Sljedeći dan Ksanf opet pozove prijatelje u goste. Ovaj
put naredi Ezopu da kupi na tržnici najgore. Ezop je
ponovno kupio jezike i zgotovio ih za objed.
- JuÄer si tvrdio da je jezik ono najbolje Å¡to ima na
svijetu, a danas je najgore! - zlurado uskliknu Ksanf.
- Potpuno je toÄno, gospodaru, - odgovori mu staloženi
Ezop. - Å to može biti gore od jezika? Zbog njega poÄinje
svaÄ‘a, prevara, zavist, ponizivanje, tuÄnjava, rat,
pogibija ljudi. Evo i sada, gospodaru, grdiš me uz pomoć
jezika.
Prijeporna
pitanja hrvatskoga pravopisa leže takoÄ‘er i u podruÄju
lingvistiÄke konfliktologije (jezikoslovnoga
sukoboslovlja). LingvistiÄka konfliktologija je dio
sociolingvistike koja se bavi izuÄavanjem tipova
jeziÄnih sukoba, uzroka njihova pojavljivanja, a
takoÄ‘er traženjem putova njihova sprjeÄavanja i
neutralizacije.
Da pravopisna problematika stalno uzbuđuje javnost i
ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim državama, dobro je
poznato. Pravopis kao društveno-jezikoslovna pojava
mora uploviti u mirne etnolingvokulturne vode i ne
burkati ih. Akademik Dalibor Brozović vjerojatno je
požurio kada je 1998. god. napisao zadnju reÄenicu u
Älanku Organska podloga hrvatskoga jezika: "Danas
nema više potrebe da u Hrvatskoj emocionalni odnos
prema jeziku bude drugaÄiji nego Å¡to je u bilo kojoj
zemlji odnos prema materinskomu jeziku naroda."
[1]
Nažalost, nije pretpostavio da je moguć i povratak na
staro. Etnolingvokultura mora biti što više odvojena
od kuloarne politike, skupunih ili osobnih interesa,
opterećenosti i emocija te se razvijati samostalno kao
jedan od odsjeÄaka bogate hrvatske kulturne baÅ¡tine.
Ne valja zaboravljati da je jezik ogledalo, Äuvar te
instrument etnokulture. Pravopisne "bitke" može voditi
samo struka u okviru svoje mjerodavnosti. Svaka
općeprihvatljiva odluka mora polaziti od struke i samo
struke i to bez upletanja izvanjeziÄnih Äimbenika na
razvoj jezika. Å to prije jezikoslovna zajednica
pronađe opće, uzajamno prihvatljivo rješenje, to će se
i prije jeziÄna sutuacija smiriti, a javna glasila
usmjeriti svoju pozornost na važnije stvari.
Pravopis je dobrim dijelom dogovorne naravi i
rješava se strukovno za okruglim stolom vodećih
strukovnjaka (struÄnjaka). Dobar je primjer makar
pokuÅ¡aja zajedniÄkoga rjeÅ¡avanja neodgodivih pitanja
hrvatske normativistike pokazala rasprava o normama
hrvatskoga standardnoga jezika koju je organizirala
Matica hrvatska u proljeće 1998. god. Okruglomu stolu
su nauzoÄili poznati i ugledni hrvatski jezikoslovci:
S. Babić, J. Bratulić, D. Brozović, S. Ham, M. KaÄić,
A. KovaÄec, J. Lisac, I. Pranjković, M. Samrdžija, J.
Silić. Naravno da je u samoj raspravi bilo i
neslaganja Å¡to je normalno za teme o aktualnom stanju
hrvatske normativistike. [2] U jeziÄnom planiranju
pravopisne problematike najbolje je strukovno
usuglasiti normativne prijepore i imati konsenzus
subjekata jeziÄne politike, a zatim pak ići u akciju
pisanja novoga pravopisa. U diplomaciji najprije se
priprema nagodba tijekom koje se razrješuju neriješena
pitanja, a zatim se potpisuje dogovor. Samo strukovni
dogovor subjekata jezÄine politike može dati doliÄan
uÄinak.
IzmeÄ‘u pojedinih subjekata jeziÄne politike (skupine
poznatih i utjecajnih kroatista) postoji unutaretniÄki
jeziÄni sukob. On se odnosi ponajprije na jeziÄno
normiranje pojedinih pravogovornih, pravopisnih i
leksiÄkih normi. Primjerice, normativni prijepori u
odnosu pisanja suglasniÄkih skupina /dc/ i /tc/
(uradci, letci, podatci), uvođenje skupine rje
u kratkim slogovima umjesto re (pogrješka,
strjelica, sprjeÄavati), pravopisno vraćanje
rastavljenoga ne od glagola htjeti (ne ću, ne
ćeš, ne će) nisu strukovno usuglašeni osim usvojenih
2005. god. zakljuÄaka Vijeća za normu koje je ukinuto
8. svibnja 2012. god. odlukom Ministarstva
obrazovanja, znanosti i (po novom) sporta.
