Među umjetničkim djelima poznata su Augustinčićeva bista
isklesana u mramoru, jedna Titova bista nepoznatoga
autora, dvije slike Titovih portreta ulja na platnu
Marina Tartaglie i Omera Mujadžića te pribor za pušenje
s pepeljarom od tučenoga bakra. Među 105 Titovih darova
su i slonove kljove, razni predmeti i figurice od
slonovače, kristala, stakla, maketa Apolla 11 koji je
odveo prve ljude na Mjesec, a koju mu je poklonila NASA,
kao i 20-ak foto albuma s egzotičnih putovanja Josipa
Broza i njegove supruge Jovanke. Mještani Kumrovca
navodno su oduševljeni dolaskom djela jugoslavenskog
diktatora, njihova sumještanina, u njihovo mjesto jer
smatraju kako će to privući još veći broj turista.
Dok jedni pozdravljaju micanje biste s
Pantovčaka i ispunjenje danoga obećanja, drugi,
pogotovo oni na ljevici, drže kako je Predsjednica
ovim potezom 'obezvrijedila antifašizam u koji je
vjerovao i dr. Franjo Tuđman'. Povjesničar Tvrtko
Jakovina čak joj je poručio da se nada će 'joj sad
biti lakše preseliti u Visoku, jer ne će nositi teret
biste'. Nadam se samo da si je ostavila bar poneku
knjigu s Titovom biografijom, ne bi bilo naodmet da
povremeno zaviri u nju, poručio je ožalošćeni Jakovina
Predsjednici. Tzv. Savez antifašista odbio je
pokroviteljstvo Predsjednice nad proslavom njihova
praznika, no gospođa Kolinda Grabar Kitarović ponosno
im je poručila im je: 'Žao mi je, ali Tito je bio
diktator.' Time je još više dobila simpatije i potporu
najvećega dijela hrvatskoga naroda.
Titova bista nije jedino što smeta
neistomišljenicima. Naime, u 30 dana svoga mandata
predsjednica Kolinda Grabar Kitarović radi sve što
nisu njezini prethodnici Stjepan Mesić i Ivo
Josipović. Večer nakon pobjede posjetila je branitelje
u Savskoj, pozvala ih na sastanak na Pantovčak gdje se
raspravljalo o njihovim zahtjevima, obavila je
razgovore s predstavnicima Udruge banaka, susrela se s
članovima Udruga Franak i Blokirani, razgovarala s
ekonomskim stručnjacima, a nakon raznih prepucavanja,
na neutralnome se terenu kratko susrela i s premijerom
Zoranom Milanovićem, koji nije htio na Pantovčak.
Kolinda Grabar Kitarović za svoj prvi
službeni posjet inozemstvu izabrala je BiH, a u
Sarajevu se sastala s trojnim predsjedništvom,
predsjedavajućim Mladenom Ivanićem i članovima
Draganom Čovićem i Bakirom Izetbegovićem, a
razgovarala je i s članovima kolegija obaju domova
parlamenta BiH i s predsjedavajućim Vijeća ministra
BiH Vjekoslavom Bevandom. Tijekom posjeta BiH
Predsjednica je još jednom naglasila da je izabrala
susjednu BiH za svoj prvi posjet 'jer je Hrvatska
zainteresirana za stabilnost BiH, za njezin ulazak u
Europsku uniju i NATO te 'iznad svega za konstitutivnu
jednakopravnost svih triju naroda'.
Tijekom prvih 30 dana svoga mandata
KGK boravila je i u SAD-u gdje se susrela s glavnim
tajnikom UN-a Ban Ki-Moonom i predsjednikom Opće
skupštine Samom Kutesom te održala govor u UN-u.
Grabara Kitarović susrela se i s hrvatskim
iseljenicima te posjetila župe Župu sv. Ćirila i
Metoda i sv. Rafaela, gdje je nazočila jutarnjoj misi.
Tijekom boravka u SAD-u sudjelovala je i na
međunarodnoj konferenciji o ravnopravnosti spolova u
organizaciji Zaklade Clinton, koja od 1995. , kada je
Hillary Clinton pozvala međunarodnu zajednicu na
poštivanje ravnopravnosti spolova, okuplja svjetske i
društvene čelnike na raspravu o ravnopravnosti
spolova.
Nedavni posjet Njemačkoj, gdje se
sastala s njemačkim predsjednikom Joachimom Gauckom i
kancelarkom Angelom Merkel, pokazuje kako je
Predsjednica odlučna u svojoj namjeri da popravi
političke i gospodarske odnose s Njemačkom, a što je
istaknula i tijekom svoga inauguracijskog govora na
Trgu svetoga Marka. Iako je 30 dana premalo za neke
velike pomake i odluke, činjenica kako je neka od
obećanja koja je dala tijekom kampanje i za vrijeme
inauguracije već ispunila, pokazuju kako je hrvatska
predsjednica Kolinda Grabar Kitarović doista odlučila
odraditi svoj predsjednički posao narednih pet godina.
Dr. Slaven Letica: Donijela je niz
odluka iz kojih naslućujemo da će biti izvrsna predsjednica
Donošenje i ostvarenje odluke o 'preseljenju' - prijenosu, ali i izbacivanju -
biste Josipa Broza Tita na samo Josipovo iz Ureda predsjednika RH višestruko je
zanimljiva i važna. Prvo: Njome je predsjednica Republike Kolinda Grabar
Kitarović pokazala da se drži predizbornih obećanja, a pokazala je i odvažnost i
odlučnost za donošenja odluka koje se svima baš i ne moraju svidjeti.
