Dok se oni na kojima je najveći teret odgovornosti za zaštitu i čuvanje nacionalnih interesa, bave lamentiranjima o ideologijama prošlih vremena koje unose jedino nove podjele u ovo već podijeljeno društvo, Hrvatska stvarno propada unatoč plaćenim objavama i osobnim uvjeravanjima Zorana Milanovića i jataka mu kako eto Hrvatska raste.

Hrvatska propada, ekonomski, gospodarski, demografski, moralno. Hrvatska propada, ništa se ne pokreće kako bi se to zaustavilo.

Naprotiv, kontinuirano nam se baca prašina u oči sa svjetonazorskim i ideološkim podjelama čiji je krajnji rezultat izjednačavanje. A kada nešto izjednačite, onda nema odgovornosti niti one moralne niti kaznene. U to vrzino kolo polako se priključuju sve društvene skupine. Pojedince koji se tomu javno odupru, javno se linčuje i neutralizira.

Ne sviđa mi se ovaj model nakaradne demokracije koji se polako ustaljuje. Po tom modelu dopušteno je jednom ministru izjednačiti srpske koncentracijske logore sa javnim odmaralištima. To je protivno hrvatskim nacionalnim interesima, ali je na tragu politike Milorada Pupovca, Vesne Pusić, Stipe Mesića i inih kojima je zadatak bio sotonizirati Hrvatsku kao neovisnu, samostalnu i suverenu državu nastalu na čvrstim temeljima Domovinskog rata i utkanim životima hrvatskih branitelja i domoljuba. Ne sviđa mi se ta nakaradna demokracija u kojima abolirani četnici sjede u čelnim pozicijama koje koriste kako bi rušili umjesto da grade odnose na temelju pokajanja i priznanja krivnje za krvoproliće koje su mogli, a nisu spriječili. Hrvatska im je iskazala milost i pružila priliku da ostvare namijenjenu zadaću, oni su tu priliku odbacili i nastavili sa drugačijom vrstom agresije na suverenost ove zemlje i vrijeme je da za to odgovaraju.

Vrijeme je za Zakon o zaštiti digniteta Domovinskog rata, zakon koji će sadržavati malo članaka, ali tražiti veliku kaznenu odgovornost za sve one koji se usude drznuti napasti i obezvrijediti krvlju natopljene temelje ove zemlje. Vrijeme je da oni na najodgovornijim mjestima kako u državnim tako i u javnim institucijama, koji se usude blatiti hrvatskog branitelja i Domovinski rat plate visoku cijenu. Vrijeme je, jer.

Danas je Ranko Ostojić, čovjek protiv koga je podignuto bezbroj kaznenih prijava, čovjek koji stoji iza brutalnog nasilja nad hrvatskim braniteljima i 100%-tnim HRVI u crkvi svetog Marka, čovjek koji je nakon bezumnog napada na Darka Pajičića koji je nakon toga preminuo, zaštitio Sašu Sabadoša kao bubreg u loju, čovjek koji je pokušao sa registarskih pločica ukloniti hrvatsku šahovnicu, čovjek koji je u potaji sa prometnih dozvola uklonio hrvatski grb izabran za predsjednika saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku. Treba li više dokaza za nepodobnost ovog čovjeka ne samo biti u takvom odboru, a kamoli predsjedati. Istovremeno razularena rulja potpomognuta režimskim medijima razapinje na križ hrvatske branitelje i domoljube, ministre gospodina Miju Crnoju i gospodina Zlatka Hasanbegovića.

Osvjedočeni progonitelj i naredbodavac nasilja nad hrvatskim narodom sjeda u fotelju predsjednika saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku. Što možemo dalje očekivati od njega?

Most je zaigrao opasnu igru, no ima li snage odigrati započetu rundu do zvuka zvona, bez obzira na ishod? Zaklela se zemlja raju.. Stara je narodna, a po potezima onih koji su preuzeli odgovornost za upravljanje državom sada se već vidi smjer djelovanja. Zaključak nije teško donijeti radi se na zaustavljanju svakog vida djelovanja i napretka u ovoj državi. Kako smo protekle četiri godine bili taoci Zorana Milanovića sada postajemo Bože Petrova. Iz težnje hrvatskog naroda za jednom uređenom socijalno osjetljivom državom nudi nam se u posljednje vrijeme i ne samo nudi nego nameće anarhija, kaos. Ako nećete milom hoćete silom.

