđman će
rado odgovoriti na sva vaša pitanja, pa i ona u svezi s
njegovom kandidaturom. Gosti iz Hrvatske i organizatori
večerati će u Albisgütli restoranu. Ako im se želite
pridružiti, molimo Vas najavite se telefonski na broj
056 2224047 (obitlej Gaupp) do najkasnije 29.05.2009.
Broj mjesta je ograničen, a rezervacija će se vršiti u
redoslijedu pristiglih najava. Radujemo se vašem
dolasku!
*****
7. travnja 2009. godine britansko
Ministarstvo vanjskih poslova svojim je građanima objavilo izvješće u kojem je
Hrvatska (kako piše Kleine Zeitung), u pogledu korupcije "lošija od prosjeka
mnogih afričkih zemalja" i dalje, kako bi "oni" (t.j..Britanci), "mogli biti
izvrgnuti neselektivnim napadima, i to na mjestima koje često posjećuju strani
turisti". To je najnoviji primjer britanske operacije informacijskog rata protiv
Hrvatske u kojem je primjenjeno temeljno načelo koje glasi; citat iz knjige
prof. M. Tuđmana: "na protivničkoj strani osigurati dominanciju vlastitih
informacija kako bi protivnik donio odluke koje nisu u njegovu interesu".
Prva dva dijela knjige "Informacijsko
ratište i informacijska znanost" donosi uvid u
predmet, mjesto, ciljeve i rad informacijske znanosti,
što možda ne će svima biti zanimljivo. Ono što će
sigurno svatko sa zanimanjem pročitati, primjeri su iz
naše novije povijesti. U analizi tih događaja jasno se
osjeća čežnja dr. Miroslava Tuđmana za nacionalnim
uspjehom Hrvatske, čežnja za uspostavom ravnoteže u
narušenom odnosu između globalnih i nacionalnih
vrijednosti.
Je li prošlo doba nacionalnih
vrijednosti u informacijskom sustavu u Hrvatskoj, je
li to doba nakon promjena pripremanih od 1995.
bespovratno umrlo kako bi ustupilo mjesto
globalizacijskim vrijednostima, pita se Miroslav
Tuđman. Pokazat će kako se ponavljanje tvrdnje o
"izoliranoj Hrvatskoj do 2000." pretvorilo u politički
simbol tadašnje udružene oporbe, kako je informacijska
strategija nenacionalnog ušla u sve pore društva preko
noći rušeći dotadašnje dominantne nacionalne obrasce.
Spoznaja da plivanje nizvodno, uz to
što je puno lakše, donosi i korist, mnoge je odvratila
od znanstvene obrade materijala iz Domovinskog rata.
Možda je jedan od razloga i bojazan da bi ih takav rad
mogao odmaknuti od novčanih fondova globalizacijskih
mecena. A možda se boje da će ih nadzirani domaći
mediji staviti u oporbeni odnos prema domaćim
vlastima, da će ih javno etiketirati kao desničare,
ekstremiste i marginaliste! Da nije učinjeno 16.
listopada 1990., je li kome zamislivo to da bi
Hrvatska utopljena u današnjoj informacijskoj
strategiji vratila spomenik banu Jelačiću u središte
Zagreba?
Miroslav Tuđman tematizira i
Jelačićev, a i postavljanje spomenika Stjepanu Radiću
(27.10.2007.), pa u članku o memorijalnim spomenicima
koji prvi put objavljuje, pokazuje kako su u
Jugoslaviji sustavno uništavana groblja "protivnika",
kako je za Meštrovićevu "Povijest Hrvata" bilo mjesta
na Sveučilištu u sferi znanosti, ali ne i u sferi
politike. Piše o "Zidu boli" koji je mimo volje udruga
premješten na bezlično izabrano mjesto na Mirogoj, a
poruka tog zida još jedne hrvatske šutnje time gubi
mjesto u javnom prostoru.
Dr. Tuđman analizira informacijske operacije i
strategije determinatora kaosa, upozorava da je
temeljna zadaća medija i interneta nadzor gospodara
nad korisnicima, prisilna socijalizacija masa. Ukazuje
na sraz i neravnotežu između ljudskih prava, slobode,
kulture, pa i nacionalnog suvereniteta s jedne strane,
s novim vrijednostima globalizacije - tržištem,
turizmom, informacijom, tehnologijom s druge strane.
On znanstveno obrađuje i pojašnjava našu ovisnost o
prikazima stvarnosti u javnim informacijskim i
komunikacijskim sustavima. Ne vrijedi više ona "znanje
je moć" (Bacon 1597.), nego pristup realnom
komunikacijskom kanalu postaje stvarna društvena moć.
Dr. Miroslav Tuđman: "U prošlosti
uvijek je politička, gospodarska, diplomatska, vojna
itd.... strategija bila presudna za ostvarivanje
nacionalnih, političkih ili gospodarskih interesa, a
informacijske strategije imale su samo pomoćnu ulogu.
U 21. stoljeću informacijske strategije postaju glavno
sredstvo ostvarivanja ciljeva, a druge strategije
djeluju kao potpora informacijskom ratu."
www.hkz-kkv.ch |
