Na Tjelovo 13. lipnja 2011. kao i svaku godinu u Brigu je organizirana procesija od strane švicarske katoličke crkve. Za razliku od drugih godina, ove godine nas je katolički svećenik pozvao da i mi sudjelujemo u tom katoličkom slavlju i procesiji. Bili smo ponosni radi pozivnice, ponosni smo bili i zato što smo postali prepoznatljivi i zato što znaju za nas Hrvate da smo katolički narod kao i oni.

Iako je vrijeme bilo nestabilno, tog jutra nije padala kiša, naša mladež i djeca su došla obučena u hrvatskim narodnim nošnjama (većina je imala na sebi nošnje iz Bos. Posavine).

Slavlje je počelo misom u dvorcu Stockalperschloss, skoro sve udruge iz Briga su bile prisutne u svojim odorama i svaka udruga je imala svoju zastavu sa grbom. Sve osobe koje su nosile zastave su stajale pokraj oltara, po potrebi za vrijeme mise su podizale i spuštale zastave. Bilo je dirljivo pošto se po prvi put tu nalazila i naša zastava koja je bila jedinstvena među ostalim.

Poslije mise procesija je krenula iz dvorca, a nastavila se kroz centar grada i na dvije postaje u gradu je bio postavljen oltar gdje se molilo i pjevalo Bogu. Jako puno osoba je sudjelovalo u procesiji, muzička udruga grada Briga, folklorna udruga grada, prvopričesnici, izviđači, vojska, naša hrvatska folklorna udruga mladeži i djece - "Posavski dragulji - Wallis" i svi ostali.

Izgledalo je sve veličanstveno, jako profesionalno organizirano, pogotovo se moglo uočiti na postajama gdje se molilo Bogu, skupine su bile podijeljene sa dvije strane, a sredina pred oltarom je bila popunjena osobama koje su nosile zastave svojih udruga i naravno svećenik sa ministrantima.

Svi mi Hrvati/ce koji smo također sudjelovali u tom katoličkom slavlju smo zasigurno bili ponosni na našu djecu, koja su tim činom pokazala da su oni nosioci naše kulture, tradicije, da prakticiraju i poštuju katoličku vjeru, tog dana su to veličanstveno pokazali, ali zasigurno su bili jako dobro uočeni.
Nekoliko dana kasnije dobili smo jako puno pozitivnog odjeka i komplimenata od građana Briga i od crkve.

Piše Marija Ćulap Imhof

Društvene obavijesti broj 108