Umro je hrvatski politiÄar, publicist i domoljub
U Zagrebu je 4. sijeÄnja 2020., u 83. godini života, umro prof. dr. Zdravko Tomac, hrvatski politiÄar, publicist i domoljub. Cijeli svoj život posvetio je za boljitak svoje hrvatske domovine. I u vrijeme protuhrvatske, nedemokratske i nenarodne jugoslavenske diktature Zdravko Tomac uvijek je bio na strani svoga hrvatskoga naroda. Iako progonjen nakon Hrvatskoga proljeća, kada mu je bio zabranjen rad na Fakultetu politiÄkih znanosti, nastavio je sa znanstvenim i publicistiÄkim radom. U vrijeme demokratskih promjena i raspada Jugoslavije stavio se na Äelo demokratskih i reformskih snaga u okviru SKH, i bio glavni zagovornik stvaranja hrvatske socijaldemokracije i preimenovanja partije u SDP. U jeku najžešće srbijanske agresije na Hrvatsku, u ljetu 1991., odazvao se na poziv hrvatskoga predsjednika Franje TuÄ‘mana u Vladu demokratskog jedinstva, u kojoj je bio potpredsjednik.
Zbog svoga uznastojanja na hrvatskoj socijaldemokraciji bio je progonjen u SDP-u kojega je stvarao, posebice nakon povratka Partije na vlast godine 2000. U to vrijeme prvi put sam ga nazvao i ugovorio intervju u Saboru za Hrvatsko slovo. DoÅ¡ao sam k njemu u nezgodno vrijeme. Kao potpredsjednik Sabora imao je puno obveza, a vani je bila zimska južina. Razgovor se vodio u ovalnoj sobi s prozorom na OpatiÄku ulicu. UnatoÄ loÅ¡em vremenu i mojoj zadrÅ¡ci prema njemu, komunistu, razgovor je bio djelotvoran. IspriÄao mi je o svome ocu, koji je kao domobranski Å¡ef intendanture za Slavoniju potkraj rata pomagao i partizanima, koji su ga poslije rata poslali u logor u Kovin na jugu Banata, Å¡to je bezrazložno negativno odjeknulo kod nekih ljudi koji su to proÄitali u Hrvatskom slovu.
Moram reći kako i ja nisam bio baÅ¡ naklonjen svome sugovorniku. Naime, na kraju razgovora Zdravko Tomac mi je u povjerenju rekao: Da Vi znate kako je meni teÅ¡ko u SDP-u? A ja sam mu odgovorio da mu ne vjerujem. Kasnije sam shvatio da sam tada bio u krivu. Godine 2004., kada smo se, HDZ i mi svi domoljubi vratili na vlast, postao sam glavni urednik Fokusa i k meni dolazi prof. Tomac. Pitao me je može li pisati za Fokus. Ja sam rekao da može, Å¡to mi je Äinilo problema kod nekih mojih suradnika koji su mi rekli da Å¡to će mi taj komunjara, a ja sam im rekao da je bolje da piÅ¡e za nas, nego za neke druge nedomoljubne novine koje će kad-tad prihvatiti. Posebice nakon objave njegove knjige Obraćenje, koja je jako dobro primljena u javnosti. I bio sam u pravu. Sljedećih godina Zdravko je pisao za Fokus na obostranu korist.
Nakon gaÅ¡enja Fokusa nastavili smo suradnju. Uredio sam i izdao sam mu sljedećih osam knjiga, od Memoara do Misli o vjeri i nevjeri. Proveli smo zajedno dane, mjesece i godine. ObiÅ¡li smo Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko i Å¡irili istinu o Hrvatskoj i Hrvatima. Ljudi su nas doÄekivali s oduÅ¡evljenjem. Zdravko je bio i ostao nacionalni junak. Omiljen i kod mladih i od starih. Jedini problem bilo mu je zdravlje koje ga je godinama sputavalo da joÅ¡ viÅ¡e piÅ¡e, putuje i Å¡iri istinu o Hrvatskoj i Hrvatima.
Osvin Gaupp, prof. Zdravko Tomac
Zdravko Tomac je istaknuti hrvatski politiÄar i pisac. RoÄ‘en je u GarÄinu kod Slavonskoga Broda 24. svibnja 1937. godine. Diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu politiÄkih znanosti u Zagrebu. U doba SFRJ je bio u redu uglednijih politiÄkih teoretiÄara jugoslavenskoga oblika socijalizma i protagonistom reformistiÄkih snaga, a kao takav je sudjelovao u izradbi posljednjeg jugoslavenskog ustava, onoga iz 1974., kojim se decentralizacijom pokuÅ¡ala spasiti Jugoslavija od sukoba i raspada nakon Titine smrti.
