|
Poznati zagrebački obrtnik, klobučar Zlatko Cahun (rođen 1. siječnja 1941.) preminuo je u nedjelju, 12. prosinca 2021.
Ni po čemu se nije moglo naslutiti da je imao ikakve zdravstvene probleme. Bio je u odličnoj kondiciji. Rođeni Zagrepčanin je pazio na sebe, omiljena ruta šetnje bila mu je planinarska staza na hrptu Medvjednice. Autom bi se dovezao do hotela Snježna kraljica, hodao prema Činovničkoj livati i natrag. I upravo na toj njegovoj uobičajenoj planinarskoj ruti izdalo ga je srce 12. prosinca. (Nigdje nisam našla zabilješku je li bio cjepljen protiv C-19, iako sve ukazuje na miokarditis.) |
Otišao je majstor čiji su šeširi i kape ugrijali i uljepšali generacije ljubitelja kvalitetnih modnih dodataka. Postali su i prepoznatljiv dio tradicije i jedan od simbola grada, a u obrtničku radnju navraćale su i mnoge osobe iz javnog života, predsjednici i premijeri. Šestinski cilindar i polucilindar, slavonski muški klasični šešir, turopoljski ženski šeširi, zagorska muška klasična kapa, kapa primorka, čučerska ženska kapa, specijalni proizvodi za kazališta i televiziju, kape za Prvi hrvatski gardijski zbor i njihovu počasnu i zaštitnu postrojbu, koja je stražarila ispred državnih institucija Sabora, Ureda predsjednika i Vlade....... sve je to izlazilo iz obrta koji je Grad Zagreb stavio na popis zaštićenih kulturnih dobara i nematerijalne imovine.
"Svaki je čovjek gospodin pod svojim šeširom" bila je njegova filozofija ... U školama se više ne izučavaju nove generacije klobučara. To znači polagano odumiranje ovog zanata, govorio je Zlatko Cahun. Umjesto strojeva i modernih pomagala, ostajao je vjeran rukama i alatu koji je koristio i njegov otac. "1956. godine u Zagrebu bilo 112 klobučara, a danas nas je ostalo petero" – kazao je jednom, žaleći se da obrtništvo trpi zbog uvoza jeftine robe. A i životne navike se mijenjaju. Bio je uvjeren da je obiteljski oblik obrta najčvršći i najbolji temelj za njegovo očuvanje, jer nastavlja se ne samo tradicija imena nego i kvaliteta.
Josip Cahun, Zlatkov otac, pokrenuo je 1935. godine klobučarski obrt u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Umijeće izrade prenosilo se iz generacije u generaciju. Posao je od Josipa preuzeo Zlatko, a od njega kći Josipa Cahun Szekely kao treća generacija.
Zlatko je u očevoj radnji počeo kao šegrt, a šešire je samostalno izrađivao od 1974. godine. Od 1949. do 2018. dučan se nalazio Pod zidom na broju 8, a onda se preselio u Vlašku 59, preko puta hotela Jadran. Zgrada Pod zidom bila je nakon 2. svjetskog rata nacionalizirana, nepravedno oduzeta vlasnicima. Prostor su Cohunovi dobili na korištenje od Grada Zagreba, no on je sada u procesu vraćanja starim vlasnicima.
Ono što je javnosti manje ili nikako poznato, 1991. godine u dobi od 50 godina Zlatko Cohun je otišao u domovinski rat, te prošao sito i rešeto. Bio je ponosan na svoje sudjelovanje u obrani Domovine i status hrvatskog branitelja. Na pogrebu ga je ispratio počasni vod Hrvatske vojske, ispaljeni su plotuni njemu u čast, a kčerka Josipa dobila je zastavu s njegova odra.
I tako, malo po malo odlaze ljudi koji su obilježili Zagreb. Onaj Zagreb kakvog pamtim kad sam živjela u njemu. Građanski, uljuđen, napredan, austrougarskih manira, kulturan... kad su građani bili građani u pravom smislu te riječi.
Priredila Dunja Gaupp
 
 
Kčerka Josipa i Zlatko Cahun
|
