Međutim, nije tako, jer se neprekidno propadanje
Hrvatske može zaustaviti jedino na nekim izborima, a ovi
su bili najpovoljnija prilika do sada, jer su
omogućavali izbor osoba a ne samo stranačkih podobnika.
Ali ponovno su se okoristile samo
najveće stranke?
- Ova prilika nije iskorištena i zbog
izostanka jedne jake liste manjih stranaka pa su se
kandidati rastočili na desetak lista. Popravni su
ispit skori lokalni izbori i potom pravi izbori za EU,
sljedeće godine. S druge strane, građani moraju
shvatiti da se neizlaskom na izbore ne mogu i neće
dogoditi spasonosne promjene u Hrvatskoj. Naprotiv,
tzv. političke elite time su najzadovoljnije, jer i
nadalje opstaju u svome zatvorenom krugu, iz kojega se
nesmetano rotiraju na vlasti, te i dalje razaraju sve
što vrijedi u Hrvatskoj. Kao pripomoć općem
prepoznavanju tko je tko u Hrvatskoj potrebno je
demistificirati nemoralne, asocijalne i anacionalne
tzv. političke elite te ih u javnom govoru objektivno
označavati kao pljačkaške skupine.
SPASONOSNO DNO
Je li Hrvatska dodirnula dno?
- Jedna od većih iluzija kojima se
predugo vara narod jest i stereotip o dolasku na
misteriozno dno. Tako nas već godinama opijaju i
pasiviziraju, s pomoću laži da smo navodno došli ili
samo što nismo stigli na dno gospodarskog, političkog,
moralnog i drugog propadanja, s kojeg, navodno, nužno
slijedi automatski uspon. To je potpuna besmislica,
jer dno u bilo kojem smislu ne postoji, ako ga sami ne
napravimo. A to još nismo. Također, iskustvo i zdrava
pamet nas uče da će tkogod potone na dno na njemu
ostati sve dok ne poduzme nešto u svrhu uzdizanja.
Iako je ovo bila prilika ustoličiti
novi način biranja (ljudi, a ne političkih lista) de
facto dvije najveće grupacije i takav su izborni
sustav iskoristile kako bi podijelile plijen, odnosno
europske plaće?
- Europske plaće astronomski su visoke
za osiromašeni i izgladnjeli puk, ali su prava
mizerija za pljačkašku elitu. Stoga su na EU liste
stavljeni stranački marginalci, dok kapitalci za sebe
čuvaju mjesta u svojem hrvatskom pljačkaškom raju, u
kojem su navikli grabiti bez ikakvih ograničenja. Osim
toga, bilo im je važno da na EU pozornicu ne dođe
netko koga ne kontroliraju, jer bi se s te pozornice
moglo vrlo učinkovito - javnim govorom, političkim
instrumentima i fondovima - djelovati na dubinske
strukturne promjene u Hrvatskoj. Dakle, nemojmo se
čudi što su oni i na ovim izborima postigli svoj cilj,
nego se čudimo što mi nismo nimalo iskoristili priliku
novog načina biranja.
Godinama se u Hrvatskoj vodi rasprava
o vraćanju poštenja i morala u politiku, ali usprkos
nekim skromnim pokušajima ništa se novo ne događa već
godinama. Je li Hrvatska konačno sazrela za mirnu
revoluciju kakva je provedena na Islandu, jer očito da
bez većeg građanskog bunta neće biti nikakvih promjena
još desetljećima?