U sluÄaju nenormiranja ili neprihvaćanja navedenih
inaÄica i drugih pojedinih skupina rijeÄi moguće je
sljedeće: pojedini jezikoslovci, književnici, javnici
(javni djelatnici), novinari i dr. moraju odustati
(ili ne) od onoga kako pišu, a to nije laka zadaća
poglavito za onoga koji ima svoje razloge i jeziÄne
navike da upravo tako piÅ¡e, a ne drugaÄije. Ljudi koji
već imaju ustaljene pravopisne navike vrlo se
konzervativno odnose prema pravopisu i nisu voljni
bilo Å¡to mijenjati u svojem naÄinu pisanja.
Navest ćemo
dva primjera: "(...) u Babić-Ham-Moguševu pravopisu ne
ćemo ga naći" ili "Napomenimo da se prijedlog putem
Äesto pogrjeÅ¡no upotrebljava,..." [3] Valja tada zbog
sliÄnoga stajaliÅ¡ta i odreÄ‘eni broj priruÄnika i
udžbenika iznova tiskati, a također lektorirati
pojedine službene isprave i zakone. Primjerice, u Äl.
209., st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama nalazimo
rijeÄ pogrjeÅ¡ka, a ne pogreÅ¡ka: "(1) Republika
Hrvatska objektivno odgovara za Å¡tete prouzroÄne
pogrjeÅ¡kama u voÄ‘enju zemljiÅ¡ne knjige elektroniÄkom
obradom podataka." [4]
U Äl. 39. Zakona o platnom prometu u zemlji iz 2001.
god. nalazimo sljedeće: "Podatci iz registra raÄuna
Äuvaju se trajno." [5] Usput budi reÄeno da u Ustavu
Republike Hrvatske, Äl. 68. i u Zakonu o odgoju i
obrazovanju u osnovnoj i srednjoj Å¡koli, Äl. 31.
susrećemo npr. rijeÄ Å¡port, Å¡portski, a ne sport,
sportski: "Država potiÄe i pomaže skrb o tjelesnoj
kulturi i športu" [6]; "(1) Škola može izvoditi
umjetniÄko i Å¡portsko obrazovanje..." [7] Većina
udžbeniÄkih izdanja Å kolske knjige (posebno za osnovnu
školu) od prije nekoliko godina rabi Babić-Ham-Mogušev
ili Babić-Mogušev pravopis - posebice u kategorijama
ne ću, pokriveno r i / tc/, /dc/. Primjerice, "Poveži
strjelicama odgovarajuće parove." [8] Imamo i
dvostrukosti, npr. u rjeÄniku sveuÄiliÅ¡noga udžbenika
Razgovarajte s nama! nalazimo: "poÄetak, poÄeci i
poÄetci; podatak, podaci i podatci; predak, preci i
predci." [9]
Fraze da u pravopisu "piše onako kako svi govore"
ili "potreban je pravopis koji ljudi žele" sliÄi
djelomice Karadžićevoj poštapalici koju je preuzeo od
njemaÄkoga filologa Johanna Christopha Adelunga: "PiÅ¡i
kao Å¡to govoriÅ¡, a Äitaj kao Å¡to je napisano". Ono Å¡to
izreknemo i ono što napišemo ne smijemo uvijek staviti
u isti tor. Izgovaramo /biel/, /liep/, /sviet/ ili
npr. /jedamput/, /hrvacki/, /napisaću/, a pišemo
bijel, lijep, svijet; jedanput, hrvatski, napisat ću.
ÄŒujemo npr. ko, neko, niko u razgovornom jeziku
umjesto tko, netko, nitko Å¡to posve ne znaÄi da moramo
tako i pisati. Dakle, u hrvatskom književnom jeziku ne
izgovaramo rijeÄi uvijek onako kako ih piÅ¡emo. Prvi
profesor hrvatskoga jezika na zagrebaÄkoj Kraljevskoj
akademiji Vjekoslav Babukić je rekao: "Piši se za oko,
a govori za uho". Å toviÅ¡e, nitko narod obiÄno ne pita
Å¡to on želi, osobito pak Å¡to se tiÄe struke.
Usudimo se pretpostaviti da novi pravopis bez sloge
i sporazuma stanje ne će popraviti nego će ga još više
zakomplicirati. Može postati neobvezujući pravopis za
sve građane Republike Hrvatske, uostalom kao i
prethodna dva. I u buduće bit će onako kao i sada:
jedni će pisati ne ću, podatci, pogrješka, a drugi -
neću, podaci, pogreÅ¡ka. I svatko će u pisanju inaÄica
imati svoje razloge i objasnidbe. Bit će vjerojatno
obvezujući samo za osnovne i srednje škole kojima je
nadležno Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta i
to ako bude ukinut službeni Babić-Finka-Mogušev
pravopis.
