Vukovare â naĆĄa tugo, naĆĄ ponosu, naĆĄa suzo na BoĆŸjem licu!
Ne brinemo za tebe, jer ti si zvijezda koja se ne moĆŸe ugasiti, jer tebe ima i kad te nema. Brinemo se za sebe, za svoja posramljena lica pred tvojom veliÄinom i â kristalnom bistrinom tvoje ĆŸrtve. Poslije tebe, niti jedan grad u svijetu ne moĆŸe umrijeti slavnijom smrÄu, jer to jednostavno viĆĄe nije moguÄe. Ti si pobrao sva svjetla nebeskih zvijezda i svijetliĆĄ narodima svijeta poput Kristove ĆŸrtve na Golgoti za otkupljenje grijeha.
Pred tvojim Äasnim licem srame se svjetski moÄnici i narodi svijeta i ne mogu ti pogledati u oÄi, jer ti si Kralj svakog morala, ti si Sunce svjetlosti i hrabrosti, i svaka pjesma koja se o tebi spjeva postaje novovijeka â Pjesma nad pjesmama. Ti si sveta zemlja, najsvetije hrvatsko tlo obliveno krvlju tvojih muÄenika.
Vukovare, naĆĄa tugo,naĆĄ ponosu, naĆĄa suzo na BoĆŸjem licu!
Ti si novovijeki inat cijelome svijetu i njegovim mudracima, farizejima, bezboĆŸnicima. U tvome prkosu sabraĆĄe se svemirske sile. Ti si i HiroĆĄima i Nagasaki poludjele svjetske savjesti. Ti si istovremeno; i Troja, i Kartaga, i Masada, i Gvozdansko, i Siget i Staljingrad. Ne postoji grad na svijetu koji je umro slavnijom smrÄu, ali, gle, i dalje ĆŸivi. Tvoj pepeo
raznesoĆĄe vjetrovi Istoka i Zapada, Sjevera i Juga i uznemiriĆĄe savjest svjetskih moÄnika, nad kojima se nadvila tvoja sjena.
I oprosti onima koji ne znadoĆĄe ĆĄto Äine razarajuÄi i ubijajuÄi tvoje tijelo, ali ne oprosti onima, ponajprije svjetskim moÄnicima â koji htjedoĆĄe razoriti tvoju duĆĄu. Ali ti bjeĆĄe div, koji moralno izraste u joĆĄ veÄeg gorostasa, ne samo da nisi dao da uniĆĄte tvoju plemenitu duĆĄu, veÄ si njenom snagom â otvorio put u pakao duĆĄama svojih razaratelja.
Vukovare, naĆĄa tugo,naĆĄ ponosu, naĆĄa suzo na BoĆŸjem licu!
ViĆĄe se ne trebaĆĄ bojati, jer uloge se promijeniĆĄe â sad se drugi boje tebe! OptuĆŸi ih pred Bogom, pred Stvoriteljem svega vidljivoga i nevidljivoga, optuĆŸi ih pred cijelim svemirom jer rane koje su ti nanijeli su prebolne, bol koju ti nanesoĆĄe je neizdrĆŸiva, a mrĆŸnja kojom te obasuĆĄe iziÄe iz samog pakla. Sjene tvojih mrtvih nek im zakrile i pomraÄe sunce, a kad god ugaze u vodu neka u njoj vide i osjete krv i rane tvojih muÄenika.
Vukovare, naĆĄa tugo,naĆĄ ponosu, naĆĄa suzo na BoĆŸjem licu!
Ne uzbuÄuj se! Ti, ĆĄto ti dolaze u posjetu preko Dunava, nisu ti viĆĄe ni prijatelji ni neprijatelji. Oni se samo vraÄaju na mjesto zloÄina, poput svakog ubojice â jer im tvoja ĆŸrtva ne da mira, ne da sanka ni poÄinka. I ne traĆŸi da ti se ispriÄaju, jer se tebi ispriÄati nije moguÄe, pa ma kako to netko ĆŸelio, ali oni to i ne ĆŸele. Zato, ne gledaj u njima ni drage ni mrske goste, jer dragi nisu, niti to mogu biti, a ti nikoga ne mrziĆĄ pa ti ne mogu biti ni mrski.
ViĆĄe se ne trebaĆĄ bojati, ali Äuvaj se hrvatskih Juda i njihovih ĆĄkuda koji su te spremni pospremiti u zaborav. I u ime slobode i demokracije, a posebno u ime dobrosusjedskih odnosa i poradi bolje, zajedniÄke buduÄnosti â iz sjeÄanja u stanju su izbrisati sve tvoje patnje, sve tvoje boli, razaranja i paleĆŸi, svu tvoju tugu, tvoje mrtve, ranjene i nestale, tvoje vukovarske majke i sestre.
Spremni su zaboraviti na tvoju krv i pepeo, na tvoj ponos, dostojanstvo i prkos svjetskim moÄnicima, odbaciti tvoje Jastrebove i GlavaĆĄeviÄe, brojne znane i neznane junake, patnike i stradalnike..., kao da svega toga nikada nije ni bilo, i kao da se niĆĄta nije ni dogodilo â koji su spremni ponovno od tebe naÄiniti samo jednu mirnu nepoznatu
podunavsku varoĆĄicu!
Vukovare, naĆĄa tugo, naĆĄ ponosu, naĆĄa suzo na BoĆŸjem licu â ne daj se nikome!
(nastavak slijedi)
Mile Prpa
![](images/vukovar_razrusen_000.jpg)
|