Dakle umrli su na najsvirepiji način ne toliko zbog
krivnje ili uzroka u prošlosti, već uglavnom zbog
komunističke projekcije budućnosti u kojoj za njih nije
bilo mjesta - da bi na njihovom mjestu mogla živjeti i
opstati neka druga državna tvorevina koju većina Hrvata
nikada nije osjećala kao svoju.
Korijeni
toga zla na ideološkom planu kriju se još u
Načertaniju Ilije Garašanina, u ravnogorskim odlukama
četničkih vojvoda (Draže Mihailovića i drugih) a
naknadno u naše vrijeme u Memorandumu SANU, u
velikosrpskoj ideologiji Miloševića, Šešelja,
Draškovića i drugih. Ali nažalost i u ondašnjem ratnom
i poratnom komunističkom vodstvu u kojemu su
sudjelovali i hrvatski komunisti, s istaknutim
ulogama.
Podloga svih tih hrvatskih tragedija je i
prihvaćanje stranih ideologija koje sa hrvatskim
narodom nikada nisu srasle, niti su mu bile tradicija,
ali i politička naivnost hrvatskih političkih
struktura, a poglavito onih još od vremena 1918.g i ta
se politička naivnost nažalost održava sve do naših
dana, s trendom da se to nastavi i u budućnosti. (Ali,
nažalost osim političke naivnosti, svjedoci smo i
podmukle političke aktivnosti koja na svakom koraku i
međunarodno i unutar - nekažnjeno ruši i bruka
hrvatski narod i njegovu državu i to od strane
najviših predstavnika vlasti koje je narod izabrao da
ga štite i da državu na svakom području pospješuju).
Politika koja u zadnje vrijeme zlurado spominje crne
zmije unutar hrvatskog naroda, a o najopasnijoj
crvenoj kobri koje ima na svakom koraku nema niti
riječi.
Pogrom, u fizičkom smislu, počeo je još 1916 godine
u Odesi u njenim kazamatima gdje je na okrutan način
od strane srpske soldatetske smaknuto nekoliko
stotina, a po nekima i par tisuća hrvatskih domobrana
koji nisu prihvatili njihove "uslove" da se stave pod
šajkaču i karađorđevske insignije i da se bore za
buduću Jugoslaviju, čitaj - Veliku Srbiju.
Bleiburg je
pojam za stradanje gotovo cjelokupne tadanje hrvatske
mladosti, među kojima je bio vrlo, vrlo visoki
postotak nevinih ili samo ni par posto krivih, pojam
je i za masovno stradanje velikog dijela hrvatske
inteligencije svih mogućih struka od novinara do
svećenika. Bleiburg simbolizira udar na jedan narod,
sve što je u njemu bilo vitalno trebalo je uništiti i
to kad je bio nenaoružan i razoružan i nikome nije
predstavljao niti najmanju prijetnju. Rijetko je koji
narod u novije vrijeme, uglavnom u doba mira, doživio
toliku i takvu tragediju. A i oni koji su je
doživjeli, doživjeli su je uglavnom pod komunističkim
vlastima.
Možete zamisliti dosad otkrivenih više od 1600 masovnih grobnica (a u nekima i
po nekoliko desetaka tisuća žrtava) razasutih po Sloveniji, po cijeloj Hrvatskoj
(i to jednako i u onim njenim dijelovima gdje nikada nije ni bilo ustaša), potom
po Bosni i Hercegovini, ali brojne i po Srbiji sve do Makedonije. Od svih tih
silnih žrtava u pretežnom broju nije im se ni znalo ime, ubijalo se - vlasti
nepoželjne kategorije ljudi, a među njima oko 80% Hrvata..
Prema engleskim vojnim izvorima, prema Bleiburgu se valjala masa od preko
dvjesto tisuća hrvatskih vojnika i oko pet stotina tisuća civila svih uzrasta.
Možemo se pitati tko je od te goleme mase ljudi ostao živ? Tek rijetki!?
Ne samo da je to najveća tragedija u cijeloj poznatoj povijesti hrvatskog
naroda, već je ona gotovo veća nego sva njegova stradanja zbirno od njegova
postojanja. I danas se njegove ubojice politički veličaju, jednako od strane
politike koja je bila dosadašnji pokrovitelj, kao i politike koja odbija daljnje
pokoroviteljstvo nad bleiburškom tragedijom. U njihovim programima gotovo da
nema niti najmanje razlike. Oni su mahom djeca očeva - pripadnika zloglasne
Komunističke partije.
Predsjedništvo Sabora ukinulo pokroviteljstvo nad komemoraciom Bleiburga! To
nije nikakva vijest! Vijest bi bila da je ukinuto pokroviteljstvo nad
komemoracijom tzv. "Dana ustanka" u Srbu kad je ubijeno nekoliko stotina
hrvatskih hodočasnika.
E moja gospodo-drugovi! Bleiburg je najbolnija rana na hrvatskom nacionalnom
tkivu, i možete vi stotinu puta ukidati svoje političko pokroviteljstvo (koje je
i onako bilo čisto političko licemjerstvo), ta rana će boljeti još brojne,
brojne generacije budućih Hrvata. Što te rane budete više skrivali, to će iz
njih sve više kapati krv po dušama budućih naraštaja. Samo je istina ta koja nas
može osloboditi. Samo je istina ta koja nas može povesti u budućnost i slogu, i
zato toj istini treba dati prolaz, treba joj priznati prednost. Po prirodnim
zakonima - istina uvijek ima prednost. Ali vi ne dopuštate istinu, jer istina
naglavačke mijenja povijest toga vremena, a činjenice (kosturi) kao materijalni
dokazi na vašu žalost još nisu istrunuli. Te nesporne činjenice kad bi u
cijelosti izišle na vidjelo dana, uglavnom zamijenile bi dosadašnju ulogu
krvnika i žrtve, a vi to ne možete progutati.
Bilo ili ne bilo vaše političko pokroviteljstvo, moral žrtve je neusporedivo
jači od morala krvnika. Moral žrtve je istina, a moral krvnika je laž,
prikrivanje, zataškavanje, ali nažalost i dugogodišnje, u velikom dijelu, lažno
optuživanje žrtve. Isti takav moral je i kod onih koji pravdaju te postupke, i
koji se i dan danas kite novim "antifašizmom" (kojeg više nitko u svijetu ne
spominje kao aktualnu političku kategoriju). Pritom uvijek zaboravlju da je u
zapadnom svijetu na kojeg se pozivaju - antifašizam bio pokret života, a ne
pokret smrti.
Zbog te rane hrvatski narod se više nikada nije demografski oporavio, dobrim
dijelom i zbog toga prijeti mu izumiranje.
Žrtve traže
pijedestal memorijalnosti, i nikakva politika (i
nikakvi Danijeli Ivini, ili Špremovi) taj pijedestal
memorijalnosti u budućnosti neće moći zaustaviti.
Istina je iznad svih politika, ona je iznad svih prijepora, ona je Božja
svjetlost koja će obasjati sve žrtve, a potrijeti sve krvnike i one koji ih još
i danas podržavaju - bez obzira tko je bio krvnik i koje ideologije. U temelje
države, ako se želi da bude sretna i dugovječna, ugrađuje se duh dobri a ne
ljudske kost,.
Mile Prpa
PORTAL HR.SVIJET |