|
Istina iz sela Donji Mosti o početku prvog zločina prije
svih drugih zločina Drugog svjetskog rata niti za 70.
obljetnicu mučkih četničkih ubojstava nije prodrla u
hrvatsku javnost šire od granica Bjelovarsko-bilogorske
županije. Zašto se urednici hrvatskih medija oglušuju na
pozive suočavanja s istinom kako je započeo Drugi
svjetski rat u Hrvatskoj i tko je počinio prvi masovni
zločin nad hrvatskim civilima? Zašto kamere HRT-a svake
godine dolaze u Donje Moste, a hrvatska javnost nikada u
večernjem Dnevniku nije vidjela izvješće iz Donjih
Mosti? Zašto se najviši politički djelatnici u Republici
Hrvatskoj od predsjednika Sabora, predsjednice Vlade i
predsjednika RH već godinama ne odazivaju na pozive iz
Bjelovarsko-bilogorske županije da se suoče s tom
istinom? Zašto se hrvatskoj javnosti želi prešutjeti
jedina pravDA a to je ISTINA iz Donjih Mosti !!!???
Na početku Drugog svjetskog rata, samo
u mjesecu travnju 1941. na području
Bjelovarsko-bilogorske županije ubijeno je 33 Hrvata,
sve od srbo-četnika i to se još i danas prešučuje.
Zašto? Jeli hrvatskoj javnosti poznato da je u
Bjelovaru već 1924.g. utemeljeno Udruženje četnika?
Zašto se prešućuje da su mala sela Gornji, Srednji i
Donji Mosti desetkovana u Drugom svjetskom ratu,
poubijano je ukupno 71 osoba, a pri tzv. 'oslobođenju'
ubijen je i mjesni župnik vlč. Viktor Müller.
|
Prešućuje li se ta istina zbog toga kako se tada više ne
bi mogao tako bezočno lagati hrvatski narod o krivnji
zbog vjekovne težnje za uspostavom hrvatske države i
svim ugnjetavanjima i mučkim ubojstvima koje su započeli
Srbi od 5. prosinca 1918. na Trgu bana Jelačića,
nastavljali desetljećima u Kraljevini SHS i
karađorđevićevoj jugosrbiji te nizali u novoj
Jugoslaviji sve do oslobođenja Hrvatske 5. kolovoza
1995.? Na ta pitanja već se godinama očekuju odgovori
vodećih političara u Republici Hrvatskoj.
Damir
Borovčak
(foto Damir B.)
Poštovani
sudionici današnjeg spomena!
20. stoljeće je najtragičnije
razdoblje naše povijesti. Promijenili smo i državne i
gospodarske sustave te imali velike demografske
gubitke. Prema nekim procjenama, u Prvom svj. ratu
izgubili smo oko 130 000 ljudi. Prva jugoslavenska
država započela je nasiljem 5. prosinca 1918. u
Zagrebu kada su jugoslavenski žandari pobili 13, a
ranili 17 domobrana i građana. Do početaka 2. svj.
rata na području BBŽ jugoslavenski su žandari ubili 20
Hrvata. Kraljevina Jugoslavija bila je zasnovana na
nasilju, a na takav je način doživjela i svoj kraj.
Komunistička Jugoslavija svoje temelje gradi pomoću
masovnih zločina nad Hrvatima u 2. svj. ratu i poraću,
a 90.-ih nestaje i ruši se u prah, ponovno
upotrijebivši silu i zločin kao svoju tehnologiju.
Dakle, ovaj spomenik svjedoči o zločinima nad Hrvatima
u obje Jugoslavije. Budući da se ove godine navršava
70. obljetnica od početka rata na ovim prostorima,
smatram bitnim iznijeti kratak pregled događaja.
Početkom 2. svj. rata u Bjelovaru su
bile smještene 108., 42. i 40. pukovnija koje su u
prvim danima rata odigrale važne uloge. Naime,
narednik strojničke satnije 108. pukovnije Ivan Čvek
uz pomoć svojih suradnika u blizini V. Grđevca 7./8.
travnja 1941. diže pobunu i otkazuje poslušnost
jugoslavenskim časnicima. Uskoro im se pridružuju 42.
i 40. pukovnija na čelu s pričuvnim poručnikom
Leopolodom Supančićem te kreću prema Bjelovaru.
Prilikom ulaska izvidnice 108. pukovnije u Bjelovar
jugoslavenski su žandari u Rusanovoj ulici ubili
dvojicu pobunjenih vojnika, a trojicu teško ranili.
