"Veljun" počinje s četničkim pokoljem hrvatske obitelji
Mravunac
1. Veljunski
četnici Pupovčevi "nevini Srbi" u organizaciji
četničkog vođe srbsko-pravoslavnog popa Branka
Dobrosavljevića iz Veljuna su uoči svoga Đurđev dana,
noću 5/6. svibnja 1941. poklali 8-članu, vrlo mirnu i
poštenu hrvatsku obitelj, mlinara na Korani Jose
Mravunca u Hrvatskome Blagaju.
Tada 13-godišnju djevojčicu Milku Mravunac su četnički
koljači i mučitelji nedotučenu bacili u nabujalu
rijeku Koranu. Iako je djevojčica bačena s visine oko
6 metara pala je na lijes svoje bake, koju su četnici
prije par minuta zaklali i bacili u Koranu. Iako
izmrcvarena, djevojčica Milka Mravunac je doplivala do
obližnje vrbe i kroz strmu priobalnu Koransku stranu
otišla u selo Hrvatski Blagaj i u prvoj kući obitelji
Grašić, dječjim plačem rekla o četničkom pokolju svoje
obitelji.
Još je živa
gospođa Milka Mravunac, stanuje u Zagrebačkim Dugavama
i svakome na upit potvrđuje istinu o srbsko-četničkom
pokolju svoje obitelji: Bake, roditelja i braće.
Trebao bi četnikoid Milorad Pupovac otići k njoj na
razgovor pa bi se možda raztrijeznio od orgijaške
komemoracije "nevinim" četničkim koljačima u Veljunu.
2. Iz Slunja
je već 6. svibnja ujutro došla na lice mjesta sudska
komisija (sudac Dr. Nikola Lasić, Dr. Nikola Zdunić,
pristav Eduard Lenčarić, porotnik u sudu Đeranda
Jelečanin, sudski službenik Milada Štefanac... i
zapisničarka Milka Štefanac, sestrična od pisatelja
ove dokumentacije pa su mi kroz nju poznati detalji
četničkog zločina, tijek istraživanja i presude.
Zatim je ubrzo stigla i sudska komisija i Prijeki
sud iz Zagreba, kojeg su sačinjavali: predsjednik
Josip Rukavina i drugi pravnici: Grga Ereš, Mirko
Mikac, Dr. Gromes, Vlado Singer i sudski pristav Ivan
Betlhem. S ovima je stiglo iz Zagreba dvadesetak
redarstvenika i jedan vod ustaša pod zapovjedništvom
Maksa Luburića.
Ova imena i podatke navodim, jer lažna četnička i
komunistička literatura doktora povijesnih laži Đure
Zatezala, udbaša Petra Zinaića i njima sličnih
suradnika okrivljuje seljake iz Hrvatskog Blagaja za
čitav splet vezan uz pokolj hrvatske obitelji
Mravunac, za hapšenje osumnjičenih Srba, za njihovu
identifikaciju, za smrtnu presudu i smaknuće, što je
notorna laž.
Nakon hapšenja
osumnjičenih Srba i identifikacije pomoću nekoliko
svjedoka, koji su vidjeli poznate srbske susjede,
četnike da se okupljaju oko kuće Jose Marvaunca
identificirani su brojni četnički koljači. Jedan od
svjedoka, gosp. Nikola Filipčić je još živ. U
identifikaciji srbskih četničkih zločinaca pomogla je
preživjela Milka Mravunac, koja je prepoznala neke
počinitelje ovog strašnog zločina, napose jednoga koji
si je ranio ruku, kad je klao Milkinu braću i majku. U
identifikaciji zločinaca pomogao je sudskim
istražiteljima Popis od 27 četnika i posebno od 8
komunista pronađen u četničkom sjedištu kod popa
Branka Dobrosavljevića.
3. Iz Zagreba je na mjesto četničkog
zločina došao naprijed spomenuti Pokretni prijeki sud
NDH i na temelju utvrđene istrage osudio na smrtnu
kaznu 27 srbskih četnika plus 8 komunista na kaznu
dugogodišnjeg zatvora.
