|
Benjamin Tolić, hrvatski publicist, diplomat, vrsni intelektualac i kolumnist nekoliko novina
Tolić se rodio u Osoju kod Posušja 1943. godine. 1953. s majkom udovicom dolazi u Andrijevce (Brodsko-Posavska županija). U osnovnoj školi upoznaje svoju buduću suprugu Dubravku Oraić. Gimnaziju je pohađao u Slavonskom Brodu, a studirao u Zagrebu na Filozofskom fakultetu, na kojem je studirala i Dubravka Oraić. Dogodila se ljubav i oni se žene 1965., na trećoj godini studija sa 22 godine starosti. Bili su zajedno u dobru i u zlu, dok ih smrt nije rastavila 11. kolovoza ove godine. |
Kada je 17. ožujka 1967. objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, mladi je Tolić radio u ÄurÄ‘evcu kao profesor. Branio je Deklaraciju i u zbornici odbija potpisati osudu Deklaracije, Å¡to se od Å¡kole oÄekivalo. NaveÄer mu kolega javlja da je na partijskom sastanku odluÄeno da ga se ujutro treba uhititi. Bio je to povod da napusti Hrvatsku. Prvim je vlakom otiÅ¡ao za BeÄ i odluÄio uzeti politiÄki azil. Uskoro mu se pridružuje i supruga, gdje oboje zavrÅ¡avaju fakultetsku izobrazbu. 1970. Benjamin se vratio u Hrvatsku, u zatvoru odležao 9 mjeseci. U atmosferi hrvatskog proljeća puÅ¡ten je uz uvjetnu kaznu. Tada se Tolić zaposlio kao profesor njemaÄkog jezika, te je ureÄ‘ivao OsmojeziÄni rjeÄnik za njemaÄki jezik u Leksikografskom zavodu. 1974. postaje otac djevojÄice Ive.
Predsjednik RH Frano TuÄ‘man imenovao ga je 30. ožujka 1995. za konzula, Å¡efa Konzulata Republike Hrvatske u Å vicarskoj konfederaciji, sa sjediÅ¡tem u Zürichu. Promaknut je 22. studenog 1995. na viÅ¡u diplomatsku funkciju, na dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Å vicarskoj Konfederaciji. Na toj funkciji se susreće i sa Hrvatskom kulturnom zajednicom u Å vicarskoj, a mi ga pamtimo kao povuÄenog intelektualca koji pažljivo i sa zanimanjem sluÅ¡a svoje sugovornike. U srpnju 1998 napuÅ¡ta Å vicarsku.
Od 1998. do 2000. godine bio je glavni i odgovorni urednik Hrvatske novinske agencije, kasnije HINA-e.
Na parlamentarnim izborima 2003. kandidat je na zajedniÄkoj listi HIP-a i Hrvatskog bloka – pokreta za modernu Hrvatsku. Godine 2007. kandidirao se na parlamentarnim izborima na listi Jedino Hrvatska - Pokreta za Hrvatsku, a 2011. na zajedniÄkoj listi Akcije za bolju Hrvatsku, Hrvatske demokršćanske stranke i Jedino Hrvatska - Pokreta za Hrvatsku.
Pisao je kolumne za Hrvatsko slovo, hrsvijet.net, portal Hrvatskog kulturnog vijeća, javno.hr. Objavio je Å¡est knjiga, a s njemaÄkog jezika preveo je na hrvatski djela Wilhelma Reicha, Gottfrieda Augusta Bürgera, Hermanna Bahra, Maxa Schelera, te Roberta Musila.
2014. po prvi puta postaje djed, godinu iza toga po drugi puta i u toj ulozi je najviše uživao.
Obitelji izražavamo duboku sućut.
Hrvatska kulturna zajednica u Å vicarskoj
Priredila D. Gaupp
|
