Istina je da prvosbivanjske svečanosti korijene u
socijalističkom pokretu XIX stoljeća. Nadnevkom se
obilježavaju krvavi radnički prosvjedi iz Chicaga 1886,
i isprva je uspomenu na ovu epizodu njegovao pokret
međunarodne ultraljevice.
Ali radnika se može štovati i ako ga se ne mistificira
u nekakvu posebnu, progresivnu, po definiciji poštenu
klasu, koja ima povesti i dobiti rat protiv
natražnjačke i neljudske buržoazije. Dapače, shvatimo
li radništvo kao zbiljski stališ u cjelini narodnog
organizma, koji valja čuvati zajedno, a ne razbijati
na rivalske frakcije, odat ćemo i radniku primjereno
mu štovanje.
Nije slučajno da se socijalistički "prvi maj" ubrzo
počeo slaviti i u "buržujskim" državama liberalne
demokracije, a jednako tako i u autoritarnim režimima
nacionalnoga zdravlja i spasa, ustrojima radikalne
desnice kakvi su, u protimbi spram tiranskoga
komunizma kao i dekadentnoga parlamentarizma, počeli
nicati diljem Europe dvadesetih godina prošloga
stoljeća.
Prvi Svibnja obilježavaju jednako Roosevelt i
Churchill, Staljin i Tito i Mao Zedong, Mussolini i
Hitler. Dan hrvatskoga radnika slavio se i u godinama
Nezavisne Države Hrvatske, koja je u najtežim uvjetima
štitila radnički stališ, gradila radnička naselja,
štovala dostojanstvo rada i radnika. U Ustaškim
načelima, usput rečeno, zapisana je i skoro
marksistička tvrdnja kako je izvor sviju vrijednosti -
rad. Prvi put blagdan je u Hrvatskoj proslavljen 1942.
Poglavnik je toga dana primio izaslanstva hrvatskih
radnika i seljaka i govorio im o društvovnoj pravici u
novostvorenoj Državi. A niti nekoliko dana pred slom
1945 nije se zaboravilo na Državni blagdan rada. Tom
prigodom u zagrebačkoj Radničkoj komori govorio je
državni savezničar (vođa sindikata) Ivan Oršanić, i
zatražio da se Država mora uščuvati pod svaku cijenu.
Ta bilo je vrijeme drugačijih prioriteta.
Danas se
"pod svaku cijenu" ruši Država potonućem u Euniji.
Danas se "pod svaku cijenu" ruše i dostojanstvo i
prava hrvatskoga radnika. Važno je da su se nakotile
već skoro bezbrojne parazitske udruge sindikata, koje
se bez ikakva uspjeha beskrajno natežu sa svojim
pajdašima iz vlasti, a bilo bi daleko bolje da se te
sindikaliste časno pomete, da se sami pošteno maknu,
te njihova izobilna, koliko i nezavrijeđena beriva
podijele - umjesto ponižavajućega maksimirskog graha,
umjesto gladi što ju je ovaj nenarodni regiment
namijenio svojim podanicima - da se podijele hrvatskom
radniku, kojega su puna usta otuđenim sindikalistima
jednako kao i vladajućim izrodima.
Danas, umjesto da svim silama skrbi za hrvatski
radnički stališ i cjelinu nacionalne zajednice, svojim
usrljavanjem u Euniju izdajnička nam klika stavlja u
izgled slobodnu invaziju nepreglednih masa egzota,
čija će jeftina radna snaga hrvatske radnike još
jednom otjerati u pečalbu, ovoga puta konačno bez
povratka. I malo treba onima neosvještenima - jer još
uvijek nije nacionalna svijest obuzela čitav narod, i
mnogi se još nisu pomirili s propašću voljene im
titovine - malo im dakle treba da zavape, nekažnjeno,
kako se i priliči ovom liberalnom smeću od lažne
države, kako je u juzi bilo bolje.