4. Strjeljački vod Maksa Luburića,
postrijeljao je svih 35 osuđenika - četničke koljače i
komunističke suradnike.
5. Strijeljanje i pokop je namjerno
izvršen u Hrvatskome Blagaju u mogućoj blizini, gdje
su četnički zločinci poklali nedužnu hrvatsku obitelj
Jose Mravunca.
6. Četnički i komunistički partizani
su za odmazdu poubijali već za vrijeme rata više od
polovice nedužnih hrvatskih seljaka iz Pavlovca i
Hrvatskog Blagaja (autor ovog članka ima točan
poimenički popis), veći broj preostalih su protjerali,
a nakolicina Hrvata je pobjegla, da izbjegne
četničko-partizanski pokolj. Tada najveće hrvatsko
selu na prostoru Kotara Slunja s preko 1000 stanovnika
svedeno je na stotinjak preživjelih. Sve su hrvatske
seljake, muško i žensko, staro i mlado poubijali
srbski četnici i srbski komunistički partizani.
7. Nakon završetka Drugog svjetskog
rata, šef Udbe u Slunju, poznati krvnik i lažljivac
Petar - Pepa Zinaić sa sebi sličnim srbskim
zločincima, prenesli su kosti od 27 četničkih koljača
i 8 komunista (strijeljanih radi zločina po sudskoj
presudi radi pokolja obitelji Mravunac) iz Hrvatskog
Blagaja u novo izgrađenu kosturnicu uz Glavnu cestu,
gdje nikada nije pala nijedna žrtva Drugog svjetskog
rata.
8. Na spomen
ploču ugravirano je 528 srbskih žrtava ustaškog
terora, da putnici i prolaznici vide, kakovi su
zločinci bili Hrvati.
Četnikoid,
lažljivac i zločinac Milorad Pupovac je s hrvatskim
novcem obnovio kosturnicu, postavio novu ploču s
ćiriličkim tekstom (stara je bila na latinici), dodao
još nekakve kič figure i stihove iz pjesme "Smrt majke
Jugovića", što njegov predhodnik, šef slunjske Udbe
Petar Zinaić nije učinio.
9. Pisatelj ovog članka upozorio je
sve nadležne u Republici Hrvatskoj na obadvije strane
zločina u Hrvatskome Blagaju. Posebno je pisao
ministru kulture mr. Boži Biškupiću, da treba
postaviti javno spomenobilježje Hrvatskim žrtvama
srbsko-četničkog zločina i obnoviti kuću poklane
obitelji Mravunac, ali je sve ostalo zanemareno.
10. Osobno sa svojim trudom i
sredstvima, uz pomoć slunjskih domobranskih veterana
postavio sam u Hrvatskom Blagaju veliki drveni križ s
raspetim Isusom u znak sjećanja na hrvatsku obitelj
Mravunac, poklanu od srbskih zločinaca i ostale Hrvate
iz Hrvatskog Blagaja - žrtve srbskih zločinstava
obadva predznaka - četničkih i komunističkih.
11. Ovdje treba dodati i to, da je
autor ovog članka, radi ometanja četničke komemoracije
u Veljunu i radi postavljanja križa hrvatskim žrtvama
četničkih i komunističkih zločinstava u Hrvatskom
Blagaju, bio predmetom najogavnijih napada od svih
hrvatskih medija (čitaj: YU komunističkih medija) i
Prekršajnog suda.
Povod za ovaj članak, dao mi je
jednostrani osvrt HTV-1 na Pupovčevo "nesmetano
okupljanje, kao što je bilo ranije" komemoriranje
žrtava ustaškog terora. Nije bilo "ustaše" Hazlera, da
nogira plačljivog Pupovca kao 2001. godine. Nikakvo
čudo za takav osvrt jer je HTV-1 u brojnim svojim
emisijama uz izuzetak TV-kalendara i još nekoliko
odličnih časnih iznimaka, tendenciozno protuhrvatski
nastrojen.
