Ovih dana sam pročitao u domovinskom tisku prijedlog o osnivanju Memorijalnog centra domovinskom rata u Vukovaru. To me je potaklo da svratim pažnju na jedinstveni i veličanstveni Memorijalni Centar u francuskoj pokrajini Normandiji u mjestu Arromanches, posvećen iskrcavanju Savezničkih snaga 6. lipnja 1944 g. Mjesto resi golemo raspeće preko 10 metara, isto tako i kip Djevice Marije iste veličine.

U velikoj kupoli na devet velikih ekrana, promjera od nekoliko metara, vrte se cirkularno filmovi autora dokumentarne serije "Apokalipsa - Drugi svjetski rat". Ne samo da se vide na ekranima sve strahote rata, nego se i osjeti i zvučna paklena pucnjava svih razornih naoružanja, tako kao da se nalazite na prvoj liniji bojišta na tom prostoru i u to doba.

Svakog posjetioca se duboko dojmi taj doživljaj pa i mene. I zato sam pomislio na izlasku iz dvorane memorijalnog centra, sličan bi trebao biti ostvaren u Vukovaru. Držim da oni koji danas brane ćirilicu u Vukovaru nisu dobrodošli da projektiraju ovakav Centar domovinskog rata.

"Lakše je dezintegrirati jedan atom negoli dezintegrirati jednu ideju" reće Einstein.

Herojski grad Vukovar i njegovi branitelji zaslužuju jedan veličanstveni memorijalni centar, jer ako se oprosti pa zaboravi, to znači stečeno iskustvo baciti kroz prozor, reče Schopenhauer.

Ono što je Vukovar i Hrvatska doživjela od svojih susjeda Velikosrba ne ponovilo se, i zato treba budno pratiti njihovu tobožnju miroljubivost, jer nas nevine žrtve obavezuju da ih ne zaboravimo.

Veliki francuski književnik Victor Hugo je napisao:
Onima koji su pobožno umrli za domovinu, puk ima pravo doći i pomoliti se nad njihovim lijesom.

Piše: Marko GRABIĆ, Pariz-Šibenik

Izvor: www.hkz-kkv.ch