Naprotiv, kontinuirano nam se baca prašina u oči sa
svjetonazorskim i ideološkim podjelama čiji je krajnji
rezultat izjednačavanje. A kada nešto izjednačite,
onda nema odgovornosti niti one moralne niti kaznene.
U to vrzino kolo polako se priključuju sve društvene
skupine. Pojedince koji se tomu javno odupru, javno se
linčuje i neutralizira.
Ne sviđa
mi se ovaj model nakaradne demokracije koji se
polako ustaljuje. Po tom modelu dopušteno je jednom
ministru izjednačiti srpske koncentracijske logore
sa javnim odmaralištima. To je protivno hrvatskim
nacionalnim interesima, ali je na tragu politike
Milorada Pupovca, Vesne Pusić, Stipe Mesića i inih
kojima je zadatak bio sotonizirati Hrvatsku kao
neovisnu, samostalnu i suverenu državu nastalu na
čvrstim temeljima Domovinskog rata i utkanim
životima hrvatskih branitelja i domoljuba. Ne sviđa
mi se ta nakaradna demokracija u kojima abolirani
četnici sjede u čelnim pozicijama koje koriste kako
bi rušili umjesto da grade odnose na temelju
pokajanja i priznanja krivnje za krvoproliće koje su
mogli, a nisu spriječili. Hrvatska im je iskazala
milost i pružila priliku da ostvare namijenjenu
zadaću, oni su tu priliku odbacili i nastavili sa
drugačijom vrstom agresije na suverenost ove zemlje
i vrijeme je da za to odgovaraju.
Vrijeme je za Zakon o zaštiti digniteta
Domovinskog rata, zakon koji će sadržavati malo
članaka, ali tražiti veliku kaznenu odgovornost za
sve one koji se usude drznuti napasti i
obezvrijediti krvlju natopljene temelje ove zemlje.
Vrijeme je da oni na najodgovornijim mjestima kako u
državnim tako i u javnim institucijama, koji se
usude blatiti hrvatskog branitelja i Domovinski rat
plate visoku cijenu. Vrijeme je, jer.
Danas je Ranko Ostojić, čovjek protiv koga je
podignuto bezbroj kaznenih prijava, čovjek koji
stoji iza brutalnog nasilja nad hrvatskim
braniteljima i 100%-tnim HRVI u crkvi svetog Marka,
čovjek koji je nakon bezumnog napada na Darka
Pajičića koji je nakon toga preminuo, zaštitio Sašu
Sabadoša kao bubreg u loju, čovjek koji je pokušao
sa registarskih pločica ukloniti hrvatsku šahovnicu,
čovjek koji je u potaji sa prometnih dozvola uklonio
hrvatski grb izabran za predsjednika saborskog
Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku.
Treba li više dokaza za nepodobnost ovog čovjeka ne
samo biti u takvom odboru, a kamoli predsjedati.
Istovremeno razularena rulja potpomognuta režimskim
medijima razapinje na križ hrvatske branitelje i
domoljube, ministre gospodina Miju Crnoju i
gospodina Zlatka Hasanbegovića.
Osvjedočeni progonitelj i naredbodavac nasilja nad
hrvatskim narodom sjeda u fotelju predsjednika
saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju
politiku. Što možemo dalje očekivati od njega?
Most je zaigrao opasnu igru, no ima li snage
odigrati započetu rundu do zvuka zvona, bez obzira
na ishod? Zaklela se zemlja raju.. Stara je narodna,
a po potezima onih koji su preuzeli odgovornost za
upravljanje državom sada se već vidi smjer
djelovanja. Zaključak nije teško donijeti radi se na
zaustavljanju svakog vida djelovanja i napretka u
ovoj državi. Kako smo protekle četiri godine bili
taoci Zorana Milanovića sada postajemo Bože Petrova.
Iz težnje hrvatskog naroda za jednom uređenom
socijalno osjetljivom državom nudi nam se u
posljednje vrijeme i ne samo nudi nego nameće
anarhija, kaos. Ako nećete milom hoćete silom.
Milorad Pupovac usred Hrvatskog sabora prijeti
verbalnim mecima i tučnjavom, opasan je to presedan.
Zaziva li to Pupovac ono što je njegov kolega
političar iz drage mu majčice Srbije koju često i
redovito obilazi, učinio prije 88 godina u
parlamentu Kraljevine SHS? Tada je Puniša Račić ubio
Đuru Basaričeka i Pavla Radića a smrtno ranio
Stjepana Radića. I tada je trebalo spriječiti
hrvatske domoljube i preuzimanje vlasti jednako kao
što imamo prilike gledati kako se to danas radi.
