Milan Bandić - biografija

Rođen je 22. studenog 1955. godine u Donjim Mamićima, hercegovačkom selu između općine Grude i mjesta Klobuk. Točnije, u zaseoku Cerov Dolac ili, još preciznije, na Bandića Brigu, maloj uzvisini s koje se jasno vidi Sveti Jure na Biokovu.

Osnovnu i srednju školu završio je u općini Grude. Diplomirao na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Tijekom studiranja samostalno se financirao radeći fizičke poslove, na istovaru šećera i ugljena, te žbukanju pročelja gradskih zgrada. Zarada je bila solidna i to mu je osiguralo sredstva za vraćanje studentskog kredita.

Tih studenskih dana na plesu u Studenskom centru upoznao je i svoju buduću suprugu Vesnu. U tom se braku rodila kćerka Ana Marija.

Radno iskustvo: od 1980. do 1983. zaposlen u tvornici Ledo, od 1983. do 1990. zaposlen u Općini Pešćenica.

Politička karijera:

Od 1995. do 2000. vijećnik u Skupštini Grada Zagreba, od 2000. zastupnik u Zastupničkom domu hrvatskog Sabora, potpredsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost;
31. svibnja 2000. na sjednici Skupštine Grada Zagreba izabran za gradonačelnika Grada Zagreba;
2. lipnja 2013. na neposrednim izborima (drugi krug) kao neovisni kandidat (kandidat grupe birača), po peti puta izabran za gradonačelnika Zagreba.
4. lipnja 2017. na neposrednim izborima (drugi krug) kao kandidat stranke Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti, po šesti puta izabran za gradonačelnika Zagreba.

Sam o sebi:

„Moj radni dan izgleda ovako: ustajem u 6 sati ujutro, u 6.15 sati izvodim psa Rudija na kratku šetnju, u 6.45 sam pod hladnim tušem, u 7.00 slušam vijesti i nakon toga odlazim na posao. U 7.30 sam u svome uredu u Gradu Zagrebu, i od tog trenutka do otprilike podneva primam naručene stranke. Deset do petnaest u prosjeku i još pet do deset onih koji se uguraju nenajavljeni. Poslije tog su na redu sastanci, najčešće izvan ureda Grada Zagreba. U 16.00 sati opet se vraćam u ured, a poslije toga odlazim na društveno-političke događaje, koji u pravilu završavaju oko 22.00 sata kad odlazim doma. Po mojoj računici, 365 dana delam bez prestanka. Zašto idem na sve događaje? Zato što ljudima želim pokazati da do njih držim i da se s njihovim naporima solidariziram.“