Istina iz sela Donji Mosti o početku prvog zločina prije svih drugih zločina Drugog svjetskog rata niti za 70. obljetnicu mučkih četničkih ubojstava nije prodrla u hrvatsku javnost šire od granica Bjelovarsko-bilogorske županije. Zašto se urednici hrvatskih medija oglušuju na pozive suočavanja s istinom kako je započeo Drugi svjetski rat u Hrvatskoj i tko je počinio prvi masovni zločin nad hrvatskim civilima? Zašto kamere HRT-a svake godine dolaze u Donje Moste, a hrvatska javnost nikada u večernjem Dnevniku nije vidjela izvješće iz Donjih Mosti? Zašto se najviši politički djelatnici u Republici Hrvatskoj od predsjednika Sabora, predsjednice Vlade i predsjednika RH već godinama ne odazivaju na pozive iz Bjelovarsko-bilogorske županije da se suoče s tom istinom? Zašto se hrvatskoj javnosti želi prešutjeti jedina pravDA a to je ISTINA iz Donjih Mosti !!!???

Na početku Drugog svjetskog rata, samo u mjesecu travnju 1941. na području Bjelovarsko-bilogorske županije ubijeno je 33 Hrvata, sve od srbo-četnika i to se još i danas prešučuje. Zašto? Jeli hrvatskoj javnosti poznato da je u Bjelovaru već 1924.g. utemeljeno Udruženje četnika? Zašto se prešućuje da su mala sela Gornji, Srednji i Donji Mosti desetkovana u Drugom svjetskom ratu, poubijano je ukupno 71 osoba, a pri tzv. 'oslobođenju' ubijen je i mjesni župnik vlč. Viktor Müller.

Prešućuje li se ta istina zbog toga kako se tada više ne bi mogao tako bezočno lagati hrvatski narod o krivnji zbog vjekovne težnje za uspostavom hrvatske države i svim ugnjetavanjima i mučkim ubojstvima koje su započeli Srbi od 5. prosinca 1918. na Trgu bana Jelačića, nastavljali desetljećima u Kraljevini SHS i karađorđevićevoj jugosrbiji te nizali u novoj Jugoslaviji sve do oslobođenja Hrvatske 5. kolovoza 1995.? Na ta pitanja već se godinama očekuju odgovori vodećih političara u Republici Hrvatskoj.

Damir Borovčak

(foto Damir B.)

Poštovani sudionici današnjeg spomena!

20. stoljeće je najtragičnije razdoblje naše povijesti. Promijenili smo i državne i gospodarske sustave te imali velike demografske gubitke. Prema nekim procjenama, u Prvom svj. ratu izgubili smo oko 130 000 ljudi. Prva jugoslavenska država započela je nasiljem 5. prosinca 1918. u Zagrebu kada su jugoslavenski žandari pobili 13, a ranili 17 domobrana i građana. Do početaka 2. svj. rata na području BBŽ jugoslavenski su žandari ubili 20 Hrvata. Kraljevina Jugoslavija bila je zasnovana na nasilju, a na takav je način doživjela i svoj kraj. Komunistička Jugoslavija svoje temelje gradi pomoću masovnih zločina nad Hrvatima u 2. svj. ratu i poraću, a 90.-ih nestaje i ruši se u prah, ponovno upotrijebivši silu i zločin kao svoju tehnologiju. Dakle, ovaj spomenik svjedoči o zločinima nad Hrvatima u obje Jugoslavije. Budući da se ove godine navršava 70. obljetnica od početka rata na ovim prostorima, smatram bitnim iznijeti kratak pregled događaja.

Početkom 2. svj. rata u Bjelovaru su bile smještene 108., 42. i 40. pukovnija koje su u prvim danima rata odigrale važne uloge. Naime, narednik strojničke satnije 108. pukovnije Ivan Čvek uz pomoć svojih suradnika u blizini V. Grđevca 7./8. travnja 1941. diže pobunu i otkazuje poslušnost jugoslavenskim časnicima. Uskoro im se pridružuju 42. i 40. pukovnija na čelu s pričuvnim poručnikom Leopolodom Supančićem te kreću prema Bjelovaru. Prilikom ulaska izvidnice 108. pukovnije u Bjelovar jugoslavenski su žandari u Rusanovoj ulici ubili dvojicu pobunjenih vojnika, a trojicu teško ranili. Sljedećeg dana od zločinačke ruke stradalo je još 6 Hrvata (civila), a do kraja travnja ukupno 33. Tijekom ustanka razoružano je i nekoliko stotina zatečenih jugoslavenskih vojnika i oko 100 časnika i dočasnika i nijedan nije ubijen. Jedan dio pročetnički nastrojenih vojnika i oficira uspio je pobjeći i povezati se s pojedinim četnicima i četničkim skupinama u okolici grada. Njihovo je središte bilo u selu Narti gdje se zaustavila četnička postrojba pod zapovjedništvom majora Naumovića. Ti su četnici namjeravali napasti Bjelovar te su slali prijeteće ultimatume, no hrvatske su ih straže u tome spriječile. Nakon što je u samom gradu Bjelovaru srušena jugoslavenska vlast, u utorak 8. travnja 1941. gradonačelnik dr. Julije Makanec proglasio je hrvatsku državu.

