Nakon pozdravnih riječi, riječi dobrodošlice profesoru Zdravku Tomcu i zahvale što se po drugi puta odazvao pozivu Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj, organizator je pozvao prisutne da minutom šutnje odaju počast svim braniteljima Vukovara i civilnim žrtvama, te svim stradalima u Domovinskom ratu. Gospođa Dunja Gaupp ukratko je predstavila obje knjige, a potom predala riječ autoru.

Profesor Tomac je tada rekao da je Vukovar bio njegova razdjelnica kao čovjeka, a ključna točka bila je 2000. godina, kada je u kolovozu povodom otkrivanja spomenika na dan Domovinske zahvalnosti u ime Sabora trebao održati govor na groblju. Tamo je sreo majku jednog svoga studenta, zagrepčanina, koji je otišao braniti Vukovar, nije se vratio, a majka ga i danas traži.

Na toga studenta profesor Tomac je imao veliki utjecaj, pa mu se dečko javljao pismima iz Vukovara, a posljednje je stiglo posmrtno, te ga profesor zove "pismom iz groba". Kada je saznao za pogibiju mladića, počela ga je mučiti savjest da je možda kriv za njegovu preranu smrt. Bojao se susreta s majkom, bojao se njene optužbe i osude. Nije ga osudila, zagrlila ga je i oboje su se rasplakali, a onda mu je rekla: "Profesore, bol moja i drugih majki koje su žrtvovale svoju djecu za hrvatsku domovinu je beskrajna i vječna. Ne možete je ublažiti i ne pokušavajte, ali Vas molim, preklinjem Vas, ne dozvolite da ono veliko i časno za što su naši sinovi položili živote, da se to pretvori u nešto sramotno i zločinačko, što se već radi". Prof. Tomac je tada ostavio pripremljen tekst govora i rekao onu poznatu rečenicu "Dosta je gospodo iz Haaga! Ako želite optužiti nas, ako želite naše generale suditi zato što su bili na čelu oslobodilačkih akcija, ako nas želite pretvoriti u zločinačku organizaciju, onda se mora reči DOSTA!"

Tada je doživjeo strašne napade iz određenih krugova, što ga je ponukalo da se svim njemu raspoloživim sredstvima (pisanjem i govorima) bori protiv pokorničke hrvatske politike, protiv kapitulacije i posebno protiv Mesića i Vesne Pusić kao eksponenata dijela medija, bez čijeg sudjelovanja, lažnog svjedočenja i optužbi, haaški sud ne bi mogao donositi ovakove optužnice i presude.

Hrvatski narod je 90-tih godina vodio odlučujuću borbu za stvaranje svoje države, za svoju nacionalnu ravnopravnost i za opstojnost, posebno u BiH. Vodio je borbu protiv komunizma, a za demokratski parlamentarni sustav. Vodio je i borbu za slobodu vjere, a simboli te borbe bili su križ i krunica koje su nosili naši borci, čak i oni koji nisu često zalazili u crkvu. S druge strane, protivnici koji su razarali Vukovar i Hrvatsku, imali su na kapama crvenu zvijezdu petokraku, a branili su komunizam i Jugoslaviju, titoizam, ateizam i jednopartijski sustav. Znači, bio je to veliki svjetonazorni sukob, a ne samo sukob velikosrpskog agresora s JNA na čelu i hrvatskog naroda.

"Kao podpredsjednik ratne vlade bio sam uvjeren da ćemo, kada pobijedimo, zauvijek s dnevnog reda skinuti sukob križa i crvene zvijezde petokrake kao simbola. Danas nažalost, 16 godina kasnije, taj sukob se obnavlja i snage, uvjetno rečeno, komunističko-antifašističke, titoističke i jugoslavenske, one ponovno dobivaju maha u Hrvatskoj. Franjo Tuđman, kao povjesničar i kao državnik, formulirao je 90-tih godina politiku pomirbe i formirao široki front, jer je smatrao da je sloga hrvatskog naroda bitna za njegovu slobodu i opstojnost. Bilo mu je važno da poveže ideološki sukobljen i raspršeni hrvatski narod. Smatrao je da možemo uspjeti samo ako dođe do sloge Hrvata iz Hrvatske s onima u BiH i onima po svijetu. Po prvi puta u povijesti bili smo kao narod jedinstveni i zato smo uspjeli.

