Kome to prijeti Pupovac
Doduše Pupovac dodaje da "igra s
vatrom" za njega znači nepoštivanje ustavnog zakona,
no rijetko se u jednoj rečenici posveti ista pažnja
tekstu do zareza i nakon njega. Osim toga
hrvatsko-srpski odnosi su do te mjere zatrovani teškom
retorikom da kad se ta retorika ponavlja pa se još i
maše starim simbolima "igranja sa vatrom", to zna
djelovati kao ucjena.
"Ne igrajte s vatrom"- jer? Hrvatska će opet gorjeti? Dobiti će
monitoring Evropske Unije? Ne znamo još što će nam se dogoditi ako se nastavimo
"igrati sa vatrom", ali je prijetnja tu i nema dvojbe da se priprema i neki
scenarij. Činjenica pak da je u ovom upozorenju izrijekom pobrojan i predsjednik
Republike, govori da Pupovac koristi ovu situaciju za obnovu stare svađe sa
Josipovićem upravo oko stare dileme: tko tu zapravo predstavlja Srbe?
Josipovićev stav oko cijele drame predstavlja minimum minimuma:
sjednite ljudi zajedno, poslušajte argumente jedne i druge strane i napravite
neki kompromis! No, za taj stol ne želi sjesti Milanović! Premda bez zajedničkog
dogovora nema mira i table će tamo stajati jedino uz jaku policijsku zaštitu!
Josipović razumije da to nema smisla, Milanović baš inzistira na sili, sada
vidimo da se u silu i nasilno uvođenje ćirilice uzdaje i Pupovac.
Karamarko od svih ide korak dalje i tvrdi da je ovakvo
postavljanje dvojezičnih ploča protuzakonito, jer isti taj zakon traži i podršku
i razumjevanje druge strane, traži da taj potez ne narušava dosegnuto
međunacionalno pomirenje! Za posve praktičnu ilustraciju tog dijela zakonske
norme ponajbolje se izrazio teolog dr. Dugalić koji tvrdi da zakoni moraju biti
u službi čovjeka, a da slike koje dolaze iz Vukovara ne govore tome u prilog.
Prije uvođenja čirilice treba pronaći sve nestale, te procesuirati zločince i
uspostaviti pravdu i pravednost, zaključuje dr. Dugalić, dodajući da ćemo u tom
kontekstu za uvođenje čirilice morati pričekati drugu generaciju. I ove riječi
djeluju posve precizno!
Želi li to SDP postati ekskluzivna stranka hrvatskih Srba
Obzirom da Zoran Milanović nije glup čovjek, postavlja se
pitanje što hoće postići sa ovim nasiljem, jer to je zapravo jedina nepoznanica
u ovoj priči. Jasan je stav predsjednika države koji želi mirni dogovor s tim da
taj dogovor uključuje uvođenje čirilice, jasan je stav Pupovca koji želi
iskoristiti ovu priliku tim prije što ima "papir" u rukama, a posve je jasan
stav šefa oporbe koji time ujedno i najavljuje što će napraviti kad sutra dođe
na vlast.
Milanovićeva upornost, ta averzija prema vukovarskoj drami, to
jeftino pozivanje na pravnu državu u državi u kojoj ima svega osim pravde, ta
ako hoćete iracionalnost, jednostavno se ne može objasniti. Osim kao strategija
da se SDP nametne i kao stranka koja će od sutra biti novi ekskluzivni zastupnik
srpskih političkih interesa! Upravo je to dio nasljeđa koje SDP baštini od SKH!
U kontekstu te nove strategije koja znači povratak na staro, odlučili su se
onako "zvjerski" napasti i IDS u Istri, jer zaboga, Istra je oduvijek bila
"crvena" zar ne?
Mi se ne bojimo i uistinu se ponosimo sa pripadnicima srpske
nacionalnosti u Vladi, mi se ne bojimo uvesti čirilicu u Vukovar i prema tome,
mi SDP, a ne SDSS smo od sutra draga srpska braćo, Vaši najbolji politički
predstavnici! Ako je ovo nova himna SDP-a, onda se ova Milanovićeva
iracionalnosti može donekle razabrati. Tu bi se dakle negdje mogla tražiti neka
logika Milanovićevog nasilja, premda je ta matematika više negoli tanka: već je
sada jasno da će na taj način SDP više izgubiti hrvatskih glasova negoli će
dobiti srpskih! No, ljevičarska, napose Milanovićeva nekonzistentnost nije od
jučer.
