Svaka država na svijetu ima svoje insignije oliti znakovlje kojim se pokazuje status same države, status državnog vrhovništva, prepoznatljivost tih insignija na javnim ili međunarodnim manifestacijama. Povijest čovječanstva, još od prastarih vremena pa sve do danas, označena je državnim, vladarskim ili plemenskim insigijama. Insignijama po kojima su mogli biti prepoznati carevi, kraljevi, sultani, banovi, predsjednici i sl. i uvijek su bili nešto što se poštivalo, nešto što je na neki način bilo sveto sakrosantno, nedodirljivo, i uvijek je bila čast te insignije nositi ili pod njima manifestirati, ratovati ili slično.

Osnivanjem slobodne i nezavisne Republike Hrvatske, Ustavom i ustavnim zakonom te su insignije utvrđene poput službene zastave, službenog grba, službene lente, himne, službenog časničkog znakovlja, ordena i sl. Te insignije u pravilu imaju u sebi komponente iz nacionalne povijesti, narodne tradicije, povijesne kulture i sl. i u svakom narodu predstavljaju svetinju, a gledano s pozicije pojedinca predstavljaju čast takvim insignijima se okititi na službenim nastupima ove ili one vrste.

Prvi hrvatski predsjednik, koji usput rečeno, što više prolazi vrijeme, u narodu postaje sve više uvažavan, jer povijesni odmak pokazuje njegovu veličinu, imao je i svoju predsjedničku gardu, a na službenim manifestacijama kod inauguracije i sl. na sebi je nosio državnu lentu. Ta lenta uvijek je davala svečani karakter, po položaju, prvom čovjeku u narodu i državi.

A onda, poslije njegove smrti došao je na čelo države njegov "nasljednik" koji nije želio ni čuti da bih na sebe stavio tu državnu lentu. Isto, možda još i u grubljem obliku, ponovio je i treći po redu predsjednik ili predsjednik u odlasku kako ga trenutno nazivaju. Bježali su od lente kao vrag od tamjana.

Tada, očito je bilo vrlo malo ljudi koji su ispravno shvatili što znače ti njihovi potezi, to odbacivanje službene državne lente. Taj njihov potez nije bio niti malo slučajan, već je bio politički znak kakvu se politiku spremaju voditi. Odbacivanje lente je bio prvi znak da će ti ljudi voditi državnu politiku, ne onakvu za koju su dobili povjerenje naroda i za koju su prisegli pred Bogom i ljudima, već politiku koja će imati razoran utjecaj na sudbinu naroda, a značilo je razaranje institucija države, u mjeri u kojim im je to bilo moguće. To je bila politika, skoro punih petnajest godina, gdje bi se pod mnoštvo njihovih političkih poteza mogao podvesti nazivnik - politička izdaja naroda i hrvatske države.

Možete li zamisliti da se poslije izbora i kod "inauguracije" nekog novoizabranog Pape, da taj isti Papa tom prilikom odbaci najvažniju papisnku insigniju, koju su nosile sve pape kroz duga stoljeća kršćanske povijesti. Kad bi se to dogodilo proglasili bi ga - antipapom.

Odbacivanje državne lente na inauguracijama dvaju posljednih predsjednika u Republici Hrvatskog bio je prvi i grubi znak kršenja Ustava, ili bolje kazano njegovoga nepoštivanja i to upravo u momentu kada se zaklinju na čuvanje Ustava, suvereniteta, teritorijalnog integriteta države i dobrobiti naroda. Njihova politika u njihova tri mandata je pokazala da odbacivanje službene državne lente niti malo nije bila slučajna, već programirana u smislu politike koju su kasnije kroz svoj cijeli mandat vodili, a to je antinarodna politika, politika suprotna nacionalnim interesima, u službi vanjskih faktora prvenstveno tzv. regiona i sl. a zbog takve politike nastupile su gotovo zastrašujuće posljedice za narod i državu.

Pokušaj uništenja državnih insignija, rušenja spomenika s hrvatskim grbom s tobožnjim razlogom da se radi o grbu koji počinje s prvim bijelim poljem, (oni jednako mrze hrvatski grb bez obzira kojim poljem počinje), sve manjim isticanjem državnih stijegova, izbjegavanje ili zabranom sviranja himne na na svečanim manifestacijama otvoreni je znak da je država skoro u svim svojim važnijim segmentima pala u ruke onih koji je nikada nisu željeli, a koji su je u prošlosti uništavali i oružjem, jer im je strana svaka ideja o slobodnoj hrvatskoj državi, i treba ju uništiti na svaki mogući način, a to rade mic po mic, da se Vlaji ne bi dosjetili, kako to kaže narod.

Njihovo panično ponašanje na ovim predstojećim predsjedničkim izborima pokazuje koliko im je važno zadržati mjesto Predsjednika na Pantovčaku i to pod svaku cijenu da bi proveli svoj politički program. Ta borba je grčevita, kao da se radi o životu i smrti, i spremni su na sve. To dokazuju i masovnom kriminalizacijom Domovinskog rata, nasilnim uvođenjem ćirilice i sl. što znači rušenje samih temelja države.

Svjedoci smo i brojnih lažnih anketa koje plasiraju o popularnosti ili nepopularnosti pojedinih predsjedničkih kandidata, o zatvorenosti državne televizije, i gotovo svih službenih medija, ali i tiskovnih i sl. koje forsiraju samo jednog kandidata i ističu ga neprekidno u anketama kao najpopularnijeg političara, a stvarnost je upravo drastično obrnuta, jer se radi o najomraženijem čovjeku u narodu. Kod ovih izbora, oporba bi se trebala dobro prisjetiti Lenjinove sintagme "Oni glasaju, a mi brojimo" i itekako pripaziti na to.

Oni su svakako svjesni, da gubitkom ovih predsjedničkih izbora, ne gube samo glavno kormilo u rukama već i cijelu palubu na kojoj su uhljebljene tisuće i tisuće njihovih pristaša. Svjesni su i tog da ovaj put to gube zauvijek, jer će se konačno i narod opametiti i shvatiti što moraju učiniti da više nikada, ljudi koji ne vole Hrvatsku, koji ju na svakom koraku preziru i žele rasprodati - više nikada ne dođu na čelo države, i to ne samo da ne dođu već da se i ne približe mogućoj svojoj ponovnoj vlasti.

Na inauguraciji novog predsjednika (ce) želimo vidjeti predsjedničku lentu, ukoliko je ne stavi znajte da se radi o lažnjaku kao što su to bila prethodna dva. Tko nema ljubavi prema svojoj domovini nije dostojan ni živjeti u njoj ni kao običan čovjek, a kamo li da bi bio njen predsjednik ili premijer.

Ali povijest ima svje žice, igralice...! Tko bi gori etoj doli, a tko doli gor ustaje. Na tom svijetu stalna samo mijena jest.

Autor: Mile Prpa
www.hkz-kkv.ch

(98)