Drugo: Simboličko 'iseljenje' ili 'izbacivanje' Tita iz Ureda PR
istodobno je čin odricanja od onoga dijela Titova nasljeđa koje je nesumnjivo
totalitarno (Predsjednica rabi frazu: 'Tito je bio diktator!'), represivno i
zločinačko te prepuštanje 'hulje svih hulji' (kako mu je tepao povjesničar i
državnik dr. Franjo Tuđman) na milost i nemilost svjetskim i hrvatskim
povjesničarima različitih svjetonazora, ali i obiteljskih povijesti i sudbina.
Treće: Odluka KGK o poklanjanju te umjetnine Antuna
Augustinčića (onako usput: izradio je jedno brončano poprsje Ante Pavelića i
više poprsja i kipova Josipa Broza Tita), uz još stotinjak umjetnina i inih
artefakata) Muzejima Hrvatskoga zagorja i Muzeju 'Staro Selo' u Kumrovcu dobro
je promišljena i osmišljavana i lako je u njoj prepoznati stručno znanje i
'rukopis' Predsjedničina savjetnika Andre Krstulovića Opare.
Četvrto: Naivno je vjerovati da će to preseljenje ili
izbacivanje dovesti do nekoga velikog povijesnog - političkog i povjesničarskoga
- sporazuma o Josipu Brozu Titu koji bi se sveo, primjerice, na formulu: 42
posto pozitivno (antifašizam, vraćanje dijelova Istre, Primorja i Dalmacije
Hrvatskoj, osiguranje dugotrajnoga mira i 'mekoga totalitarizma'): 58 posto
negativno (staljinizam, masovne egzekucije i zločini, totalitarizam, likvidacije
svih elita, Goli otok, slom i represija nakon hrvatskoga proljeća, prepuštanje
dijelova Boke kotorske Crnoj Gori, Istre Sloveniji, Vojvodine Srbiji itd.).
S mramornom bistom na Pantovčaku i
sada bez nje, Tito će i dalje biti predmet žestokih teorijskih, pučkih i
teorijskih sporova i sukoba. Povijest je, na žalost, nemoguće spaliti kao krnju.
Ili, kako je napisao Milan Kundera: 'Kako bi bilo zanosno zaboraviti Onu koja je
isisala snagu naših kratkih života da bi ih podčinila svojim besmislenim
ciljevima, kako bi bilo lijepo zaboraviti Povijest.' (Život je negdje drugdje)
Sve u svemu, čini mi se da je daleko najduhovitiji vizualni osvrt na Titovo
'preseljenje' dao arhitekt i vizualni umjetnik Branko Silađin u fotomontaži
'Josip Josipu na Josipovo'.
U mjesec dana vladavine predsjednica Kolinda Grabar Kitarović donijela je niz
odluka iz kojih se može naslutiti da može biti odlična predsjednica Republike.
Mislim da je napravila jako dobar izbor savjetnika. Prvim putovanjima naznačila
je konture onoga što je nazvala 'repozicioniranjem vanjske politike'. Umjesto
fiksacije na 'Regiju' i 'Region', njezina putovanja u Sarajevo, New York i
Berlin simbolički izražavaju nova strateška savezništva i vanjsko-političke
prioritete.
Formiranjem posebnoga povjerenstva za
donošenje odluke o lokaciji Ureda predsjednika Republike na neki je način
'delegirala' odluku o tome hoće li, kada i kako ostvariti obećanje o preseljenju
Ureda PR. Mislim da Predsjednica već kasni u radu na stvaranju zakonskih temelja
za korištenje ustavnih ovlasti i dužnosti. Naime, članak 94. Ustava RH propisuje
da Predsjednik Republike Hrvatske: 'predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u
zemlji i inozemstvu'. Članak 144. Ustava RH (poglavlje: SUDJELOVANJE U
INSTITUCIJAMA EUROPSKE UNIJE) također propisuje da našu zemlju u institucijama
EU-a zastupaju predsjednik RH i Vlada RH: 'Republiku Hrvatsku u Vijeću i
Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ovlastima, Vlada i Predsjednik
Republike Hrvatske'.
Međutim, posebni zakon iliti lex specialis koji razrađuje ta predstavljanja i
zastupanja - 'Zakon o suradnji Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvatske u
europskim poslovima' (izglasan je 28. lipnja 2013.) predsjednika/predsjednicu RH
potpuno isključuje iz 'europskih poslova'.
Dakle da bi se provele sasvim konkretne ustavne odredbe, ali i ono što se
naziva 'ustavni duh' ili 'duh ustava', nova Predsjednica Republike trebala bi u
najkraćem mogućem roku u saborsku proceduru poslati (po mogućnosti Ustavni)
Zakon o Predsjedniku Republike Hrvatske kojim bi se precizno uredile
ustavne-zakonske ovlasti i obveze Predsjednika/Predsjednice Republike koje se
odnose na: 'predstavljanje i zastupanje Republiku Hrvatsku u zemlji i
inozemstvu', a time i u 'europskim poslovima'. Spomenutim bi se zakonom popunila
očigledna pravna praznina koja je najlakše vidljiva iz činjenice što postoji
posebni 'Zakon o Vladi RH' i 'Zakon o suradnji Hrvatskoga sabora i Vlade
Republike Hrvatske u europskim poslovima', ali ne i srodni i komplementarni
zakoni o Predsjedniku RH.
Piše: Andrea Černivec, Hrvatski
tjednik
(106)
|