Riječ je oružje, riječ je moć, riječ je mač s dvije
oštrice. U početku bijaše riječ, i po njoj je sve
postalo - kaže Biblija.
Svi ratovi su počeli riječima i
završili riječima. Dakle riječ je - sve. Ona je predragocjena i preopasna, ima
pozitivan i negativan predznak. Ima graditeljski i razarajući učinak, sije
dobro, ali još i više sije zlo. Sije ljubav, ali sije i mržnju. Riječ izgovara
istinu, ali i gnjusnu laž, odjevena je u kabanicu ljubavi, ali i mržnje. Lijepa
riječ vodi Bogu, a ružna prema paklu. U hrvatskom jeziku "riječ" je ženskoga
roda, a riječ rat je muškoga. Kad se riječi "riječ i rat" udruže dobije se
imenica srednjeg roda - stradanje.
Jesmo li pred paklom Hrvatskog sabora?! Donedavno
vladajuća, a sada oporbena stranka iz usta njenog čelnika čuli smo sljedeće
riječi - Priredit ćemo im pakao...! Doista!
Sve ukazije da se u našem visokom časnom domu
kojeg nazivamo Hrvatski sabor ili (kako je
najavljeno da će se opet zvati Hrvatski državni
sabor) nalazimo pred vratima saborskog pakla. Tamo
vlada bijes poraženih i nemoć, ili u najboljem
slučaju, zbunjenost pobjednika. Tamo se sve češće ne
govori plemenitim hrvatskim jezikom - već zmijskim
jezikom. Jezikom mržnje i podvale, jezikom zlobe.
Jezikom bizantizma koji ne prizna istinu kao moralnu
kategoriju - već laž kao ideološko i pragmatično
sredstvo. Koji ne želi da se čuje i druga strana.
(Audiatur et altera pars.) U naš Sabor uselio se
imperativ, rječnik ucjene, diktata, naredbe,
ultimatuma i to manjine nad većinom. K tome da
naglasimo - nacionalne i ideološke manjine nad
zastupnicima matičnog naroda.
U međudržavnoj politici vrijedi princip
reciprociteta, ili što bi se po naški reklo - Što ti
meni to i ja tebi. Ili na tvoje dobro i ja uzvraćam
dobrom, ali na tvoje zlo i ja uzvraćam zlom. Nikada
nisam bio zagovornik tog principa.
Možete zamisliti u parlamentu Srbije, da
predstavnik hrvatske nacionalne manjine progovori
jezikom prijetnje, ucjene, ultimatuma i sl. - bio bi
momentalno izbačen kroz prozor Parlamenta. A u
Hrvatskom saboru jedni Stazići, Pupavci, Grbini i
sijaset drugih predstavljaju grlatu većinu i ta
njihova grlatost postaje moralna okomica hrvatske
politike, od njih se ne može doći do riječi, njima
se gotovo ne smije ni riječima suprotstaviti jer se
odmah dobije etiketa nacionaliste, ustaše, naciste,
ksenofoba, srbofoba i sl.
K takvoj bizantijskoj raboti pridružuju se
saborski zastupnici, hrvatski anacionalci, kao
njihova moralna podloga i kao ideološki bliski
pogubnom jugoslavenstvu.
U Hrvatskom saboru, ponajprije u njemu, ali i
drugdje, treba na duhovnom planu postići herojstvo
naših rukometaša u Krakovu, kao primjer kako se
brani i zasatupa država i nacionalni interesi.
Nešto, pred čim se u Saboru poklekne pod pritiskom
tih snaga, to uvijek ima široke pogubne posljedice
za Hrvatsku i cijeli nacionalni korpus. Rat protiv
Hrvatske nije završen, on se nastavlja na bezbroj
malih frontova, a među njima se vodi i u Hrvatskom
državnom saboru. To je abeceda koju svaki hrvatski
zastupnik treba znati, Sabor je danas prva linija
obrane od zakulisane agresije na Hrvatsku državu na
podlozi Memoranduma II SANU, čiji je princip ono što
smo izgubili u ratu trebamo vratiti u miru.
Prvo, agresije bezočne laži na Hrvatsku, na njen
narod, na njenu povijest, sadašnjost i budućnost, na
sve nacionalne kulturne i znanstve, vjerske i
moralne tekovine. To je sve planski i dugoročni
predmet razaranja.
"Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u
oku svome ne opažaš?" to je princip agresije laži na
Hrvatsku. Svakom domoljubnbom zastupniku u Saboru
gledaju trun u oku, a u svome ne žele vidjeti
balvan, poput pjevanja četničkih pjesama od strane
samog vrha Srpske pravoslavne (svetosavske) crkve.
Krist nas uči da prije trebamo vidjeti balvan u
vlastitim očima, a treba se kloniti toga da vadi
trun iz bratova oka. ... Samo onaj tko vidi u
pravome svjetlu sebe, i tko sebe prosuđuje ima pravo
kritizirati druge.
Slučaj Crnoja u Saboru. Istina da je nepromišljeno
kazao da će oformiti Registar izdajnika. Kao
pravnici trebamo i druge podučiti, da bi se nekoga
proglasilo izdajnikom isti mora biti prethodno
pravomoćno osuđen za izdaju. Takav registar nije
moguć ni pravno, ni moralno, a ni teoretski ni
praktički. Takve nebuloze treba uklanjati tako da se
onoga koji tako nešto predlaže poduči u pravnom
smislu.
Opet ću parafrazirati Krista: Tko je od vas
saborskih zastpnika bez grijeha neka prvi baci kamen
na zastupnika ministra g. Miju Crnoju. O
materijalnim, političkim i drugim grijesima nekih
koji ga napadaju mogla bi se napisati i cijela
knjiga, po kojoj bi i DORH u nekoj pravnoj državi
imao mnogo posla.
Molim vas, poštujte dostojanstvo Hrvatskog sabora,
kao najvišeg hrvatskog časnog doma s tisućuljetnom
tradicijom. I ne zaboravite da je to hrvatski sabor,
da je domovina u kojoj svi živimo država Hrvatska, i
da nam je ona majka, koju više nigdje nećete
pronaći, ali maćehu možete gdje god želite, bez
obzira što smo po vjeri, nacionalnosti, rasi,
obrazovanju, imovinskom statusu i sl. drugačiji.
Zato, ne stvarajte od Hrvatskog sabora, tog časnog
tisućuljetnog doma - vaš politikanski pakao. U
protivnom niste dostojni ni kao građanin proći kraj
njega, a kamo li službeno zasjesti na njegovu
stolicu, bez obzira koga tamo predstavljate. Ako
temelj vašeg zastupanja nije istina, vi doista tamo
nemate što tražiti.
Mile Prpa, www.hkz-kkv.ch |