„Velered predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom kao najviše odlikovanje Republike Hrvatske za izniman doprinos u promicanju hrvatskih državnih i nacionalnih interesa u zemlji i inozemstvu, posebice za promicanje državljanskog jedinstva i nacionalnog zajedništva, državotvornosti i duhovnih vrednota hrvatskog naroda, dodjeljuje se crkvenom pastiru i moralnom autoritetu hrvatskog naroda, nadbiskupu zagrebačkom, kardinalu Franji Kuhariću, posmrtno”.
Ovim je riječima kardinal Franjo Kuharić proglašen prvim nositeljm Velereda predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom.
Ne samo vjernici katolici, nego i svi ljudi dobre volje tijekom gotovo tri desetljeća njegove službe kao zagrebačkog nadbiskupa nepodijeljenim su osjećajima poštovanja i privrženosti prepoznavali u njemu čovjeka duboko prožeta Evanđeljem. Bio je potpuno posvećen dobru katoličkih vjernika, ali jednako tako i svakoga čovjeka, dobru svojega naroda i domovine, međunacionalnom pomirenju te ekumenskom i međuvjerskom dijalogu i zaštiti dostojanstva i života svakog ljudskog bića. Nadahnut primjerom vjere i domoljublja svojega prethodnika bl. Alojzija Stepinca u teškom razdoblju jugoslavenskog komunističkog poretka branio je slobodu vjere i pravo hrvatskog naroda na ravnopravnost i slobodu da bi u godinama stvaranja i obrane neovisne hrvatske države čvrsto stao u obranu hrvatskih nacionalnih i državnih prava te isto tako čvrsto od svih zahtijevao pridržavanje načela ljubavi prema svakom čovjeku – rekla je predsjednica Grabar-Kitarović.
Na svečanosti su nazočili članovi obitelji Kuharić, Zvonko Kuharić i Marija Znidarčić, te Miroslav Tuđman, kardinal Bozanić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, te najviši predstavnici državnih vlasti, predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković.
Kardinal Josip Bozanić je istaknuo da u ovome Veleredu prepoznaje i priznanje onoga o čemu u hrvatskome narodu i u hrvatskome društvu postoji visoka suglasnost: da je kardinal Kuharić svojom višestrukom zauzetošću za dobro, obranom vrednota i moralnih načela, promicanjem istine i pravednosti, kao istinski vjernik i pastir, očitovao ljubav prema svome hrvatskom narodu i Domovini, i da je bio iznimno osjetljiv prema svakomu čovjeku, a osobito prema ljudima koji trpe i koji su u potrebi. Sukladno stavovima i duhovnosti koju je gajio kardinal Kuharić, siguran sam da ni u ovome priznanju on ne bi volio da u prvome planu bude njegova osoba, nego Crkva, otajstvo Božje prisutnosti u svijetu po zajednici vjernika“, rekao je kardinal Bozanić.
Kardinal se također prisjetio susreta na kojemu je u Predsjedničkom uredu sudjelovao 29. rujna 1997. godine, zajedno s kardinalom Kuharićem, prvim apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj i s nekoliko biskupa, kada je predsjednik Tuđman, obraćajući se kardinalu Kuhariću, rekao: „Hvala Vam za sve što ste bili i učinili u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također i u ratnim te poratnim godinama. U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima: zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i djelotvornosti“.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je istaknula da je ovo poseban dan za Zagrebačku nadbiskupiju kao i za cijelu Crkvu u Hrvata jer se dodjelom ovoga Velereda kardinalu Franji Kuhariću ujedno izražava zahvalnost za sve što je Crkva kroz povijest učinila za opstojnost, napredak i duhovnu dobrobit hrvatskog naroda u domovini i diljem svijeta.
„Upravo je predsjednik Tuđman Katoličku Crkvu držao ustanovom kojoj pripada stožerno mjesto u duhovnom oblikovanju pa i u održavanju hrvatskoga nacionalnog bića“, kazala je predsjednica.