12.Radi moga poštenog, istinitog ,
kulturno-povjesnog i domoljubnog hrvatskog djelovanja
onemogućen mi je život u zavičajnome Slunju pa sam
postao po drugiput hrvatski emigrant, a velikosrbski
četnikoid Milorad Pupovac, lažljivac, podlac i
zločinac sjedi za visoku plaću u Hrvatskome saboru i
doušnički u Srbskom parlamentu i srbskoj televiziji u
Beogradu. Često je Milorad viđen na srbskoj televiziji
i omiljeni suradnik u srbskim novinama.
13.
Velikosrbin, samozvani reinkarnirani Svetozar
Pribićević Milorad Pupovac je uz Stjepana Mesića
najveći zločinac u Hrvatskoj.
Stjepan Mesić je to svojim zlodjelom i ponašanjem u
Beogradu, kad je njegova JNA razarala Vukovar, a on
kao vrhovni komandant te armije nije ništa učinio da
spriječi njena zločinstva u Vukovaru i drugdje diljem
Hrvatske.
Milorad Pupovac
je zločinac po odgovornosti, nespriječavanjem
zločinstava od njegovih petokolonaških Srba u
Hrvatskoj. Jeli itko vidio jednu jedinu demonstraciju
u Zagrebu, koju je organizirao srbski političar
Milorad Pupovac protiv ratnih zločinstava, koje su
činili njegovi Srbi u "SAO krajini" ili javnu osudu od
Milorada Pupovca protiv srbskog granatiranja Dječje
bolnice u Zagrebu...
Taj Milorad
Pupovac u srbskim novinama "Vesti", Beograd , 30.
aprila, pozdravlja Haašku presudu hrvatskim generalima
i osuđuje hrvatsku obranu "...jer se ne kaže zašto su
ti ljudi dospeli tamo gde su dospeli... Ne govori se o
njihovu zločinu rekao je Pupovac". S takvim
"zaslugama" Milorad Pupovac sjedi u Hrvatskom saboru,
surađuje sa svim srbskim vlastima u Beogradu (češće je
u srbskim novinama i na beogradskoj, nego na
zagrebačkoj televiziji) i kao predsjednik srbske
stranke i Srpskog narodnog vijeća izvlači od hrvatske
sirotinje novac za četničke spomenike i za srbske
novine "Novosti", u kojima izvragava ruglu
najzaslužnije hrvatske branitelje "oba su pala", čak i
tvorca suverene države Hrvatske - Dr. Franju Tuđmana i
Gojka Šuška...
Mesiću i Pupovcu je mjesto u hrvatskome zatvoru, a
ne u javnosti, u kojoj djeluju protiv Hrvatske.
Opet na srbsko orgijanje u Veljunu
Lažan je broj od 528 "žrtava ustaškog
terora" u Veljunu, umjesto 35 strijeljanih zločinaca
po sudskoj istragi i presudi u Hrvatskome Blagaju,
koji su identificirani kao počinitelji zločina na
hrvatskoj obitelji Mravunac.
Pripominjem s punom odgovornošću, na
temelju istraživanja Komisije za utvrđivanje žrtava
Drugog svjetskog rata i poraća, da je na čitavom
prostoru Općine Veljun, od svih vojska, koje su se tu
kretale smrtno stradalo od 1941-1945. manje od 400
ljudi. Postoji pismena dokumentacija.
Lažan je
tekst na spomen ploči jer su to bili strijeljani
četnički zločinci radi pokolja 8-člane hrvatske
obitelji mlinara Jose Mravunca, a ne nedužne srpske
žrtve ustaškog terora.
Lažno je mjesto kosturnice na Veljunu, koja je (ako
već?) trebala biti u Hrvatskome Blagaju na mjestu
strijeljanja 27 četničkih koljača i osmorice
komunističkih suradnika, a ne uz glavnu prometnicu da
privlači putnike.