Milorad Pupovac usred Hrvatskog sabora prijeti verbalnim mecima i tučnjavom, opasan je to presedan. Zaziva li to Pupovac ono što je njegov kolega političar iz drage mu majčice Srbije koju često i redovito obilazi, učinio prije 88 godina u parlamentu Kraljevine SHS? Tada je Puniša Račić ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića a smrtno ranio Stjepana Radića. I tada je trebalo spriječiti hrvatske domoljube i preuzimanje vlasti jednako kao što imamo prilike gledati kako se to danas radi. Milorad Pupovac zajedno sa Nenadom Stazićem i drugim jatacima usred Hrvatskog sabora poziva na linč hrvatskog ministra, poziv zamaskiran u obranu floskule antifašizma. Hrvatska ima mnogo zakona, ali onih bitnih nažalost nema. Hrvatski sabor postao je leglo onih koji zaštićeni saborskim imunitetom prijete verbalnim mecima, prijete i daju ultimatume predsjedniku Vlade. Ovo je opasan presedan i stati mu se u kraj može jedino zakonskim sankcijama i visokim kaznama zatvora.

Hrvatski sabor konstituiran je prije mjesec i pol dana. Osim potvrde imenovanja nove Vlade RH nije napravljeno ništa konstruktivno za ovu zemlju i hrvatski narod. Dapače služi kao rasadnik mržnje, podizanja tenzija i atmosfere straha, postaje efikasno oruđe sljednicima one ideologije koja je izašla iz tih istih saborskih klupa kada se proglašavala neovisnost Republike Hrvatske.

Ne raspravlja se o gradu Vukovaru, ne raspravlja se o smjeni Gorana Radmana kojeg treba kazneno procesuirati, ne raspravlja se o DORH-u koji i dalje služi kao alat osvete bivšoj vlasti, ne raspravlja se o neviđenoj pljački Hrvatske kroz agenciju DUUDI i ne traži se odgovornost, ne raspravlja se o Ranku Ostojiću, čovjeku koji je učinio od Vukovara prije tri godine gradom opsade, koji je odgovoran za smrt Darka Pajičića, koji je poslao policiju na prosvjednike na Trgu svetog Marka da se na brutalan način obračunaju sa 100%-tnim HRVI, ne raspravlja se o odgovornosti Predraga Matića i Bojana Glavaševića, o snimkama na kojima se za njihovo ponašanje kao državnih dužnosnika može reći kako je ispod svakog ljudskog dostojanstva, ali i s elementima kaznene odgovornosti. Da imamo Zakon o zaštiti digniteta Domovinskog rata oni bi sada sjedili u Remetincu. No još nije kasno, a potreba je velika.

Umjesto da pažnju usmjerimo na prave probleme, da zaštitimo Hrvatsku od imperijalističkog investicijskog kapitala koji nemilice nadire, umjesto da pokrenemo Hrvatsku jednim kapitalnim projektom od nacionalnog interesa, umjesto da zaustavimo našu djecu koja odlaze trbuhom za kruhom poput naših roditelja u vrijeme zlokobne Jugoslavije, umjesto da zabranimo velikim stranim tvrtkama koje izvlače neviđeni profit, davanje otkaza, bacanje ljude na ulicu, umjesto da mijenjamo Ovršni zakon i zaustavimo otimačinu privatnog vlasništva, branitelje okreću jedne na druge, najsnažnije stupove društva urušavaju.

Filtriraju se glasovi pa će tako medijski prostor zauzeti samo podobni ili oni koji su odlučeni za razapinjanje. Za to vrijeme urednici HRT rješavaju svoje osobne dugove preko leđa i novca pretplatnika. Postavljam javno pitanje Goranu Radmanu kao odgovornoj osobi i ravnatelju HRT-a. Ima li istine u tome da je HRT otkupio od RTS-a seriju o životu dva homoseksualca za zamislite 8,5 milijuna kuna i da je sadržaj serije neprihvatljiv za emitiranje na HRT-u, a sama kupovina novcem poreznih obveznika zapravo kompenzacija duga Saše Runjića nastalog prema RTS-u uslijed dugova koje je on osobno prije dolaska na HRT imao, a koji su nastali uslijed snimanja serije Kazalište u kući (remake serije Pozorište u kući) čiji je producent ni manje ni više bio upravo Saša Runjić?

Postavljam pitanje Quo vadis Croatia? Kuda ideš Hrvatska, kuda idete vi koji ste preuzeli odgovornost ali do sada samo deklarativno. Hrvatska nema vremena za vaša otezanje, naša djeca svakodnevno odlaze u potrazi za kruhom, naše radnike svakodnevno izbacuju na ulicu i otimaju im imovinu, naši branitelji svakodnevno umiru, a u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac ispaljuje verbalne metke na sve što je hrvatsko.

Zorica Gregurić, www.hkz-kkv.ch

Zagreb, 12. veljače 2016. godine