Mislio sam da nikada više neće doći do politike koja će ponovno pokušati razjediniti i međusobno sukobiti Hrvate. Međutim, danas se upravo to događa, sa strateškim ciljem Hrvatima oduzeti ono što su u Domovinskom ratu stvorili. Tuđman je ujedinio sve Hrvate, pa često kažem da je napravio front od Ustaša do Udbaša. Bilo je jasno da taj front ne može opstati u miru, nego samo onda i tako dugo dok su ugroženi život i opstojnost. Mnogi koji su tada prihvatili pomirbu, nisu je prihvatili iskreno i mi danas imamo raspad te pomirbe. Imamo ponovno otvorene sve frontove zbog kojih je hrvatski narod 700 godina bio bez države. I oni se svjesno otvaraju, to je cilj određene politike. Sada pomirba više nije moguća, a nije ni potrebna. Potrebna je pobjeda," rekao je prof. Tomac.

Hrvatska danas ulazi u jedno političko razdoblje u kojem će ili pobijediti simboli križa, demokracije, sloge, identiteta i vrednota hrvatskog naroda kao što su to obitelj i tradicija očuvanje naše baštine, ili će pobijediti snage koje to žele srušiti i umjesto toga nas vratiti na politiku drugarica i drugova, na titoizam i navodni antifašisam kao temelj ove države, a kriminalizirati sve ono veliko što je hrvatski narod u Domovinskom ratu napravio. Opet stojimo pred sudbonosnim danima za Hrvatsku, s tim saznanjem i u takvom okruženju nastala je knjiga "Tuđmanizam i mesićizam" koju je napisao u jednom dahu sa željom da pred izbore osvjesti ljude, argumentima pokaže o čemu se tu radi i zašto je ponovno važno da očuvamo neka načela koja smo počeli gubiti.

Prof. Tomac kaže da je duhovno stanje u Hrvatskoj danas jako teško i navodi primjere:

"16 godina nakon stvaranja samostalne i suverene Hrvatske u glavnom gradu naše države, Zagrebu, najljepši trg se zove Trg Maršala Tita. Teško je razumljivo da u glavnom gradu imamo trg Maršala Tita, maršala one JNA koja nas je ubijala i razarala naše gradove, protiv koje smo ratovali, koja je kriva što se danas tužni prisjećamo Vukovara. Bila je to Titova JNA, bez obzira što Tita više nije bilo.

S druge strane imamo Franju Tuđmana, bez obzira na sve njegove promašaje, on je simbol hrvatske države. On je čovjek koji je bio na čelu hrvatskog naroda i koji je svojom strategijom uspio stvoriti hrvatsku državu. I taj naš prvi predsjednik, koji je simbol hrvatske države, samostalnosti, borbe protiv komunizma i Jugoslavije, on je nedavno dobio trg, koji nije trg, nego jedna neuređena livada bez ijedne adrese, bez ijednog stanovnika, bez ijedne kuće, gdje ima jedan stup i na kojem piše Trg Franje Tuđmana. A ta livada služi kao pišalište za pse.

To je simbolika za današnji odnos snaga. Došlo je do takvog pranja mozgova da je danas ponovno titoizam najveća vrijednost, da se ponovno govori o bratstvu i jedinstvu, o nekakvoj UDB-i (Udruženim Državama Balkana), da se provodi radikalna detuđmanizacija i da se Haaški sud pretvara u sud nepravde koji zadnjim svojim presudama treba dovesti do povijesne inverzije u kojoj će Srbija i JNA kao agresori , koji su planirali i proveli osvajački zloćin, biti amnestirani, a Hrvati koji su se branili i domovinski rat u cjelini biti će kriminalizirani. I cijelo državno i vojno vodstvo, pa i cijeli hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH u optužnicama se tretira kao zločinačka organizacija, a Oluja i oslobodilaćke akcije, kao zločinački pothvati.

Kao točka na "i", dolazi sramna presuda haaškog suda krvničkoj trojci iz Vukovara, na način da je potpuno amnestirao odgovornost JNA i Srbije i da je svo to organizirano zlo s kojim smo se susreli, sveo na pojedinačnu malu krivnju. Kako Mesić kaže, individualizirao je krivnju. Ali je zato kolektivizirao krivnju za pojedinačne zločine koje su u ratu počinili Hrvati, u opću krivnju cijelog hrvatskog naroda, državnog i vojnog vodstva. Takve optužnice i takva presuda za Vukovar, kada je dirnuta i ona svetinja - Vukovarska žrtva - ne bi bile moguće bez udvorničke, pokloničke politike Hrvatske u cjelini, a posebno bez pete Haaške izdajničke kolone u Hrvatskoj koju čine nažalost i neki najviši državni dužnosnici što detaljno opisujem u knjizi."