Nakon Å¡to je diplomirao ekonomiju u Zagrebu, zapoÅ¡ljava se u Slavonskom Brodu, odakle zahvaljujući politiÄkom angažmanu u "SocijalistiÄkom savezu radnog naroda" (jedna od poltiÄkih transmisija Saveza komunista, oÄekivalo se da svaki graÄ‘anin svojim Älanstvom u toj organizaciji oÄituje privrženost idejama marksizma i "diktature radnog naroda") dolazi u Zagreb, na mjesto direktora Nogometnog kluba "Dinamo" (1967.-1971.). Kasnije radi u Å¡koli za politiÄke kadrove u Kumrovcu, te - nakon Å¡to je 1976. godine doktorirao u oblasti politologije - na Fakultetu politiÄkih znanosti u Zagrebu; ondje je od 1986. godine u statusu redovnog profesora.
Iako se nije izravno angažirao u javnosti tijekom agonije SFRJ i razmaha velikosrpskoga pokreta predvođenoga Slobodanom Miloševićem, priklonio se antidogmatskoj struji u SKH i sudjelovao u osnutku SDP-a (Socijaldemokratske partije Hrvatske).
U doba Domovinskoga rata Tomac obnaÅ¡a dužnost potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.). Poslije trećosijeÄanjskih izbora 2000. godine Tomac je opet na vlasti i u Vladi, no zbog svojih sve izraženijih rodoljubnih stavova i želje za reafirmacijom hrvatske samostalnosti i suverenosti dolazi u sukob s većinom Älanstva svoje stranke, kao i vodstvom koje je optuživao za neoboljÅ¡evizam, služenje protuhrvatskim inozemnim srediÅ¡tima moći i demoralizaciju cijele zemlje, praćenu potiranjem hrvatskoga identiteta i servilnošću prema eurokratima. Osnovne toÄke prijepora bile su status hrvatskog Domovinskog rata, odnos prema MeÄ‘unarodnom sudu u Haagu i položaj Hrvata u post-daytonskoj Bosni i Hercegovini.
Ujesen 2003. Tomac napuÅ¡ta SDP, a 2004. utemeljuje, zajedno s Jerkom Zovakom, stranku HSD-Hrvatski socijaldemokrati; politiÄku stranku lijevoga opredjeljenja, izrazito nacionalne orijentacije i egalitarnoga socijalnoga programa. Iako su povijesne analogije osjetljiva stvar, HSD je u mnogim rjeÅ¡idbama blizak sada skoro zaboravljenima austromarksistima, najkreativnijem i najslobodoumnijem pokretu koji je djelovao unutar europske ljevice pred Prvi svjetski rat.
Na predsjedniÄkim izborima 2009.-2010. u prvom krugu je podržao Miroslava TuÄ‘mana, a u drugom Milana Bandića. Za parlamentarne izbore 2011. prilazi HDZ-u. U privatnom životu, proÅ¡ao je - kako sam svjedoÄi - transformaciju od vjerski solidno odgojenog djeÄaka, preko mladog Äovjeka duboko involviranog u ateistiÄki marksistiÄki svjetonazar, do Äovjeka koji je opet na duboki naÄin prepoznao katoliÄku vjeru u kojoj je izvorno bio odgojen. Nakon Å¡to se prestao aktivno baviti politikom, postaje vrlo aktivni publicist, objavljujući približno jednu knjigu godiÅ¡nje. Sukladno svojem znanstvenom habitusu i životnom iskustvu, tematika njegovih knjiga je politiÄka i politiÄko-povijesna. Važi za jednog od glavnih javnih intelektualaca koji razobliÄuje transformacije ex-komunista u tranzicijskim postsocijalistiÄkim druÅ¡tvima, koji svoju novu misiju nalaze u strateÅ¡kom savezu sa suvremenim globalizmom.
Prof. Zdravko Tomac, Dunja Gaupp
Književno-publicistiÄki rad
Zdravko Tomac je istaknut kao politiÄar od sudjelovanja u oblikovanju Ustava iz 1974. do osnutka HSD-a. No, njegova glavna djelatnost ipak leži u sferi politiÄke publicistike, javne artikulacije nezadovoljstva mnogim pojavama u hrvatskom druÅ¡tvu (servilnost, korupcija, medijske manipulacije...) i memoarsko-biografskoga spisateljstva u kojem je dao niz uspjeÅ¡nica. Tomac je objavio preko 30 knjiga, uglavnom na hrvatskom (no i dvije na engleskom i njemaÄkom) u kojima raspravlja o viÅ¡e tema, meÄ‘u kojima dominiraju: manevri i potezi prve hrvatske viÅ¡estranaÄke Vlade u kojoj je sudjelovao (1991.-1992.); perfidija, zabludjelost i makinacije svjetske politike u ratovima od 1991.; velikosrpski projekt, njegova sadaÅ¡njost i budućnost; položaj Hrvata u ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini, a napose u zemlji TomÄevih predaka, Bosanskoj Posavini; uloga Franje TuÄ‘mana u novijoj hrvatskoj povijesti.
