Sazva Stožer vrabaca i da im zadatak da žurno pronađu nekoliko stotina ptica pjevica; slavuja, grdelina, kanarinaca, frzelina, štiglića, lugarina i sl. U obzir dolaze samo male ptice pjevice. Zatraži da među pticama budu i brojni kolibrići, ali i jedan veliki gavran koji govori ljudskim jezikom, te još i četiri vrane. Posebno naglasi da se pripreme četiri košarice pune malih zlatnika, a on zna u kojoj spilji ima zlatnika još iz antičkog doba, a ne zna se tko im je vlasnik. A jedan vrapčić dobaci - Neka skupe i punu vreću leptira.

Brzo se to proču među pticama pjevicama, pa mnoge poželješe sudjelovati u programu. Skupilo se nekoliko stotina ptica pjevica, isto toliko i kolibrića, a da leptire uopće ne spominjemo. Da svojim suradnicima zadatak da ptice pjevice nauče pjevati božićne ali i neke druge dječje pjesme. Rečeno učinjeno!

Gradonačelnik da na pozornicu postaviti bor viši od petnaest metara. Potom izdašno ga okitiše bezbrojnim zvončićima i drugim prelijepim nakitom, koji je prekrio cijeli bor.

Kad je sve bilo spremno brojni roditelji uvedoše djecu u raskošno uređenu dvoranu, potom se roditelji povuku vani. Prije ulaska djece vrabac Tvrtko u dvoranu uvede neprimjetno nekoliko stotina ptica pjevica i kolibrića, četiri vrane i jednog gavrana i sve se uvuku u unutrašnjost bora, tako da su bile nevidljive gledateljima. U bor sakri i jednu veliku vreću punu leptira.

Na pozornicu stiže Djed Mraz, visok i tradicionalno obučen, dugački brkovi i duga bijela brada, crvena kapuljača, crveni kaban preko leđa sa svijetlim obrubom, crvene hlače i sl. S njime stiže i desetak prigodno odjevnih njegovih pomoćnika. Nakon govora i nekoliko pjesama, staviše svoje vreće na ramena, spuste se među djecu i počnu dijeliti darove.
Iz bora iskoči gavran obučen u odoru ptičjeg Djeda Mraza. Stade pred mikrofon i predstavi se; Ja sam ptičji Djed Mraz Gavran. Dok vam ljudski Djed Mraz sa svojim pomoćnicima bude dijelio darove, pozvat ću ptice da vam otpjevaju nekoliko pjesama.

Zalupi krilima i uzviknu - ABRAKADABRA! Visoki bor se zatrese, brojni zvončići zazvone i čuše se čudesno lijepe arije dječjih božićnih i drugih pjesama. Djeca zapljeskaše. (Službeni organizatori nisu znali o čemu se radi, ali zbog djece nisu smjeli prekinuti program). Potom Gavran, ptičji Djed Mraz, reče da će na dlan svakog djeteta sletjeti jedna ptica pjevica. Opet zalupi krilima i viknu - ABRAKADABRA!

Još jednom bor se zatrese, zazvoni tisuću zvončića i iz njega polako, da se djeca ne prestraše, počeše izlijetati; slavuji, grdelini, kanarinci, frzelini, štiglići, lugarini i sl. i slijetali na dječje dlanove. Na dlanu svakog djeteta zadržaše se oko pola minute.

Ali to još nije bio vrhunac uzbuđenja djece. Nakon što su ptice pjevice obletjele svu djecu, Djed Mraz Gavran pozva ptice da se vrate u bor, što one i učiniše. Pljesak bio urnebesan. Iz brojnih dječjih očica izletale i suzice radosnice.

Pljesak se smiri. Ptičji Djed Mraz pozva kolibriće, uzvikom - ABRAKADABRA!

Ponovno se zatrese bor. Zvončići zazvone, a iz bora izletje na stotine prekrasnih kolibrića dugačkih kljunova. Zalepršaše ispred dječjih lica. Od brzine lepršanja krila im se nisu vidjela. Brojna djeca pružala ruke da uhvate kolibrića, ali oni vrlo vješto izmicali njihovim ručicama. Tim lepršanjem kolibrići obišli svu djecu.

Djed Mraz Gavran pozva kolibriće da se vrate u bor. Zatim najavi da će ptice pjevice otpjevati pjesmu zahvale roditeljima. I opet zalupi krilima i viknu - ABRAKADABRA! I ču se prekrasna melodija.

POZDRAV RODITELJIMA

Hvala mami što me rodi
na ovaj divan, divan svijet.
Hvala tati što me vodi
za ručicu, brati cvijet.

Hvala baki, hvala djedu
za svih priča mio glas.
Na koljena kad nas sjednu -
što paziše uvijek nas.

Hvala tebi, Djede Mraze,
za svaki što nam dade dar.
Za crven kapu i obraze
i tvog srca plemenit žar.

Dječica zapljeskala, pjesmica im se dopala. Spjevao je vrabac Tvrtko, a uglazbio ptičji Djed Mraz Gavran.

Preko mikrofona, ponovno se javi Djed Mraz Gavran, snažno zalupi krilima i uzviknu ABRAKADABRA! Pozivam ptice da djeci podijele darove. Iz bora iskočiše četiri velike vrane i svaka držala u kljunu košaricu punu malih zlatnika. Na košaricama stajalo i po nekoliko vrabaca. Vrapčići uzimali u kljun po jedan zlatnik i svakom djetetu stavljali na dlan.
Opet se oglasi ptičji Djed Mraz Gavran, reče; Sad će, prije odlaska, djecu pozdraviti najljepši leptiri svijeta. Zalupi krilima i uzviknu: ABRAKADABRA!

Visoko s bora skotrlja se na pod velika vreća, sama se razveza, i iz nje izletje na tisuće raznih prekrasnih leptira. Letjeli su oko uzbuđene djece, slijetali im na ruke, na ramena, na koljena, na glave, potom bi ponovno lepršali. Od njih gotovo da se nije vidio veliki bor. Ču se snažni dječji žamor i oduševljenje. Dječja radost bila je neizreciva. To je trajalo nekoliko minuta, potom Djed Mraz Gavran pozva leptire da se vrate u bor.

Kad je sve završilo, djeca, od silnog uzbuđenja nisu se mogla nahvaliti roditeljima. Evo, i tako nasta Zagrebačka božićna priča, koju će dječica pričati svojim unucima, a oni svojim.