Novi Milanovićev gaf
Najprije mu se, sjećate se, omaklo da
je ovdje bio građanski rat, a ne jednoznačna srpska
agresija! Nešto ranije, potpornje stupove toj tezi dao
je predsjednik Josipović u sad već povijesnoj
sarajevskoj izjavi o "različitim politikama" koje su
dovele BiH u ovo stanje. A, onda je još Josipović,
faktički istodobno sa srpskim predsjednikom Tadićem,
položio vijenac i na Ovčari i u Paulinom dvoru. Na svu
tu šumu antihrvatskih relacija stiže zadnja
Milanovićeva izjava u kojoj ističe da se u BiH bori za
prava hrvatske manjine kao što se u RH bori za prava
srpske manjine, dakle on je uvijek tobože načelan.
Ali, ne bi se smjelo biti neprecizan u ovim
osjetljivim relacijama.
Kapitalno je važno uvijek isticati da su Hrvati u BiH
konstitutivni narod,a da su Srbi u Hrvatskoj manjina! Ali, to je naša ljevica,
njima je to sve drugorazredno! Nacionalno je nevažno, opterećujuće, krivo,
anakrono, goli muzej! Nije li Goran Radman odavno rekao da mu je nacionalno
kulturološka, a ne politička kategorija? No, je li Srbima nacionalno samo
kulturološka kategorija? Je li to Njemcima? Talijanima? Francuzima?
Razumijete li do koje je razine pogubno imati vlast koja
nacionalno ne percipira adekvatno? I samo zato se može dogoditi ovaj
neregistrirani skandal Milanovićeve izjave o tome da manjinu uvijek podupire!
Pogledajte Srbe i Beograd kako sve relacije u BiH razumije i kako ne brkaju
političko od kulturnog. Pogledajte do koje razine Bošnjaci čak i sad ne
dopuštaju Hrvatima elementarna izborna prava pa i danas traže da model Komšić u
izboru člana predsjedništva i dalje opstaje! Ni oni ne brkaju kulturno i
političko!
Ali, što svi ovi prigovori vrijede kad imate vlast koja te
nacionalne emocije doslovno ne razumije. Meni se čini da onaj tko emocionalno ne
doživljava hrvatsku državu, da taj sve i da hoće hrvatsku državu neće znati i
doista ne zna voditi. Taj model emocionalne neangažiranosti dakako vrijedi i za
druge nacije i države. Naš je problem što emocija prema državi kod nas osim u
Tuđmanovo doba nikad nije bila ugrađena kao temelj.
I jer je tome tako mi smo desetak godina nakon Tuđmana došli do
Milanovića koji i ne zna i ne razumije i emocionalno ne doživljava, a pri tom
vodi ni manje ni više negoli - hrvatsku državu. Iz te činjenice izviru naši
brojni ideološki problemi, iz te činjenice emocionalne neagažiranosti izvire i
današnji problem tretmana ćirilice u Vukovaru. Jer, pravna država je nažalost
kod nas dosta rastezljiv pojam.
Danas se tvrdi da policajac koji
dopušta pa i pomaže da se skinu dvojezične ploče ne zaslužuje po slovu pravne
države ništa drugo nego otkaz i suspenziju. Prekršen je zakon i pravna država je
tu jasna. Ali, kad je Ankica Lepej prekršila zakon i otkrila bankarsku tajnu ovo
pravilo nije vrijedilo. Nije tada vrijedlo pravilo svete pravne države, nego se
od nje radila heroina! I to su od nje heroinu radili isti oni koji sad zazivaju
pravnu državu u slučaju ćirilice!
Piše: Tihomir Dujmović, dnevno.hr
PUPOVAC JE 90-TIH TAJNO PODUPIRAO ORUŽANU AGRESIJU PROTIV RH
|