Nakon svega toga u Hrvatskoj se konačno počelo nešto mijenjati, rekao je prof. Tomac. Jedan broj ljudi je shvatio o čemu se radi, da je napravljena koalicija prije početka ovih izbora. On tu koaliciju naziva MPM koalicijom (Milanović, Pusić, Mesić), a uz nju stavlja još Kaina i Jakovčića. Ta je koalicija spremna, ako dobije izbore, napraviti daljnje zlo u Hrvatkoj, provesti do kraja detuđmanizaciju kao rashrvačenje Hrvatske od svega hrvatskoga, prihvatiti i provesti sramne haaške presude i na bazi njih organizirati suđenja braniteljima širom Hrvatske.

Naši su mediji prešutjeli da su (prije 2-3 mjeseca) Zajednica Srba u Hrvatskoj i Srpska narodna stranka, svaka za sebe, podnijele krivične prijave protiv Vlade demokratskog jedinstva. Prof. Tomac je drugooptuženi. Nakon kriminaliziranja Tuđmana, oni koji su izazvali rat, ključne institucije Srba, žele kriminalizirati Vladu demokratskog jedinstva. Vladu koju su činile sve hrvatske stranke, kompletni politički život Hrvatske. Najgore od svega je to, što je ta pamflet-optužba u tužilaštvu primljena kao ozbiljna optužba, te je otvorena istraga. Ljudi koji su bili u Vladi, pozvani su dati izjave. Profesor Tomac se nije odazvao, nego je zatražio od hrvatskog državnog tužitelja da protiv tih koji su napisali te pamflete, koji krše Ustav i ruše sve vrijednosti hrvatskog društva i Domovinski rat, podigne istgragu i optužnicu. Međutim, nema ni optužnice ni istrage. Znači, da neki misle da smo izgubili bitku, da je hrvatski narod spreman prihvatiti krivnju koje nema. Zato je donešena ovakva vukovarska presuda.

"Ali, tu su se prevarili," kaže prof. Tomac. "Ona je počela buditi uspavani hrvatski narod. Još prije 2 mjeseca je među političarima vladala idila, izgledalo je da su svi isti, Mesić, Sanader i ostali. Crkva se držala po strani, također i intelektualci. No, kada se ovo dogodilo, poćela se otvarati politička borba. Ja očekujem da će na ove izbore izaći veliki broj glasača, kao i 1990., jer su ljudi počeli shvaćati da se radi o nečem važnom. U knjizi sam naveo 10 točaka, što će se dogoditi s Hrvatskom ako pobijedi koalicija MPM i zato sam, iako sam cijelo vrijeme bio kritičan prema politici HDZ-a koji je također vodio pokorničku politiku i mnoge razočarao, smatrao da u ovom trenutku treba izvršiti pritisak na HDZ, HSP i druge državotvorne stranke da se udruže i da stvore dovoljno močnu koaliciju koja neće dozvoliti vlast trolista, triumfirata MPM, koji je katastrofa za Hrvatsku.

Kojim će pritiscima Hrvatska biti izložena?

"Pritisak je da se dignu ruke od Hrvata u BiH, da ih prepustimo njihovoj sudbini, a njihova sudbina je da ih treba pretvoriti u nacionalnu manjinu, a BiH organizirati na dva entiteta, jedan muslimanski, jedan srpski. U jednom i u drugom Hrvati trebaju biti manjina koja niočemu ne može odlučivati. Tražilo se vodstvo u Hrvatskoj koje će podržati Mesića i koje će biti dovoljno snažno da to provede. Ako ova koalicija pobijedi, Mesić će dobiti ogromnu snagu, on želi čak i biskupe smjenjivati, ne samo generale.

Vesna Pusić će postati ministrica vanjiskih poslova, prema tome dobit ćemo ministricu vanjskih poslova koja je još 1992. rekla da nema agresije na Hrvatsku i Bosnu, nego da se radi o prljavom dogovornom ratu hrvatskog i srpskog nacionalizma radi komadanja BiH, koja je u Saboru izjavila da je Hrvatska agresor, koja je Rezoluciju o domovinskom ratu nazvala smiješnom, itd. Sada zamislite kako će biti štićeni naši nacionalni interesi ako bi ona bila ministrica vanjiskih poslova.