Milorad Pupovac zajedno sa Nenadom Stazićem i drugim
jatacima usred Hrvatskog sabora poziva na linč
hrvatskog ministra, poziv zamaskiran u obranu
floskule antifašizma. Hrvatska ima mnogo zakona, ali
onih bitnih nažalost nema. Hrvatski sabor postao je
leglo onih koji zaštićeni saborskim imunitetom
prijete verbalnim mecima, prijete i daju ultimatume
predsjedniku Vlade. Ovo je opasan presedan i stati
mu se u kraj može jedino zakonskim sankcijama i
visokim kaznama zatvora.
Hrvatski sabor konstituiran je prije mjesec i pol
dana. Osim potvrde imenovanja nove Vlade RH nije
napravljeno ništa konstruktivno za ovu zemlju i
hrvatski narod. Dapače služi kao rasadnik mržnje,
podizanja tenzija i atmosfere straha, postaje
efikasno oruđe sljednicima one ideologije koja je
izašla iz tih istih saborskih klupa kada se
proglašavala neovisnost Republike Hrvatske.
Ne
raspravlja se o gradu Vukovaru, ne raspravlja se o
smjeni Gorana Radmana kojeg treba kazneno
procesuirati, ne raspravlja se o DORH-u koji i dalje
služi kao alat osvete bivšoj vlasti, ne raspravlja
se o neviđenoj pljački Hrvatske kroz agenciju DUUDI
i ne traži se odgovornost, ne raspravlja se o Ranku
Ostojiću, čovjeku koji je učinio od Vukovara prije
tri godine gradom opsade, koji je odgovoran za smrt
Darka Pajičića, koji je poslao policiju na
prosvjednike na Trgu svetog Marka da se na brutalan
način obračunaju sa 100%-tnim HRVI, ne raspravlja se
o odgovornosti Predraga Matića i Bojana Glavaševića,
o snimkama na kojima se za njihovo ponašanje kao
državnih dužnosnika može reći kako je ispod svakog
ljudskog dostojanstva, ali i s elementima kaznene
odgovornosti. Da imamo Zakon o zaštiti digniteta
Domovinskog rata oni bi sada sjedili u Remetincu. No
još nije kasno, a potreba je velika.
Umjesto da pažnju usmjerimo na prave probleme, da
zaštitimo Hrvatsku od imperijalističkog
investicijskog kapitala koji nemilice nadire,
umjesto da pokrenemo Hrvatsku jednim kapitalnim
projektom od nacionalnog interesa, umjesto da
zaustavimo našu djecu koja odlaze trbuhom za kruhom
poput naših roditelja u vrijeme zlokobne
Jugoslavije, umjesto da zabranimo velikim stranim
tvrtkama koje izvlače neviđeni profit, davanje
otkaza, bacanje ljude na ulicu, umjesto da mijenjamo
Ovršni zakon i zaustavimo otimačinu privatnog
vlasništva, branitelje okreću jedne na druge,
najsnažnije stupove društva urušavaju.
Filtriraju
se glasovi pa će tako medijski prostor zauzeti samo
podobni ili oni koji su odlučeni za razapinjanje. Za
to vrijeme urednici HRT rješavaju svoje osobne
dugove preko leđa i novca pretplatnika. Postavljam
javno pitanje Goranu Radmanu kao odgovornoj osobi i
ravnatelju HRT-a. Ima li istine u tome da je HRT
otkupio od RTS-a seriju o životu dva homoseksualca
za zamislite 8,5 milijuna kuna i da je sadržaj
serije neprihvatljiv za emitiranje na HRT-u, a sama
kupovina novcem poreznih obveznika zapravo
kompenzacija duga Saše Runjića nastalog prema RTS-u
uslijed dugova koje je on osobno prije dolaska na
HRT imao, a koji su nastali uslijed snimanja serije
Kazalište u kući (remake serije Pozorište u kući)
čiji je producent ni manje ni više bio upravo Saša
Runjić?
Postavljam pitanje Quo vadis Croatia? Kuda ideš
Hrvatska, kuda idete vi koji ste preuzeli
odgovornost ali do sada samo deklarativno. Hrvatska
nema vremena za vaša otezanje, naša djeca
svakodnevno odlaze u potrazi za kruhom, naše radnike
svakodnevno izbacuju na ulicu i otimaju im imovinu,
naši branitelji svakodnevno umiru, a u Hrvatskom
saboru Milorad Pupovac ispaljuje verbalne metke na
sve što je hrvatsko.
Zorica Gregurić, www.hkz-kkv.ch
Zagreb, 12. veljače 2016. godine
|