U nekim situacijama takav bijes dobije verbalistički
"izgled" humanosti, a iza njega se ne krije ništa drugo
nego licemjerna lažljivost, klanjanje centrima moći, duh
neopraštanja, neobjektivnog osuđivanja, prokazivanja,
spletkarenja i držanja moralnih lekcija drugima. Dario
Kordić se nakon 17 godina odslužene kazne, znači dvije
trećine kazne, vratio u Hrvatsku, dočekao ga je jedan
broj ljudi koji su uvjereni u njegovu nevinost i
kritički su nastrojeni prema presudi Haaškoga suda kojom
je Kordić oduđen za zločine nad Bošnjacima u Ahmićima.
Dario Kordić, uvjeren u svoju nevinost otišao je u
Haag uvjeren da će mu biti omogućeno pravedno suđenje.
Međutim, osuđen je pod vrlo sumnjivim okolnostima i
detaljima o kojima će još mnogo biti rasprave. Nikako
ne treba zanemariti činjenicu da su u Ahmićima
počinjeni zločini da da počinitelj mora za njih
odgovarati. Trebamo također pokazati svoju kršćansku
solidarnost prema žrtvama. Ali zašto bismo se trebali
iživljavati i bacati kamenje na jednu osobu, a to je
Dario Kordić?
A takvom duhu iživljavanja, bacanja kamenja,
pametovanja i moraliziranjima podložni su ljevičarski
aktivisti i tzv. borci za "ljudska prava" na čelu sa
pomalo dijaboličnim "trojstvom" - Zoran Pusić, Vesna
Teršelič i Sanja Sarnavka. Nihove iživljavajuće
refleksije nad osobom Darija Kordića pomalo su
perverzne i morbidne. Čovjek je osuđen, odslužio je
dio kazne, po odluci suda pušten je na slobodu, živjet
će mirno život sa svojom obitelji i djecom. I što ti
tipovi hoće? Što bi oni htjeli? Kao lešinari dalje
progoniti čovjeka? Zatući ga negdje na ulici iz
objesti, ili što već? I to je ono što je za mene
zastrašujuće.
Njihov "mirni prosvjed" pred zagrebačkom katedralom
nije ništa drugo nego obična provokacija. Za njih ne
postoje hrvatske žrtve, kao i činjenica da su danas
Hrvati najranjivija skupina u BiH. Nikada se ti ljudi,
aktivisti, ljevičarski bojovnici nisu referirali u
vezi hrvatskih žrtava. A tko zna? Možda Hrvati za njih
nisu ni ljudi? Nadalje, Dario Kordić je osuđen. Zašto
bi odluka haaškoga suda za nas bila nešto o čemu se
legalno i demokratski ne bi trebalo raspraviti ili je
prokomentirati?
Dosta
Haaški sud je ljudski sud i kao takav može
pogriješiti u svojim presudama i procjenama. To su nam
najbolje pokazali slučaj Gotovina, Markač, pa donekle
i Blaškić. Takvi ljevičarski bojovnici nisu
glavnogovornici suda kao jedne cjelovite institucije,
nego samo haaškoga tužiteljstva (!). Dovoljno se
sjetiti kako su se pojedinci ljigavo i izdajnički dok
je "slučaj Gotovina" bio aktualan natjecali tko će se
više "uvući pod suknju" tadašnjoj glavnoj tužiteljici
Carli del Ponte.
Međutim, osobno me u svemu tome čudi jedna činjenica
- da mi uopće dopuštamo da nam pojedinci poput Zorana
Pusića, Vesne Teršelič ili Sanje Sarnavke drže moralne
lekcije. Postoji li itko tko će tim tipovima koji se
iživljavaju nad ovom državom reći - "dosta"! Zašto
bismo im dopustili da nas i dalje maltretiraju takvim
svojim sirovim pristupom? Zanimljiva je i činjenica da
im je presuda Haaškoga suda Dariju Kordiću dogma o
kojoj se ne smije raspravljati, on je za njih "osuđeni
ratni zločinac", dok su mnogi od tih tipova bjesnili i
škripali u srcima kada je sud oslobodio Gotovinu i
Markača. I to je ono što dodatno zastrašuje.
Dario Kordić je osoba sa imenom i prezimenom, čovjek
koji ima svoje osjećaje i uvjerenja, čovjek koji
svojim izjavama nikoga nije uvrijedio niti povrijedio,
čovjek koji je doživio osobno iskustvo Boga, čovjek
koji ima ženu i djecu i kao takav će nastaviti svoj
život. Ukratko - čovjek! Pa ako (!) je i odgovoran za
ono što mu se stavlja na teret, za svakoga čovjeka
postoji šansa da se iskupi za ono što je počinio, da
doživi moralnu katarzu, da se promijeni i doživi
obraćenje. No, ne!
Za ljevičarske duhovne neurotike Dario Kordić će
uvijek biti ratni zločinac, a oni će kao strvinari
željni krvi neprestano kopkati po njegovoj prošlosti i
apriori prihvaćati svaku, pa i neosnovanu optužbu
protiv nekoga čije im svjetonazorsko opredjeljenje
"miriše" na hrvatstvo ili katoličanstvo.
Sanja Sarnavka nam drži lekcije o kršćanstvu! Pa
eto, treba ju poučiti da uz to što ćemo moliti i za
bošnjačke žrtve; da je i Dario Kordić osoba stvorena
na sliku Božju, da i njega Isus voli i da je i tom
čovjeku potrebno ljubavi i podrške. Međutim,
Sarnavkino "kršćanstvo" izgleda, pomalo je selektivno.
Ne treba se zanositi da će se tu nešto promijeniti,
jer je riječ o sklopu koji ozbiljno koketira sa
ideološkom "kulturom smrti". Zato bi bilo dobro, da uz
to što ćemo istinskim kršćanskim srcem moliti za sve
žrtve rata bez obzira na naciju, vjeru ili svjetonazor
postavimo pitanje o ulozi Alije Izetbegovića u ratu u
BiH, kao i što su mudžahedini radili tada tamo? Bili u
turističkom obilasku?
Autor: vlč. Pavle Primorac
Izvor: hkv.hr |