Dobar dio TomÄevih knjiga su kolaži sastavljeni od tekstova koje je auktor objavljivao kao komentare ili kolumne u dnevnim i tjednim novinama, no neke su i samostalni radovi, pisani kao knjige. Nemali dio njegova spisateljstva (npr. studije o federalizmu koje je objelodanio zajedno sa slovenskim politologom Cirilom RibiÄiÄem) pripada proÅ¡losti i od interesa je jedino za profesionalne prouÄavatelje propale SFRJ i njezinih ideoloÅ¡ko-ustrojbenih protimbi. Za Å¡ire Äitateljstvo su svakako intrigantniji TomÄevi spisi s memoarskom notom koji se Äitaju kao kronika burnoga doba stvaranja hrvatske države i borbe protiv srpskog imperijalizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tu prije svega valja izdvojiti knjige Iza zatvorenih vrata, 1992.; Tko je ubio Bosnu?, 1994,; Kako se stvarala hrvatska država, 1996.; Prijepori o nacionalnom, 2003., te najartikuliranije TomÄevo djelo, TuÄ‘manova politiÄka biografija, Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava, 2004.
Pozorniji pogled na TomÄevu publicistiku otkriva autora koji je uoÄio mnoge mutne i amoralne poteze svjetske politike, javno ih iznosi, no tek postupno dolazi do općih spoznaja koje neminovno slijede iz politiÄkih realija. To je najzornije u njegovoj ocjeni TuÄ‘manova politiÄkoga djelovanja, prema kojem je bio uvelike kritiÄan tijekom rata, no, na koncu je zavrÅ¡io praktiÄki potvrÄ‘ujući skoro sve TuÄ‘manove strateÅ¡ke i taktiÄke poteze. Iako Å¡kolovan politiÄki znanstvenik, Tomac nema (koliko se vidi iz njegovih tekstova) preferencije za bilo koju filozofiju povijesti niti politiÄku filozofiju (marksistiÄku, kršćansku, neoliberalnu, socijaldemokratsku...). Osim općih humanistiÄkih usmjerbi, Zdravko Tomac, po svemu sudeći, ni nema potrebe za Å¡iru viziju politiÄke zbilje.
U TomÄevu spisateljstvu se može razaznati nekoliko stalnica: humanistiÄki i pomirljiv stav prema svim ljudima i narodima; poneÅ¡to naivna percepcija politiÄkih opcija dominantnih meÄ‘u BoÅ¡njacima; vjera u poÅ¡tenje i fair-play u politici, koju naknadno prati rezignacija poslije spoznaje da se politiÄka igra ne igra po pravilima deset zapovijedi. Tomac je kao politiÄki pisac novina u hrvatskoj publicistici: opći humanistiÄki i dobronamjerni ton, povezan s informiranošću o politiÄkim strujanjima - nisu do sada postojali u hrvatskoj politiÄkoj publicistici kojom su dominirali radikalni pesimizam i geopolitiÄki uvidi (Ivo Pilar, Milan Å ufflay), visoka retorika nacionalnoga mesijanstva (Ante StarÄević, Eugen Kvaternik), trijezni pragmatizam i promiÅ¡ljena kombinatorika (Franjo TuÄ‘man) i raskrinkavajuća strast pomijeÅ¡ana s bolnom ljubavlju prema nacionalnom biću (Frano Supilo, Miroslav Krleža). U tom je pogledu TomÄeva publicistika novum koji će nadživjeti vrijeme kao kronika i kritika napisana sa stajaliÅ¡ta humanistiÄki orijentirane umjerene demokratske opcije.
Nedjeljka Batinović. Zdravko Topmac, Ante Matić
Djela prof. dr. Zdravka Tomca:
• Mjesna zajednica u teoriji i praksi, Zagreb, [1977.].
• Teorija i praksa delegatskog sistema(DuÅ¡an Bilandžić... [et al.] ; [urednici: Ivan Å iber, Zdravko Tomac], Zagreb, Fakultet politiÄkih nauka, Zagreb, 1979.
