Osnivačka skupština HDZ-a održana je 17. lipnja 1989. godine, a službeno je upisana u registar političkih stranaka 5. veljače 1990. godine. Skupština je trebala biti održana u hotelu Panorama, no zbog zabrane je održana u barakama NK Borac na Jarunu. Većina okupljenih nije ni znala za premještanje, stoga su na skupštinu došli oni kojima je to priopćeno u zadnji trenutak.
Na Osnivačkoj skupštini HDZ-a bilo je nazočno 48 članova. Oni su odlukom skupštine svi izabrani u prvi Središnji odbor stranke. Na osnivačkoj skupštini Franjo Tuđman je izabran za predsjednika HDZ-a. Za potpredsjednike su izabrani Dalibor Brozović, Vladimir Šeks i Krešimir Balenović. Počasnim predsjednicima proglašeni su Petar Šegedin i Šime Balen, a predsjednik Središnjeg odbora postao je Milivoj Slaviček. Od osnivača iz 1989. godine danas najznačajniju političku funkciju drži Vladimir Šeks. Tri mjeseca nakon upisa u registar političkih stranaka HDZ je na prvim višestranačkim izborima osvojio 60 posto zastupničkih mjesta te je započela političku borbu za samostalnost i neovisnost Republike Hrvatske.
17. lipnja 1989. za Direktno se prisjetio i književnik Hrvoje Hitrec. "Opazio sam da oko pojma 'barake' ima nesporazuma: baraku u Savskoj brka se često s malenom prizemnicom na nogometnom igralištu Jaruna, gdje je osnovan HDZ. Lavlji dio posla obavljan je u Savskoj, u polulegalnim uvjetima – bilo je to prvo sjedište HDZ-a, blizu nadvožnjaka i željezničke pruge, prolazili su vlakovi i mogao se naći nepoznat netko pa baciti iz vlaka na baraku kakvu napravu, što sam rekao Tuđmanu, ali je odmahnuo rukom. Njegova soba je jedina bila nešto veća, s groznim starim tepihom. Ja nisam sjedio u baraci, bio sam tada kazališni ravnatelj i imao sam drugoga posla, no dolazio sam skoro svakoga dana. 'Šef' mi je bio slavni modni dizajner Rikard Gumzej, koji je vodio promidžbu, a ja ga zatrpavao tekstovima, sloganima i sličnim materijalima. Mnogi od poslije poznatih hadezeovaca nisu u to doba imali tri čiste ni da dođu do ulaza u baraku", otkrio nam je Hitrec.
Osnivanje stranke prošlo je u vrijeme kada je komunizam davao zadnje znakove života, no ipak, je li se osjetio strah?
"Ne znam kako su se drugi osjećali, ali ja se nisam bojao. Uostalom, stavio sam glavu na panj znatno prije Savske i Jaruna, kao jedan od govornika na inicijativi HDZ-a (koji još nije imao ime) u Društvu hrvatskih književnika 28. veljače 1989., što se smatra datumom prekida hrvatske šutnje. Prije toga nisam bio disident poput velikoga broja onih koji su se tada (opet) pojavili na sceni, nisam bio proljećar ni slično. No, svršetkom 1988. odlučio sam učiniti sve što mogu da Hrvatska bude slobodna i da slistimo komunističke silnike, koji su tada već osjećali svršetak. Da nije bilo istočne opasnosti koja bi i njih pomela, držali bi se oni u Hrvatskoj još neko vrijeme noktima.
Procijenio sam da jedva čekaju predati vlast nama, kako bismo se oprli – jer oni ne bi bili kadri povesti hrvatski narod u obranu od sve izglednije agresije i zbog svoga jugoslavenskog mentalnog sklopa i zbog genetski usađene poslušnosti partiji. Uostalom, to sam im i sugerirao još u siječnju 1989. u govoru na plenumu Društva književnika – pozvao sam ih da siđu na miran način, pa će se jednoga dana u demokratskoj utakmici možda i vratiti. Početkom novoga stoljeća doista su se i vratili, nakon što su devedesetih držali fige u džepu".
Našeg sugovornika pitali smo i u kakvim je danas odnosima s drugim osnivačima. "Kako s kim, uglavnom u dobrim odnosima. Postoji jedna malena soba u sjedištu HDZ gdje se tu i tamo okupljaju poneki utemeljitelji. Soba nije puno veća od one u savskoj baraci".
Za kraj, pitali smo ga kako gleda na današnji HDZ. "Negdje sam nedavno napisao: HDZ i ni jedna druga stranka koja drži do sebe i svojih korijena, ne može biti ispražnjena od ideologije. Ako je ta praznina put kojim se kreće današnji HDZ, onda nije dobro", zaključio je Hrvoje Hitrec.
Josip Senjak/Marijan Opačak, direktno.hr
|