- Ne samo od 1990. nego i davno prije
idejni i praktični temelji političkog prostora u
Hrvatskoj postavljani su nemoralno, asocijalno i
protunacionalno. Stoga su upravljačke elite u
Hrvatskoj navikle biti protivnici društva koje
formalno predstavljaju. Ta je nakaradnost sada
najbolnija jer se događa u samostalnoj hrvatskoj
državi, a prijašnje hrvatske naraštaje tješila je i
održavala nada da će to prestati onoga dana kad se
uspostavi samostalna hrvatska država. U tom smislu
treba razumijevati staru izreku o težnji hrvatskog
naroda za suverenom državom. No sada je očigledno da
je uzalud imati državu koja nosi hrvatsko ime ako je u
njoj protuhrvatska vlast. Stoga je naraštaj koji je
stvorio i obranio samostalnu hrvatsku državu
odgovoran, pred poviješću i budućnošću, za uređenje
hrvatskih državnih i društvenih institucija. To više
što nikada u povijesti do 1991. državljani Hrvatske
nisu imali slobodu i formalno pravo odlučivati o
svojim institucijama.
NOVI KAO I STARI
Očito je da od izbornih obećanja nove
vlasti nema ništa. Zapravo, čini se da je sa svakom
novom vlašću stanje sve gore i beznadnije?
- Uskoro će biti četvrt stoljeća od
uspostave samostalne i formalno demokratske države
Republike Hrvatske i to je razdoblje koje nudi
prepoznavanje biti događanja. Prema već dostupnim
dokumentima i još više prema stanju u Hrvatskoj
nedvojbeno je da su institucije u RH cijelo vrijeme
ostale okupirane od protuhrvatskih struktura.
Malobrojni državotvorci početkom 90-ih uspjeli su ući
u institucijski sutav RH, čak i na neke istaknute
položaje. To je jednim dijelom omogućila bivša
jugostruktura kako bi se time prikrila, a drugim
dijelom to se događalo spontano zbog dramatičnih
okolnosti velikog međuvlašća, tj. raspada komunizma u
Europi, raspada bivše Jugoslavije i zbog srbijanske
oružane agresije.
No već nakon 1995. počelo je sve brže i svekoliko nazadovanje,
tj. povratak u katastrofalno jugoslavensko komunističko stanje. To se danas lako
može iščitavati u gospodarsko-pljačkaškim, političko-zakonodavnim,
percepcijskim, kadrovskim i institucijskim društvenim procesima. Najvažnije je
bilo što sustavnije izbacivati iskrene i prave državotvorce iz institucija te
kriminalizirati hrvatske branitelje i sva državotvorna događanja, ideje, aktere
i simbole. U tako postavljenoj koncepciji i takvom smjeru događanja logično je
što je - za hrvatske interese - svaka izvršna vlast u RH u svakom smislu bila
lošija od prethodne. Primjerice, logično je što su Jadranka Kosor i njezini
podređeni bili pogubniji od Ive Sanadera i njegovih, a Zoran Milanović i njegovi
pogubniji od Kosorice i njezinih. Ili, posve je logično što je Ivo Josipović
pogubniji od Stjepana Mesića. Ili, logično je što su svi koji duže opstaju na
položajima moći - poput Mladena Bajića - sve pogubniji, jer samo tako mogu
zadržati položaj.
NEKONTROLIRANO LUDILO
Vidi li se kraj tome i takvome stanju
ili će sve biti kao i do sada?
- Neprekidno razaranje Hrvatske došlo
je do kritične točke. Sve češće susrećem donedavno
hrabre ljude koji se više ne usude glasno izreći svoje
mišljenje ni o kiselim krastavcima te strahuju hoće li
netko primijetiti da su na ulici rekli "dobar dan"
svojim prijateljima koji su nepodobni režimu. Stoga,
ne zavaravajmo se i osvijestimo se, stvari u Hrvatskoj
još uvijek su čvrsto postavljene tako da nakon
Milanovića i njegovih dođu još pogubniji i za Hrvatsku
i za svakog hrvatskog državljanina. Nadam se da to
nećemo dopustiti.
Što onda uopće očekivati od lokalnih
izbora i ulaska Hrvatske u EU...?
- Načelno je vrlo jednostavno
promijeniti smjer negativnih kretanja u Hrvatskoj.
