|
U današnjem svijetu puno se govori, raspravlja i piše o
svim mogućim ljudskim pravima, a s druge strane, svi smo
svjedoci kako se i najviše krše ta ista ljudska prava.
To se događa,
kao što vidimo, zbog materijalističkih i hedonističkih
interesa moćnih pojedinaca, grupa i moćnih država
svijeta. No, najžalosnije je to da čak i oni koji su
gaženi od jačih, i sami gaze slabije od sebe.
Ljudska
civilizacija se pretvara u džunglu, u kojoj svatko
gleda i nastoji ostvariti svoje interese. Kako su
interesi nužno različiti, naravno da su sukobi
neminovni. Moralne, duhovne i kulturne vrijednosti,
pravedan gospodarski poredak, na temeljima ljubavi,
koja znači znanje, poštovanje, brigu i odgovornost za
sebe, za druge i za čovječanstvo, ne uzimaju se u
obzir, te u tom kaosu interesa i sam opstanak
čovječanstva sve više dolazi u pitanje. |
Zgrada bez temelja i svojevrsni "rasni zakoni"
Često se govori o ljudskim pravima
već rođenih, osobito odraslih i moćnih, koja su i
naznačena u mnogim deklaracijama, a i formalno
zaštićena pozitivnim državnim zakonima mnogih zemalja.
No, najveći je problem što je tobožnja zakonska
zaštita i tih ljudskih prava zapravo zgrada bez
temelja. Tim zakonima se ne štiti temeljno naravno
ljudsko pravo na život svakog nedužnog i nemoćnog
ljudskog bića, od samog začeća do prirodne smrti. Na
žalost, ne samo da se zakonski ne štite, nego su u
više od tri četvrtine takozvanih "naprednih" zemalja
svijeta donešeni takozvani zakoni kojima se izravno,
po zakonima, a zapravo perverzijama zakona, potiru
najvažniji temeljni univerzalni moralni principi, i
masovno se uništavaju, još prije rođenja, tolika
ljudska bića, a time i budućnost dotičnih naroda, kao
i čovječanstva. Na najveću sramotu tobože
civiliziranog ljudskog društva XX i XXI stoljeća, radi
se o svojevrsnim "rasnim zakonima" za umorstva
određene grupacije ljudi, prema dobi života, i to, na
žalost, najnemoćnijih, najnedužnijih i
najperspektivnijih. Dakle, nema nikakve šanse da se
održi zgrada ljudskih prava već rođenih, odraslih i
staraca, ako se tako drastično izbijaju temelji tih
istih ljudskih prava, za koja se tobože zalažemo.
Stoga nije ništa neobično da moćne
ideologije komunizma, liberalizma i divljega
kapitalizma, sve na temeljima ateizma, koje zagovaraju
i provode nemoralne zakone za ubijanje nerođene djece,
isto tako, u praksi, nad čitavim narodima nekažnjeno
provode gospodarsku nepravdu, pljačku njihovih
bogatstava i genocid sa stotinama tisuća i milijunima
ubijenih, djece, žena, odraslih zarobljenih ljudi i
nemoćnih staraca. Takav je genocid proveden drastično,
kao što znamo, nad hrvatskim narodom, u miru, iza
Drugog svjetskog rata, a da za te strašne zločine još
nitko od počinitelja ili naredbodavaca nije odgovarao,
kao ni za pedesetogodišnji teror nad hrvatskim narodom
u bivšoj Jugoslaviji, od strane zločinaca iste
ideologije.
Na žalost, i danas, u samostalnoj
Hrvatskoj, sljedbenici zločinaca se ne stide, već
slave i brane zločince, kao što provode i nepravdu nad
hrvatskim braniteljima, koji su obranili Hrvatsku od
strašne agresije, a sada provode nad njima teror,
optužujući ih za sve moguće i nemoguće zločine i
pretvarajući pobjedničku hrvatsku vojsku u zločinačku,
a hrvatske branitelje u ratne zločince, dok za strašne
zločine nad hrvatskim narodom u vrijeme obrambenog
Domovinskog rata gotovo nitko ne odgovara, kao ni za
one nakon Drugog svjetskog rata. Tako izgleda da nije
zločin činiti zločine nad Hrvatima.
Prosvjedi Ustavnom sudu Republike
Hrvatske
Primjerice, u našoj hrvatskoj državi,
koju smo toliko dugo čekali, željeli, i za koju smo i
tolike žrtve podnijeli, pored katastrofalne
demografske situacije, još uvijek je na snazi
takozvani zakon o takozvanim zdravstvenim mjerama za
ostvarivanje prava na takozvano slobodno odlučivanje o
rađanju djece, iz 1978. godine, dakle bivšeg
komunističkog režima, uz čiju pomoć je samo u ratnim
godinama i kasnije umoreno nekoliko puta više nerođene
hrvatske djece, nego što je mladića poginulo na
ratištima.
Pored ustavne odredbe, članka 21, o
pravu na život svakog ljudskog bića, i pored, u Saboru
usvojenog, Nacionalnog programa demografske obnove iz
1996., u kojem se, na početku petog poglavlja, kaže da
je ljudski život temeljna vrijednost našega društva,
te da se mora od samog začeća štititi moralno,
zdravstveno i zakonski, mi koji se zalažemo za moralne
vrijednosti i zaštitu života od samog začeća, pored
mnogobrojnih inicijativa i prijedloga Ustavnom sudu,
još od 1990. godine, i pored prosvjedne peticije uz
Dan ljudskih prava 1996. godine, ne možemo privoljeti
Ustavni sud Republike Hrvatske da raspravi o našim
inicijativama i iznese svoj stav glede navedenog
"zakona" za umorstva nerođene djece, kao što ni borci
za pravdu ne mogu privoljeti Državno odvjetništvo
Republike Hrvatske da pokrene kaznene postupke protiv
počinitelja genocida nad rođenim Hrvatima različite
životne dobi, od rođenja do starosti, poslije Drugog
svjetskog rata, kao i za druga kaznena djela, sve do
1990, a ni za ratne zločine nad Hrvatskom i hrvatskim
narodom tijekom agresije, u vrijeme Domovinskog rata.
Stoga sve borce za ljudska prava, kao
i sve humane ljude, pozivamo da zajednički
najodlučnije povedemo borbu za ostvarenje prava na
život, u cjelokupnom njegovu naravnom trajanju, kako
bi se na tim temeljima izborili za sva ostala osobna i
skupna ljudska prava.
Dr. Ružica Ćavar, predsjednica
Hrvatski pokret za život i obitelj
Maksimirska 51/II
10000 Zagreb
Tel/Fax: (01) 2316 014
Mob (dr. Ćavar): 098 389 890
E-mail:
hapok1990@hotmail.com
U Zagrebu,
uz Međunarodni dan ljudskih prava, 10. prosinca 2010.
10.12.2010. |