Predsjednik vlade bi bio Milanović, ne Jurčić, jer ako dobije izbore onda će se Jurčić prvi dan zahvaliti na tome mjestu (on je samo maskota) i onda imamo koaliciju. A zašto je Milanović opasan? On je smišljeno izabran kao mlad, novi, obrazovan, pro Europski čovjek, a ustvari je gori od starih komunista. Evo samo nekih njegovih izjava da vidite koja je to opasnost za Hrvatsku.

Pitaju ga Tito ili Tuđman? On kao iz topa kaže, Tito! Znaći dobit ćemo predsjednika vlade koji će nas vratiti u titoizam. Uzor mu je Tadić, ne naš, nego onaj iz Srbije. Dao je intervju muslimanskim novinama u kojima je zabio nož u leđa Hrvatima u BiH. U vrijeme kada se otvara rasprava o ustavnim promjenama, on daje nacionalističkim muslimanskim medijima intervju u kojem kaže da će, ne samo Hrvatima u BiH, nego i cijeloj djaspori oduzet pravo glasa. Znači otvara sukob sa nesagledivim posljedicama. Hvali se s ateizmom i drži lekcije biskupima i katoličkoj crkvi, kaže da biskupi ne govore u korist vjernika nego protiv njihovih interesa. Vjernike bolje zastupa on i SDP. To je čovjek koji je opasa, koji će razbiti hrvatski narod.

Oni su spremni prihvatiti ponovno neku balkansku regionalnu instituciju. Početak je već napravljen. Spremni su prihvatiti krivnju Hrvatske, koje nema. Spremini su da Hrvatska namiruje ratne štete onima koji su štete napravili, ne samo da vrate stanove oficirima JNA koji su razarali Hrvatsku, nego i druge štete, da od pobjednika postane poraženi.

To je situacija u Hrvatskoj, što znaći da je počeo proces političke polarizacije. Još prije mjesec dana bilo je najvažnije tko ima kakvu boju očiju, je li stari ili mladi, šta govore mediji. Danas se polako otvaraju karte. Za taj obrat je zaslužna crkva. Biskupi su se dugo kolebali i onda su se odlučili, jer su shvatili da su ugroženi hrvatski nacionalni interesi, da moraju progovoriti. Na ovim izborima će se ipak sukobiti dvije političke opcije."

Na pitanje slušatelja zašto poziva ljude da biraju HDZ i desne stranke, prof. Tomac odgovara:

"U situaciji smo kao i za vrijeme ratne vlade, kada smo imali samo loša i jako loša rješenja, pa je trebalo odbaciti ona jako loša. Važno je da ljudi shvate što znaći pobjeda trimufirata MPM plus IDS. Jakovčić i Kain kažu da će oni tražiti autonimiju Istre, da je to samo pitanje vremena. Srbi samo čekaju haaške presude da traže političku autonimiju Srba u Hrvatskoj i povratak na Z4. Hrvatska je pred ozbiljnim iskušenjem."

Na pitanje zašto nam to rade, postoji li zavjera protiv Hrvatske, prof. Tomac odgovara:

"Nema zavjere, nego su geopolitički i drugi interesi takvi da je hrvatski narod ponovno u teškom položaju. Evo zašto. Rusija se vraća na političku scenu na velika vrata. Putin je otplatio sve dugove, stvara novu vojnu sili i ne priznaje više monopol Amerikanaca, nego želi sudjelovati u upravljanju svijetom. Jedan od načina da se Rusija vrati na političku scenu je njeno direktno uplitanje na Balkan. I ovo što se događa s Republikom Srpskom, to je Ruska veza i potgrijavanje krize u BiH. Istovremeno Koštunica, Tadić i Srbi plaše Amerikance i EU da će se oni pridružiti novoj istočnoj EU koju Putin i SSR hoće organizirati da ucjenjuju islam. Rusi su sada direktno, tvrdo, zaigrali na srpsku kartu i otvaranje krize na Balkanu.