Istaknula je da ni trenutka nije bila u dvojbi tko prvi zaslužuje primiti ovaj Velered. „Ne samo vjernici katolici, nego i svi ljudi dobre volje tijekom gotovo tri desetljeća njegove službe kao zagrebačkog nadbiskupa nepodijeljenim su osjećajima poštovanja i privrženosti prepoznavali u njemu čovjeka duboko prožeta Evanđeljem. Bio je potpuno posvećen dobru katoličkih vjernika, ali jednako tako i svakoga čovjeka, dobru svojega naroda i domovine, međunacionalnom pomirenju te ekumenskom i međuvjerskom dijalogu i zaštiti dostojanstva i života svakog ljudskog bića. Predsjednik Tuđman kao državnik imao u kardinalu Kuhariću iskrenog prijatelja, kako u potpori temeljnim ciljevima svoje politike tako i u kritičkoj riječi, kao čovjek i kao vjernik posebice u posljednjem razdoblju svojega života. „U tom zajedničkom radu za opće dobro obojica su imala iskrenu potporu i poštovanje hrvatskog naroda i svih ljudi dobre volje“, rekla je predsjednica Grabar-Kitarović.
Izvor: HKM
Kardinal Franjo Kuharić
rođen je 15. travnja 1919. godine u Gornjem Pribiću, u filijali župe Pribić kraj Jastrebarskog, od roditelja Ivana i Ane r. Blažić. Bio je trinaesto i najmlađe njihovo dijete. Maturirao je 1939. godine u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Studij teologije upisao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 1945. godine. Za svećenika ga je 15. srpnja 1945. godine zaredio nadbiskup Alojzije Stepinac. Službu kapelana vršio je u župi Radoboj u Hrvatskom Zagorju, a potom je dekretom nadbiskupa Stepinca imenovan upraviteljem župe Rakov Potok i Pavučnjak.
U župu Rakov Potok došao je 12. rujna 1946. Kako je 12. rujna iste godine bio ubijen župnik susjedne župe Sv. Martina pod Okićem, Pavao Bedenik, Franji Kuhariću bila je povjerena na upravu i ta župa, kojom je upravljao iz Rakovog Potoka.
U razdoblju najžešćih progona svećenika, da bi mogao ostati među svojim vjernicima, noću je spavao u privatnim kućama, dok se nije nastanio kod obitelji Razum gdje je ostao do 1955. godine. Nakon napada na župnika župe Okićka sv. Marija 1950. godine Lovru Galića, Franjo Kuharić je i tom župom upravljao oko 2 godine. U jesen 1957. Kuharić je iz župe Sv. Martina pod Okićem premješten u Samobor, najprije u svojstvu subsidijara i upravitelja župe Rude, a nakon umirovljenja samoborskog župnika Stjepana Kolandera, imenovan je za župnika u Samoboru gdje je ostao do imenovanja za pomoćnog zagrebačkog biskupa i za naslovnog biskupa od Mete, bulom pape Pavla IV. 1964. Za biskupa ga je posvetio u zagrebačkoj prvostolnici, 3. svibnja 1964. nadbiskup Franjo Šeper, s pomoćnim zagrebačkim biskupom Josipom Lachom i porečko-pulskim biskupom Dragutinom Nežićem.
Nakon odlaska kardinala Franje Šepera u Rim 1969., Franjo Kuharić je bio imenovan apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a bulom pape Pavla VI., od 16. lipnja 1970. imenovan je zagrebačkim nadbiskupom. Od jeseni iste godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije tadašnje Jugoslavije. Papa Ivan Pavao II. 1983. 2. veljače imenovao ga je kardinalom. Franjo Kuharić uvijek je ustajao u obrani vjere, prava pojedinca, inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima u doba komunizma, ali i u Domovinskom ratu. Ostajući trajno na načelima vjere kardinal Franjo Kuharić brani je pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je i krajnjom otvorenošću ustajao na obranu potlačenih, naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi.
U 25 godina biskupske službe doživio je uspostavu neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske, postao je prvi predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i pripala mu je čast da kao prvi hrvatski crkveni dostojanstvenik ugosti jednoga rimskog prvosvećenika papu Ivana Pavla II., na hrvatskom tlu, prigodom prvog papina dolaska u Hrvatsku. Zasigurno, poseban dan u životu kardinala Franje Kuharića je 3. listopad 1998. godine kada je papa Ivan Pavao II. na svečanom euharistijskom slavlju u svetištu Majke Božje Bistričke blaženim proglasio njegovog zareditelja i svjedoka vjere kardinala Alojzija Stepinca.
|
|