Lažan je datum 6. svibnja jer su četnički zločinci i
komunistički suradnici po slovu pravomoćne sudske
presude strijeljani 9. svibnja 1941. godine u
Hrvatskom Blagaju, a ne u Veljunu.
Zatajen je
uzrok, strijeljanja tih četničkih zločinaca i
komunističkih suradnika, a taj je srbsko-zločinački
pokolj 8-člane hrvatske obitelji Mravunac iz Hrvatskog
Blagaja.
Četnikoid
Milorad Pupovac komemorira srbske četničke zločince i
komunističke suradnike, ali ne komemorira nedužne
hrvatske žrtve, koje su poklali komemorirani srbski
zločinci.
Milorad Pupovac
nije niti jednom rječju spomenuo srbski zločin
počinjen na hrvatskoj obitelji Mravunac, koji je bio
povod i razlog za sudsku presudu smrtnom kaznom, radi
pokolja nedužnih Hrvata.
Uostalom, reinkarnirani Svetozar
Pribićević, kako se je Milorad Pupovac sam nazvao ne
dolazi na komemorativne i druge svečanosti Hrvatskih
branitelja iz Domovinskog rata jer to nisu njegovi
branitelji i nije njegov rat, nego rat protiv srbskih
zločinaca, koji su od 1991. do 1995. ratovali protiv
Hrvatske.
Zaključne misli
1) Ovakove srbsko-četničke i
komunistiške orgije poput Srba u Veljunu i Srbu treba
Hrvatski sabor zakonom zabraniti.
2) Hrvatski sabor treba obnoviti rad Komisije za
utvrđivanje svih žrtava Drugog svjetskog rata i
poraća.
3) Treba ispitati točnost broja i identiteta žrtava
na tisućama spomenika po srbskim selima u Hrvatskoj,
na kojima su uglavnom trocifreni brojevi Srba, koje su
poklali ustaše, a toliko nije bili svih stanovnika u
selu.
Ostanu li ti lažni spomenici bez točne korekture,
danas sutra će pokoljenja iz tih brojeva učiti, da su
tu živjeli samo Srbi i "došli nekakvi divlji Hrvati,
koji su od Srbije napravili Hrvatsku.
4) Ako je bilo znanstvene i povijesne odlučnosti, da
se utvrde s maksimalno mogućom istinom sve žrtve
Jasenovca, isto tako se moraju s maksimalnom točnosti
utvrditi sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća,
njihovu nacionalnost i počinitelje.
Sve dotle, dok se ovo ne učini, neće završiti Drugi
svjetski rat u Hrvatskoj.
Zaključno
pitanje: Kako može i po kojemu zakonu Milorad Pupovac
sjediti na dvije političke stolice, u Hrvatskome
saboru u Zagrebu i u svima srbskim vlastima i medijima
u Beogradu.
Te uloge
Milorada Pupovca su izdajstvo. Takovo dvostoličarstvo
parlamentaraca nije poznato u Europi između
prijateljskih država, a Srbija još uvijek nije
Hrvatskoj prijateljska država.
Dakle, Milorad Pupovac je izdajica,
kojega skupo plaća hrvatska sirotinja, kroz visoku
saborsku plaću. Može li uopće takav Srbin sjediti u
Hrvatskome saboru!? Ovim pitanjem Milorada Pupovca bi
se trebao pozabaviti Ustavni sud Republike Hrvatske.
Mr. sci. Dragan Hazler
Basel, 7. svibnja 2011.
Na obljetnički dan 7. svibnja 1948. kad je
velezločinac Tito dao kindapirati i ubrzo ubiti
Andriju Hebranga. Postavlja se pitanje istoimenom
sinu, hrvatskom saboprniku Prof. Dr Andriji Hebrangu,
zašto ne makne ime ubojice svoga oca velezločinca
maršala Tita s najljepšeg trga u Zagrebu?!
|