Iz takvih je pothvata uvijek izlazio kao pobjednik, čime
je narodu vratio samopouzdanje i pobjednički mentalitet,
a hrvatskom vojniku staru, dugo prešućivanju slavu
jednog od najboljih ratnika u Europi. Ne čudi što je
razdoblje u kojem je on stajao na čelu države, nazvano
"Tuđmanovom erom", jer bio je ličnost kojoj još dugo u
budućnosti nitko neće biti ravan.
"Povijest je proučavao, o
povijesti je pisao, u povijest je ušao, veliki sin
malog hrvatskog naroda", upisala sam u knjigu
žalosti. Dunja Gaupp
RIJEČ
POVJESNIKA
NACIONALNE
SUVERENOSTI I UDRUŽIVANJE NARODA
"... Možemo se složiti s mišljenjem da će razvitak u
našem stoljeću biti to brži što se uspješnije bude
rješavao problem udruživanja manjih dijelova svijeta u
veće, pa i u svjetsku zajednicu naroda, ali taj veoma
osjetljiv i škakljiv problem od sudbonosna značenja
štetno je poticati silom, ili pritiskom velikih
država, ili ideološkim pobudama. Trajno udruživanje
naroda može se vršiti jedino poštivanjem njihove
nacionalne suverenosti i na temelju pune
ravnopravnosti, u uzajamnu dogovoru o prenošenju
dijela njihove državne suverenosti na šire političke
zajednice ili na svjetske organizacije.
Zapreka stvarnoj integraciji svijeta
nije normalan razvitak nacionalizma kad je on izraz
nastojanja nesamostalnih naroda da nađu svoje mjesto
kao ravnopravni članovi u regionalnim državnim
zajednicama ili u svjetskom poretku, a pogotovo ne kad
je samo izraz protesta protiv stranog gospodstva ili
tuđe hegemonije. Stvarnu zapreku integracijskim
procesima, zbližavanju i udruživanju naroda činila je
i čini u tijeku cijele povijesti samo imperijalistička
težnja za prevlašću i za asimilacijom.
Da bi svijet
mogao postati univerzalna zajednica, svaki narod mora
imati mogućnost da potpuno razvije svoje gospodarske,
kulturne i druge nacionalne vrijednosti, jer će istom
tada moći slobodno i ravnopravno donositi odluke o
udruživanju u veće međunarodne zajednice i biti kadar
da im i sam doprinese i da se sam može koristiti
njihovim pogodnostima, isto tako kao što jedino
slobodan čovjek može u punoj mjeri očitovati svoje
potencijalne sposobnosti i prave vrijednosti i biti
koristan i uvažen član ljudskog društva. Svaka
prisilna mjera u tom razvitku donosi samo suprotne i
neočekivane rezultate. Povijest nam pruža bjelodane
dokaze da su sve velike sile i ideologije što su
temeljile svoju moć na podređivanju drugih naroda
doživjele raspad pri prvom ozbiljnom iskušenju u
svojoj historiji, počam od Rimskog Imperija, Džingis
Kana, Muhameda i Otomanskog Carstva sve do Napoleona,
Habsburške Monarhije, Hitlera ili nedavnih suvremenih
kolonijalnih imperija..."
(Velike ideje i mali narodi, iz poglavlja "Ideje i
sile u današnjem svijetu")
NAROD NE MOŽE ODUSTATI OD VLASTITOG INTERESA
"... Nikakva sila u povijesti, nikada i ni na koji
način nije bila kadra da iz postojećih nacija stvori
novu na umjetan način. Svaki takav pokušaj je bio u
povijesti osuđen na neminovan poraz. Nacije se ne
stvaraju nikakvim pseudoznanstvenim, voluntarističkim
teorijama, ni ideološkim programima u bilo kakvim
velikodržavnim ili blokovskim retortama. One nastaju
na prirodan način, u objektivnom i složenom povijesnom
procesu, kao rezultat razvitka svih onih materijalnih
i duhovnih sila, što na određenom tlu oblikuju
nacionalno biće pojedinih naroda na osnovi krvne,
jezične i kulturne srodnosti, te zajedničkih životnih
interesa i sudbinske povezanosti etničke zajednice sa
zajedničkim domovinskim teritorijem, te zajedničkim
povijesnim tradicijama i ciljevima. Zbog toga su poriv
za samoodrženjem i volja jednog naroda da živi i čuva
svoju nacionalnu samobitnost, da se potvrdi i da bude
slobodan i priznat u ljudskoj zajednici - nepobjedivi.
Ni jedan narod ne može odustati od
vlastitog interesa i ciljeva, jer bi to značilo
odustati od života. Narodima, pače, nije dopušteno ni
izvršenje samoubojstva, niti je nad njima moguće tajno
umorstvo; njihov krvnik ili izvršitelj zločina nad
njima uvijek je poznat u povijesti. Narodi su
nezamjenjive ćelije ljudske zajednice ili bića
cijeloga čovječanstva. Ta se činjenica ne može ničim
osporiti. Zbog toga, borba za nacionalni opstanak, za
samoodređenje i slobodu naroda - nije i ne može biti
zločin. Nasuprot tome, svaka vrsta gospodarstva,
dominacije ili hegemonizma nad drugim narodima, svaki
pokušaj asimilacije i svako ugrožavanje egzistencije
nacionalnog bića drugih naroda - zločin je ne samo nad
pojedinim narodima, nego i nad čovječanstvom u
cjelini.
Svaki
narod, bez obzira na to koliko on bio velik ili malen
i ma kakav on bio, ima prirodno i povijesno pravo na
svoje mjesto i suverenitet u ljudskoj zajednici, baš
kao i čovjek u ljudskom društvu, jer je dokazano, da
je to bitna pretpostavka za optimalni razvitak svih
izvora njegovih materijalnih sila i svih njegovih
duhovnih vrijednosti, na dobro i korist njegovu i
cijele ljudske zajednice. Zbog toga, ne bi smjelo biti
dvojbe da sveukupna, kulturna, gospodarska i
tehničko-prometna integracija suvremena svijeta ne
pretpostavlja odbacivanje načela samoodređenja naroda
i sputavanje njihova nacionalna bića, već naprotiv:
njihovu punu afirmaciju, jer samo slobodan i suveren
narod, kao i razvijena individua slobodna čovjeka,
može dati svoj puni obol svijetu u kojem živi..."
(Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi, iz
poglavlja "Pitanje samoodređenja i sjedinjenja
europskih naroda".)
10. OBLJETNICA SMRTI DR. FRANJE TUĐMANA,
Društvene obavijesti
broj 104, prosinac 2009.
|