Uskoro su i vojnici dviju vozarskih pukovnija smještenih u Gudovcu također predali oružje i stavili se na raspolaganje novom hrvatskom zapovjedništvu. Slično se događalo i na podravskim borbenim odredištima, a 9. travnja 1941. oko 200 pripadnika Hrvatske seljačke zaštite i nešto vojnika iz 108. i 42. pukovnije zauzeli su žandarmerijsku stanicu i razoružali žandare u Garešnici.

Istoga dana, 9. travnja 1941., kod Peteranca, II. konjički puk jugoslavenske vojske "Car Dušan Silni" sukobljava se s Nijemcima i nakon nekoliko poginulih povlači se i kreće prema Bjelovaru ugušiti pobunu. Prenoćili su u D. Mostima. Neki mještani zbog događaja u Bjelovaru, ali i da pomognu hrvatskoj državi u Bjelovaru, pomišljaju na mogućnost razoružavanja vojnika. Mještani uglavnom nisu imali nikakvo oružje, oni su svoj naum pokušali ostvariti uvjeravanjem vojnika, kako je rat završen i kako im je najbolje otići svojim kućama. Marta Sarić, mještanka sela Mosti, prisjeća se kako je kod njih u kući na doručku bio jedan jugoslavenski vojnik, inače zadužen za prijevoz (rodom iz Banove Jaruge). Nakon što se začuo pucanj, vojnik je savjetovao da se sakriju jer neće biti dobro. Marta je sakrila i njega i svoga supruga, a malo zatim i još neke mještane te im tako spasila živote. Ubrzo se začula pucnjava i uzvici: "Kolji, pali, vojno sve!" Tragična bilanca ove pucnjave je 11 ubijenih hrvatskih civila. Njihova imena su:

1. Josip Kovačić

2. Bolto Pavlović

3. Ludvig Rupić

4. Stjepan Herceg

5. Josip Bugarin

6. Bolto Seđak

7. Franjo Rupić

8. Martin Blažeković

9. Andrija Pevec

10. Josip Rožmarić

11. Stjepan Šifkorn

To je prvi masovni zločin počinjen petoga dana rata! Istoga su dana četnici u Zrinskoj zaklali Ivana Blažekovića koji je napustio jugoslavensku vojsku i vraćao se kući. Nakon počinjenog zločina, II. konjički puk "Car Dušan Silni" krenuo je prema Bjelovaru. Nijemci su toga dana došli u Bjelovar i sa svojim tenkovima dočekali četničke konjanike u predgrađima na Križevačkoj cesti i Hrgovljanima i razbili ih tako da su uz velike gubitke bili prisiljeni na predaju. Za vrijeme 2. svjetskog rata i poraća iz sva tri sela Mosti smrtno je stradala 71 prešućivana žrtva, a među njima i svećenik Viktor Müller kojega su partizani u ožujku 1945. odveli i ubili na nepoznatom mjestu. Spomenik iza nas govori i o tom vremenu.

Ovi su događaji sustavno prešućivani u bivšoj državi, ali ni danas se ne spominju u povijesnim udžbenicima. Jugo-Hrvati, posebice ako su dodatno i jugokomunistički orijentirani, neće se odreći svojih stajališta i pogleda, neće preispitati svoje mišljenje i pogledati činjenicama u oči jer su jugokomunističke dogme očito duboko usidrene u njihovim glavama. Važno je istaknuti da su tim mišljenjima zarazili i dio hrvatske inteligencije tako da se kontinuitet prikrivanja i zanemarivanja nastavlja. Naravno postoje i "Hrvati" koji djeluju u raznim institucijama, ali gledaju isključivo vlastite interese i njima sve podređuju. Na svu sreću postoji i ona istinska Hrvatska koju predstavljamo, između ostalih, svi mi koji smo se danas ovdje okupili jer smo svjesni činjenice da nema Hrvatske bez istine. Nadamo se da će nas dogodine biti više i to iz svih krajeva Hrvatske. U ime MH Ogranak Bjelovar zahvaljujem svima Vama što ste posjetili ovo malo mjesto i sudjelovali u spomenu na ovaj, za hrvatsku povijest, važan događaj.

Prof. Anita Blažeković, Matica hrvatska - ogranak Bjelovar