Amerikanci, s druge strane, u svojoj politici sukoba s islamom imaju za cilj ne dozvoliti da sve islamske države prihvate antiameričku fundamentalističku politiku. Amerikanci žele dokazati islamskom svijetu da rat u Iraku, Afganistanu, sutra i u Iranu, nije rat protiv islama. Žele sačuvati svoje prijateljske veze s Turskom, Egiptom, Arapskom Republikom, a pomažući muslimane na Balkanu (Albance i Bošnjake), prikazuju se njihovim prijateljima. Podržavajući njih, žele zaustaviti ruski utjecaj. Amerikanci žele autonomiju Kosova, biti će i za autonomiji Albanaca u Makedoniji i tu će doći do silne konfrontacije s Rusima. Onda će Rusi i Amerikanci početi trgovati, da zadovolje jedne i druge, a to će biti moguće jedino na štetu Hrvatske. Zato im je potrebna veleizdajnička politika (političari), koja će posvaditi i razjediniti hrvatski narod. Stoga je jako važno da se ponovno ujedinimo.

Nikako ne smijemo prihvatiti politiju širenja mržnje koju provodi Milanović pozivajući da o Hrvatskoj trebaju odlučivati samo Hrvati u Hrvatskoj. Od hrvatskih državljana u inozemstvu on pravi državljane drugog reda, stvara mržnju prema njima, otvara antagonizam s crkvom, s djasporom s BiH, napada sve hrvatske vrednote.

Ponovno smo na raskršću i to je razlog zašto sam smatrao da je potrebno otvoriti rasprave o tim temama i zašto sam napisao ovu knjigu koja je naišla na ogroman interes ljudi, pa je na promociji u Sharetonu bilo oko 1400 ljudi. Slične su se promocije trebale održati u Splitu i drugim velikim gradovima, ali su onemogućene. Rečeno mi je - poslije izbora da, ali sada ne, jer bi se mogao naljutiti predsjednik Mesić, a ne želimo ga dalje izazivati. Mislim da je to pogrešno, jer što više oni njega glade, on više udara. I zato sam ponosan na biskupe. Na biskupa Jezerinca, na Niku Kovača, koji su shvatili da ljudi od imena i ugleda moraju reči svoj stav. Ljudi ih mogu poslušati ili ne, ali se mora znati njihov stav.
Niko Kovač je rođen u Bosni, odrastao u Njemačkoj, kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije i pita se "nakon svega što sam napravio za Hrvatsku, tko ima pravo meni oduzeti glas. Tko ima pravo mene napraviti manje vrijednim Hrvatom?

Bio sam 6 dana u Kanadi. Neke ljude koji su 91. kupovali svojim novcem oružje, švercali ga u avionu ne do Hrvatske nego do Vukovara, znam osobno. Jedan od njih me pitao "prof. kako dozvoljavate da se nama koji smo to radili, našoj djeci koja su se borila u Vukovaru, osporava naše hrvatstvo i želi nas se napraviti neprijateljima Hrvata u Hrvatskoj?". Radi se o presudnim stvarima i zato je važno da se o tome govori.

Na pitanje za koga glasovati, prof. Tomac odgovara: "Glasajte po savjesti, ali dobro razmislite. Moja je preporuka, glasajte za sve osim za one koji su uz triumfirat MPM."

Profesor Tomac misli da će Vukovar ponovno spasiti Hrvatsku, da će ta iskra koja još tinja, probuditi i osvjestiti Hrvate. Ni danas nemamo podršku u svijetu, ali je Vukovar još uvijek ona emocionalna snaga koja nije potrošena. "Jako sam zadovoljan što se Hrvatska usudila progovoriti u Vječu sigurnosti na glavnoj skupštini. Zadovoljan sam što smo se usudili reči da je haaški sud, sud nepravde."

U knjizi "Moj obračun s KGB-om" prof. Tomac je opisao svoj put od agnostika do vjernika. Svoje je izlaganje završio riječima: "Sretan sam što sam uvidio svoje zablude i smatrao sam svojom moralnom obavezom, da kao bivši komunist raskrinkam ideju komunizma i titoizam, posebno zato što nam se ona ponovno nameče kao neko rješenje i što ponovno imamo mladih ljudi koji bi mogli krenuti za krivom zvijezdom vodiljom. I zbog toga idem u poznim godinama gdje god me Hrvati zovu i govorim ljudima o opasnostima koje nam prijete, jer mediji su zatvoreni za ono što želim reči. Hvala Hrvatskoj kulturnoj zajednici što me je pozvala, hvala svima koji ste me došli čuti."

Dragi profesore Tomac, hvala Vama na dolasku, hvala Vam na brizi za jedinu nam domovinu Hrvatsku, hvala što nam prenosite Vaša iskustva i upozravate na zamke i opasnosti koje ugrožavaju samostalnost Hrvatske.

Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj
Dunja Gaupp, dopredsjednica

www.hkz-kkv.ch