Križ nikako nije ideološki znak ili simbol, on je mnogo, mnogo više – križ je simbol misterija žrtvovanja za ljubav čovjeka, misterij Krista. Političke simbole na javna mjesta postavljaju političke pristaše, a skidaju ih politički protivnici. Sa križem je situacija posve drugačija. Križ postavlja Ljubav, a skida ga Mržnja – želi ga Dobro, a ruši ga Zlo. A Ljubav i Mržnja, te Dobro i Zlo su generalne i vječne kategorije i nemaju ništa zajedničko s nekim političkim pokretom ili ideološkom usmjerenošću. Kao što su dan i noć vječni i nemaju nikakve veze sa politikom.
Ako se sa najvišeg državnog mjesta poziva na izbacivanje križeva iz javnih prostora, to pokazuje da u toj državi do kraja ne vlada sloboda, prvenstveno ne ona vjerska i da to državno uređenje nije do kraja sačinjeno po mjeri 95% kršćanskog stanovništva u slučaju Hrvatske, koje prihvaća križ i po njemu pokušava živjeti.
Jednako tako, ako ne još i gore, bila bi naredba vlasti da se križevi postave u sve javne prostore, institucije vlasti i slično. Križ simbolizira misterij žrtve za ljubav čovjeka, zato se križu ne može naređivati gdje će biti postavljen, jer njega postavlja Ljubav, a skida ga Mržnja.
Iz jednostavnog razloga što Križ nije moguće pobijediti. To nije uspjelo brojnim diktatorima i zločincima poput Dioklecija, Napoleona, Lenjina, Staljina, Broza, kao ni Narodnoj (komunističkoj) fronti Španjolske kada su javno organizirali streljanje križeva i raspela po gradskim trgovima, i sl. Skoro dvije tisuće godina postojanja Križa, svakome, iti malo razumnom čovjeku pokazuje – da Križ nije moguće pobijediti.
Zato svaki napad na Križ je sulud jer je to napad na Ljubav, koju ljudi nose u svojim srcima. Ljubav se može pobijediti samo još većom ljubavlju, a nikako nasiljem i mržnjom. Svaka politika, osim politike Dobra je pred Križem nemoćna. A Krist je najveća Ljubav koja je do sada u povijesti poznata. Mrze ga i ne prihvaćaju oni koji ga nisu upoznali, ili se nisu potrudili upoznati ga.
Zato oni koji javno pozivaju na izbacivanje križeva iz javnih prostora, gdje nisu ni unešeni po nečijoj naredbi, a najmanje po naredbi vlasti, pokazuje da takva osoba u sebi samoj nema izgrađene duhovne vrijednosti, i da zapravo ne zna i sama što govori, a još manje što u javnosti znače njezine nebulozne izjave o križu. To posebno bolno osjeća cijela Hrvatska iz dva razloga. Prvi je svakako što je Katolička crkva u Hrvata, neusporedivo najzaslužija za kakav takav opstanak ovog naroda na njegovome tlu, a druga je što su naši branitelji u Domovinskom ratu nosili krunice s križem oko svojih vratova – i sada njihov vrhovni zapovijednik u miru naređuje da se križevi izbace iz javnih prostora.
Za nešto više od dvadesetak godina, točnije 2033. g napunit će se ravno dvije tisuće godina od razapinjanja Krista na križ na Golgoti. I dogodit će se da će te godine po čitavom svijetu na brdima i uzvisinama biti postavljeno na tisuće križeva i to vrlo velikih. Kao što su jednako tako i brojni križevi postavljeni i 1933. g.
In hoc signo vinces – i ti naša Hrvatska! I zato ti je krajnji čas da na predstojećim predsjedničkim izborima izabereš kršćanskog vladara, da se vratiš tradiciji hrvatske srednovjekovne države, kada su naši odreda časni kneževi i kraljevi isticali da su – katolički vladari. A jednako tako kasnije i naši časni banovi. I na kraj pameti im nije padalo da naređuju izbacivanje križeva, već su stalno isticali da se bore - za krst časni i slobodu zlatu!
Mile Prpa, 23.08.2009.
Priredila D. Gaupp
|