Bilo je
bolje nego u Hrvatskoj? Ma nemojte! Nekome je, u
ponečemu, časomice, prividno, i bilo bolje negoli
sada, u ovoj podgrijanoj posthrvatskoj
minijugoslaviji. Da je doista Hrvatske Države, ne bi
nitko imao razloga predavati se nedostojnoj
jugonostalgiji. Da je Hrvatska Država uistinu
nacionalna, ona bi bila i socijalna. Jer nacionalist
nikada ne će svojega brata ostaviti da gladuje, da
prebire po smeću kako bi se prehranio, da besposlen
trune prepušten posvemašnjem uzaluđu i beznađu, da
bolestan umire pred bolnicom jer nema novaca platiti
liječnika.
Kada nema kruha, pokušava se cirkusom bez kruha. Već
drugi put crna se kraljica Jaca srdačno ljubi s
vojnikom Purdom, kojega se eto i dokraja
instrumentaliziralo ne bi li bankrotirani Hadeze još
jednom zasjeo na vlast. Zabavlja se narod navodnim
spasonosnim pothvatima kojima će Haaški generali...
što? Biti oslobođeni? Biti osuđeni na blaže kazne?
Zabavlja se, cjelodnevno, podaničku rulju
spektakularnim vjenčanjem jednoga britanskoga kneza,
kako bi stradalnici mogli načas zaboraviti na nevolje
što im ih je osigurala nenarodna vlast, i kako bi
usred takozvane "republike Hrvatske" dali oduška
svojim zatomljenim monarhističkim instinktima.
Danas je
slijedila i nova zabava: Svaka čast velikomu papježu
Ivanu Pavlu II, svjetovno Karolu Józefu Wojtyłi, koji
je svojom karizmom markantno obilježio razdoblje
crkvene povijesti, i Crkvino je da ga štuje
blaženikom, sutra svecem. Dotični je Papa, iako nije
mogao, a zacijelo niti htio iz okvira zadanih
problematičnim Drugim Vaticanumom, višestruko zadužio
i Hrvatsku, koju je iskreno volio i čiji je jezik, kao
nadareni poliglot, također naučio. Ali se dobro
sjećamo i nespretne izjave pontifeksove sa
zagrebačkoga Hipodroma, da će se Sava opet morati
ulijevati u Dunav. Ne, ne će se ulijevati, ako Hrvat
hoće opstanka. Nikada više jugoslavije, a to znači i
ove na manjem prostoru, koja nas danas izgladnjuje. A
niti nečega nalik juzi, što je u sadašnjemu času
svakako monstruozna "europska unija".
Pokojnoga se Papu slavi, novi nam Papa naskoro stiže
u posjet. Pozdravimo ga, nekoć uglednog konzervativnog
teologa Josepha Ratzingera, koji je, na čelu onoga što
je ostalo od davne sv. Inkvizicije, naslijedio našega
kardinala Franju Šepera. Papa Benedikt XVI, dobro si
došao u Hrvatsku, ako to nije zato da bi pomogao
utjerati nas u novo ropstvo, misleći da nam činiš
uslugu. A glede Titotrga, gdje će u Kazalištu imati
neke susrete, mislim da je naivno od Pape očekivati
neki znak prosvjeda. Njegov je predšasnik Pavao VI
primio samoga Tita skupa s Jovankom, još gore dakle
nego što je Trg, i nije ga nimalo smetalo. Niti ovaj
Papa u toj ipak razmjerno marginalnoj stvari ne će se
miješati u unutarnje poslove Erhazije. Titotrg neka
miču Hrvati. Ali mirnim prosvjedima (opet jedan ovih
dana slijedi) to zacijelo ne će postići.
I kada već povezah Prvi Svibnja s kršćanskim temama,
podsjećam i na današnji katolički blagdan sv. Josipa
Radnika, tesara iz kuće Davidove, zaručnika
Bogorodičina, kojega je 1687. Hrvatski sabor proglasio
nebeskim zašitnikom Kraljevine Hrvatske.
Živio
hrvatski radnik, živio rad hrvatske nacije na svoje
vlastito dobro, moralno i materijalno! Borba se
nastavlja, nacionalna i socijalna!
Za Dom Spremni! - Naprijed u Boj!
Mladen Schwartz
|