Sljedećeg dana od zločinačke ruke stradalo je još 6
Hrvata (civila), a do kraja travnja ukupno 33. Tijekom
ustanka razoružano je i nekoliko stotina zatečenih
jugoslavenskih vojnika i oko 100 časnika i dočasnika i
nijedan nije ubijen. Jedan dio pročetnički nastrojenih
vojnika i oficira uspio je pobjeći i povezati se s
pojedinim četnicima i četničkim skupinama u okolici
grada. Njihovo je središte bilo u selu Narti gdje se
zaustavila četnička postrojba pod zapovjedništvom
majora Naumovića. Ti su četnici namjeravali napasti
Bjelovar te su slali prijeteće ultimatume, no hrvatske
su ih straže u tome spriječile. Nakon što je u samom
gradu Bjelovaru srušena jugoslavenska vlast, u utorak
8. travnja 1941. gradonačelnik dr. Julije Makanec
proglasio je hrvatsku državu.
Uskoro su i vojnici dviju vozarskih
pukovnija smještenih u Gudovcu također predali oružje
i stavili se na raspolaganje novom hrvatskom
zapovjedništvu. Slično se događalo i na podravskim
borbenim odredištima, a 9. travnja 1941. oko 200
pripadnika Hrvatske seljačke zaštite i nešto vojnika
iz 108. i 42. pukovnije zauzeli su žandarmerijsku
stanicu i razoružali žandare u Garešnici.
Istoga dana, 9. travnja 1941., kod
Peteranca, II. konjički puk jugoslavenske vojske "Car
Dušan Silni" sukobljava se s Nijemcima i nakon
nekoliko poginulih povlači se i kreće prema Bjelovaru
ugušiti pobunu. Prenoćili su u D. Mostima. Neki
mještani zbog događaja u Bjelovaru, ali i da pomognu
hrvatskoj državi u Bjelovaru, pomišljaju na mogućnost
razoružavanja vojnika. Mještani uglavnom nisu imali
nikakvo oružje, oni su svoj naum pokušali ostvariti
uvjeravanjem vojnika, kako je rat završen i kako im je
najbolje otići svojim kućama. Marta Sarić, mještanka
sela Mosti, prisjeća se kako je kod njih u kući na
doručku bio jedan jugoslavenski vojnik, inače zadužen
za prijevoz (rodom iz Banove Jaruge). Nakon što se
začuo pucanj, vojnik je savjetovao da se sakriju jer
neće biti dobro. Marta je sakrila i njega i svoga
supruga, a malo zatim i još neke mještane te im tako
spasila živote. Ubrzo se začula pucnjava i uzvici:
"Kolji, pali, vojno sve!" Tragična bilanca ove
pucnjave je 11 ubijenih hrvatskih civila. Njihova
imena su:
1. Josip
Kovačić
2. Bolto Pavlović
3. Ludvig Rupić
4. Stjepan Herceg
5. Josip Bugarin
6. Bolto Seđak
7. Franjo Rupić
8. Martin Blažeković
9. Andrija Pevec
10. Josip Rožmarić
11. Stjepan
Šifkorn
To je prvi masovni zločin počinjen
petoga dana rata! Istoga su dana četnici u Zrinskoj
zaklali Ivana Blažekovića koji je napustio
jugoslavensku vojsku i vraćao se kući. Nakon
počinjenog zločina, II. konjički puk "Car Dušan Silni"
krenuo je prema Bjelovaru. Nijemci su toga dana došli
u Bjelovar i sa svojim tenkovima dočekali četničke
konjanike u predgrađima na Križevačkoj cesti i
Hrgovljanima i razbili ih tako da su uz velike gubitke
bili prisiljeni na predaju. Za vrijeme 2. svjetskog
rata i poraća iz sva tri sela Mosti smrtno je stradala
71 prešućivana žrtva, a među njima i svećenik Viktor
Müller kojega su partizani u ožujku 1945. odveli i
ubili na nepoznatom mjestu. Spomenik iza nas govori i
o tom vremenu.
Ovi su događaji sustavno prešućivani u
bivšoj državi, ali ni danas se ne spominju u
povijesnim udžbenicima. Jugo-Hrvati, posebice ako su
dodatno i jugokomunistički orijentirani, neće se
odreći svojih stajališta i pogleda, neće preispitati
svoje mišljenje i pogledati činjenicama u oči jer su
jugokomunističke dogme očito duboko usidrene u
njihovim glavama. Važno je istaknuti da su tim
mišljenjima zarazili i dio hrvatske inteligencije tako
da se kontinuitet prikrivanja i zanemarivanja
nastavlja. Naravno postoje i "Hrvati" koji djeluju u
raznim institucijama, ali gledaju isključivo vlastite
interese i njima sve podređuju. Na svu sreću postoji i
ona istinska Hrvatska koju predstavljamo, između
ostalih, svi mi koji smo se danas ovdje okupili jer
smo svjesni činjenice da nema Hrvatske bez istine.
Nadamo se da će nas dogodine biti više i to iz svih
krajeva Hrvatske. U ime MH Ogranak Bjelovar
zahvaljujem svima Vama što ste posjetili ovo malo
mjesto i sudjelovali u spomenu na ovaj, za hrvatsku
povijest, važan događaj.
Prof. Anita Blažeković, Matica
hrvatska - ogranak Bjelovar
|