Dobar primjer buduće zajedniÄke suradnje na pravopisu
nalazimo u pismu predsjednika Vijeća za normu
R.KatiÄića ministru znanosti, obrazovanja i Å¡porta
Draganu Primorcu od 19. listopada 2006. god.: "Dr.
Dunja Brozović RonÄević iznijela je stav ustanove koju
predstavlja u Vijeću, Instituta za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, da budući obvezujući pravopisni
priruÄnik treba da ne bude autorsko djelo, nego rad
skupine struÄnjaka izraÄ‘en na temelju zakljuÄaka
Vijeća koji bi dobio potporu relevantnih znanstvenih i
kulturnih ustanova jer je to jedini naÄin da se
konaÄno rijeÅ¡e prijepori i sredi pravopisna norma i
praksa u Hrvatskoj" (v. također Zapisnik 14. sjednice
Vijeća za normu ) [10]
U sadanjoj pravopisnoj krizi možemo naći samo jedno
prihvatljivo rješenje, priznati poznate dvostrukosti
kao privremenu pojavu jer inaÄice ne Äine jeziÄno
bogatstvo književnoga (ili standardnoga) jezika. One
su bogatstvo samo tada kada su stilski ili znaÄenjski
raslojene. Hrvatska treba, po našem sudu, osnovati
institucionalni Ured za hrvatski jezik pri Vladi,
usvojiti Zakon o hrvatskom jeziku i kompetentno voditi
svoju nacionalnu jeziÄnu politiku i svim dopustivim
sredstvima Å¡tititi hrvatski jezik jer hrvatski narod,
kao i svaki drugi narod, bez jezika i nije narod.
"Po jeziku narodi gospoduju, kada im ga oduzmeš -
sluguju!", rekao je još u 19. stoljeću poznati
hrvatski filolog i književnik Fran Kurelac. Možemo se
s tim složiti ili ne složiti, ali svatko ima pravo
izraziti vlastito mnijenje. Nikoga, ne daj, Bože, ne
pouÄavamo. Ako netko ima u sadanjoj jeziÄnoj situaciji
drugo rješenje, neka napiše i predloži svoj put
izlaska iz pravopisne krize.
I na koncu, godine 1850. (godina potpisivanja tzv.
BeÄkoga dogovora) u tiskanom govoru biskup Josip Juraj
Strossmayer se je obratio Hrvatima i naravno onima o
kojima je ovisio razvoj hrvatskoga jezika sljedećim
rijeÄima: "Jezik narodni napose smatra ke`rstjanin
kano najveći dar božji; kano ogledalo, u kom se duša i
se`rce naroda svoga u svojoj bitnosti pokazuje; kanoti
najmožniu narodnog izobraženja polugu; kanoti
najsposobnie sriedstvo, kojim se duh narodni dieluje;
kanoti blagajnu, u kojoj se sve duševno blago naroda
nalazi, i zato sve Å¡to može Äini, da se jezik narodni
izobrazi, obogati, oplemeni; sve pako od njega
odvratja, Å¡to bi ga poniziti, pokvariti, otrovati
moglo..." [11]
Artur Bagdasarov
Portal HKV-a
Bilješke:
[1]
http://www.ihjj.hr/oHrJeziku-povijest-6.html
[2] Norme i normiranje hrvatskoga
standardnoga jezika, str. 308. - 351.,Matica hrvatska,
Zagreb, 1999.
[3] Lana HudeÄek / Milica Mihaljević /
Luka Vukojević: JeziÄni savjeti, str. 18. i 133.,
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb,
2010.
[4]
http://www.zakon.hr/z/103/Zakon-o-zemlji%C5%A1nim-knjigama
[5]http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-novi-zakon-o-pp-u-zemlji.htm#"Narodne
novine"
[6]
http://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske
[7]
http://zakon.hr/z/317/Zakon-o-odgoju-i-obrazovanju-u-osnovnoj-i-srednjoj-%C5%A1koli
[8] Marcela Boban / Ana Mesić / Milan
Paun / Stjepko Težak, 2010., Hrvatski jezik 8 (radna
bilježnica hrvatskoga jezika za 8. razred osnovne
Å¡kole), str. 16., Å kolska knjiga, Zagreb, 2010.
[9] Marica Čilaš Mikulić / Milvia
Gulešić Machata / Sanda Lucija Udier: Razgovarajte s
nama! (udžbenik hrvatskoga jezika za niži srednji
stupanj), str. 238. i 240., FF press, Zagreb., 2011.
[10]Raspisivanje natjeÄaja za
izdavanje jeziÄnih priruÄnika:Pismo ministru,
http://www.ihjj.hr/#vijecezanormu
[11] Tihomil Maštrović / Slavko Harni:
Groatica Mechitaristica (bibliografija hrvatskih
knjiga objavljenih u MehitaristiÄkoj tiskari u BeÄu),
str. 103., Erasmus naklada / Nacionalna i sveuÄiliÅ¡na
naklada u Zagrebu, Zagreb, 2011.
|