• SocijalistiÄko samoupravljanje, Pravni fakultet, Centar za struÄno usavrÅ¡avanje i suradnju s udruženim radom, 1981.
• Ustavna reforma deset godina kasnije, Zagreb, 1984.
• UsuglaÅ¡avanje ili nadglasavanje: kritiÄka analiza i prijedlozi promjena u politiÄkom sistemu(Ciril RibiÄiÄ, Zdravko Tomac), Samobor : Zagreb, [1986.].
• Ustavne promjene: korak naprijed ili dva koraka nazad ; Ciril RibiÄiÄ, Zdravko Tomac, Porodica i domaćinstvo, Zagreb, 1987.
• Federalizam po mjeri budućnosti/ Ciril RibiÄiÄ, Zdravko Tomac ; predgovor Milan KuÄan; (preveli sa slovenskog Davor Gjenero, Nina Sokol)
• RibiÄiÄ, Ciril, Zagreb : Globus, 1989.
• Novi komunalni sistem, RANS "Moša Pijade" : "Porodica i domaćinstvo", Zagreb, 1990.
• Izvori velikosrpske agresije: rasprave/dokumenti: kartografski prikazi, August Cesarec-Školska knjiga, Zagreb, 1991., (engl. izd., Centar za strane jezike Zagreb-AGM d.o.o., Zagreb, 1993.), (prir. Bože Čović), (suautori Miroslav Brandt, Bože Čović, Slaven Letica, Radovan Pavić, Mirko Valentić i Stanko Žuljić)
• Iza zatvorenih vrata, (Dio prvi): Tako se stvarala hrvatska država, Organizator Zagreb 1992.; (Dio drugi): Tko je ubio Bosnu?, Birotisak, Zagreb, 1994.
• The struggle for the Croatian state: through hell to democracy, Profikon, Zagreb, 1993.
• Paukova mreža balkanskog krvnika, Birotisak, Zagreb, 1994.
• Milošević muss besiegt werden/ Zdravko Tomac ; Ubersetzung Pero Katušić und Nina Matetić, Birotisak : Profikon, Zagreb, 1995.
• Kako se stvarala hrvatska država, Birotisak, Zagreb, 1996.
• ZagrebaÄka kriza: politologijska analiza i dokumenti, Promocija : Gradska organizacija SDP, Zagreb, 1997.
• ZloÄin bez kazne, Matrix Croatica, Trst, 1999.
• Moji pogledi na sudbinske odluke koje je donosio dr. Franjo Tuđman u razdoblju od 1989. do 1992. godine, Časopis za suvremenu povijest, God. 34 (2002.), 3, str. 873.-898.
• Prijepori o nacionalnom: u znaku mosta, Birotisak, Zagreb, 2003.
• Junak našeg vremena: razgovori s Markom Veselicom, Zagreb, 2005.
• Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava, Slovo M,, Zagreb, 2004.
• Ponoćne misli, Detecta, Zagreb, 2005.
• Predsjednik protiv predsjednika, Detecta, Zagreb, 2005.
• Moj obraÄun s KGB-om: Komunizmom. Globalizmom. BezboÅ¡tvom: Tomac protiv Tomca, Detecta, Zagreb, 2007.
• Tuđmanizam i mesićizam: predsjednik protiv predsjednika, Nominativ, Zagreb, 2007.
• Obraćenje: (od komunista do vjernika), Nominativ, Zagreb, 2008.
• Hvalospjev ljubavi: kultura života nasuprot kulturi smrti, Zagreb : Nominativ, 2010.
• Memoari Zdravko Tomac, Tkanica, 2012. (Urednik: Marijan Majstorović)
• Peta haaška kolona i njezine žrtve, Tkanica - Zavjet za Hrvatsku, Zagreb, 2013. (Urednik: Marijan Majstorović)
• Crveni predsjednik, Tkanica, Zagreb, 2014. (Urednik: Marijan Majstorović)
• Pobjednici i gubitnici, Tkanica, Zagreb, 2015. (Urednik: Marijan Majstorović)
• Sudbinski izbori – Oni ili mi, Tkanica, Zagreb, 2015. (Urednik: Marijan Majstorović)
• Hrvatski patriotizam, Tkanica, Zagreb, 2017. (Urednik: Marijan Majstorović)
• TuÄ‘manovo i StepinÄevo hrvatstvo, Tkanica, Zagreb, 2017. (Urednik: Marijan Majstorović)
• Misli o vjeri i nevjeri, Tkanica, Zagreb, 2017. (Urednik: Marijan Majstorović)
Marijan Majstorović, hrvatski-fokus.hr
|