Potrebno je na svim sljedećim izborima u RH -
lokalnim, EU, predsjedničkim i parlamentarnim -
odabrati moralne i stručne osobe koje su u svojem
dosadašnjem životu dokazale da su socijalno i
nacionalno odgovorne. Kriteriji za vrednovanje takvih
osoba su općepoznati te ih svaki odgovorni birač može
jednostavno prepoznati.
No takvu promjenu očito nije nimalo
jednostavno izvesti u praksi?
- Manji je problem sadašnja duhovna i
politička trulež na položajima moći u hrvatskim
institucijama, a puno je veći problem ustrojiti
čestitu političku strukturu koja će imati snage biti
uvjerljiva biračima i potom ne podleći nekontroliranom
ludilu vlasti koje je preplavilo Hrvatsku.
ODLUČUJEMO SAMI
Što hrvatski građani mogu očekivati u
skorijoj budućnosti? Hoće li živjeti bolje ili lošije
u godinama koje dolaze i u zajednici europskih naroda,
kojoj smo težili, no sada i sami sve manje u nju
vjerujemo?
- Poznata je izreka da svaki narod ima
vlast kakvu zaslužuje. Ali, ta se izreka u Hrvatskoj
mistificira, a zapravo je jednostavna i znači: imat
ćete vlast kakvu izaberete. Na svim izborima od 1990.
u Hrvatskoj se neprekidno nametnutim automatizmom
glasalo protiv prethodne vlasti, namjesto da se
postupalo odgovorno i pozorno se skrbilo kojim osobama
dati svoj dragocjeni glas i javne ovlasti za
upravljanje sudbinom zajednice. Sve dublja sveopća
kriza u Hrvatskoj opravdano izaziva mnogostruke
strepnje građana, uključujući i strahove koji se
odnose na golu egzistenciju. No tek smo ušli u krizu,
i to je prilika da se građani suoče s istinom - da
krizi neće biti kraja ako hrvatski građani sami ne
naprave odlučan potez. Pojednostavljeno rečeno, odluke
o tome kako ćemo živjeti donosimo ponajprije mi sami.
Tu slobodu stekli smo i obranili na veličanstven način
1991. godine. Stoga, ako želimo dobro sebi i hrvatskoj
budućnosti budimo odgovorni prema svojoj slobodi i
vjerujmo sami u sebe i naše hrvatsko zajedništvo kao
što smo vjerovali 1991. Jedino tako mogu prestati naše
muke. Ne smijemo dupustiti da nakon Milanovića i
njegovih dođu još pogubniji za Hrvatsku...
NIŠTA DOBRO
IZ HAAGA
Ravnoteža
krivnje prebit će se na BiH
Duže vrijeme govorite da Hrvatsku
čeka još jedna neugodna haška epizoda, a to je presuda
šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata krajem svibnja?
- Haška presuda šestorici Hrvata iz
BiH važnijaje za hrvatsku budućnost od svih
dosadašnjih presuda jer je u njoj Hrvatska praktično
optužena da je počinila najgore međunarodne zločine
prema susjednoj državi. Tu činjenicu, kao i tijek tog
sudskog procesa, već godinama sustavno prešućuju
gospodari javnog života u Hrvatskoj. Ako bi pravomoćna
presuda u tom procesu bila osuđujuća, to bi imalo
neprocjenjive negativne političke, materijalne,
percepcijske i identitetske posljedice na budućnost
hrvatske države i hrvatstva općenito te na život
svakog hrvatskog građanina. Optužba da je RH napala
susjednu državu s ciljem pripajanja dijela njezina
teritorija izvan je zdrave pameti jer je protivna svim
činjenicama koje dokazuju da je RH od svih država
najzaslužnija za opstanak BiH. U nekim moćnim
međunarodnim krugovima već godinama kruži povjerljiva
informacija da će se konstrukcija o navodnom
građanskom ratu i ravnoteži krivnje svesti i prebijati
na BiH...
Vjerojatno će na suđenju u Haagu,
Karadžić i Mladić, te šestorica Hrvata biti osuđeni.
Izvor: Glas Slavonije |