Svojom kritikom u otvorenom pismu ruskom čelništvu
pridružio i Paul McCartney kojem, inače, ne smeta
održavati koncerte u toj istoj diktaturi i ubirati
milijune po ruskim gradovima gdje je isti još jedino i
popularan u smislu svog aktualnog bavljenja glazbom. Da
i ne spominjemo još čitavo mnoštvo različitih opskurnih
likova iz svjetske underground scene i, naravno,
neizbježnih LGBT pripadnika i promotora seksualnih
sloboda.
I sve se to preko tiskovnog žutila ponajprije servira
mladoj generaciji koja, na žalost, ponajviše bilda
svoja tijela dok joj mozak istodobno atrofua.
Oni će, naravno, preko izjava likova poput A. Jolly
doživjeti ekstazično prosvjetljenje, uz osobnu
kritičku misao (ukoliko i znaju za nju) udaljenu
milijune svjetlosnih godina. Pa tko uopće ima pravo
promišljati o dogmama A. Jolly i drugih mega zvijezda?
Njihovi su ih kreatori i stvorili, davši im naziv
zvijezda (star), da bismo mi obični smrtnici u njima
gledali bogove i idole kojima se treba klanjati.
Riječima tih bogova, za čudo, odmah se priključila i
povjerenica za vanjsku politiku EU, Britanka Catherine
Ashton, uputivši ruskim vlastima kritike zbog visine
izrečenih kazni od dvije godine zatvora. Naravno, nju,
kao niti zapadne medije, argumenti ne zanimaju,
ukoliko nisu u koliziji s interesima koje oni
predstavljaju ili žele postići.
Pa je tako potpuno nebitno da su predmetne djevojke
iz dotad nepoznate punk skupine već više puta ranije
na moskovskim ulicama potpuno slobodno izvodile svoj,
kako ga zapadni mediji vole nazivati, performans
protiv Putina. Zbog izostanka represivnog odgovora
vlasti, iste su djevojke odlučile radikalizirati svoju
ulogu te upasti u sabornu rusku crkvu u središtu
Moskve, gdje su na oltaru, ispred desetina zgroženih
vjernika koji su ih bezuspješno nastojali otjerati,
izvodile svoj 'performans' koji je, naravno, uredno
sniman i objavljen na mreži i svjetskim TV postajama.
Nebitan je također i argument što je za takvu vrstu
huliganstva unutar vjerskih prostora, primjerice u SR
Njemačkoj, propisana kazna do 3 godine zatvora, a u
Austriji do 6 mjeseci zatvora. Bilo bi vrlo zanimljivo
vidjeti kako bi reagirali svi ovdje navedeni
dušobrižnici i zaštitari ljudskih sloboda kada bi,
primjerice, huligani ili, ako hoćete, pankeri, upali
na misu u londonsku katedralnu crkvu Sv. Petra i Pavla
i orgijali na oltaru tražeći pritom smjenu premjera.
Ili, npr. ako bi upali u židovsku sinagogu u
Jeruzalemu ispunjenu vjernicima i uz 'performans'
zahtijevali da odstupi premjer B. Netanyahu.
Nekako, u oba slučaja sumnjam da bi protagonisti
bili samo prekršajno sankcionirani zbog remećenja
javnog reda i mira. Jer, rekli bi tada mediji i
političari, pa kakvu to poruku pravosuđe odašilje
javnosti? Nahrupite tada svi bezbožnici i huligani u
crkve i radite što hoćete jer nema opasnosti od oštrih
sankcija, a publicitet je zajamčen. Međutim, sloboda
ipak nije apsolutna. Po definiciji, ona je nužno
ograničena slobodom drugoga. U protivnom, vladala bi
anarhija. A na hipotetske kritike stranih dužnosnika
britanskim političarima zbog težina presuda, odgovor
istih bio bi kratak i nedvojben - to nije stvar
politike već neovisnog sudstva. Time bi priča bila
riješena i za politiku i za medije.
Takva licemjerna zabrinutost političara, medija i
globalnih zvijezda bogova za 'ugrožena' prava raznih
opskurnih skupina ili pojedinaca upravo je sada došla
do punine svog moralnog ništavila te je u potpunosti
ogoljena izostankom istog takvog krika i vapaja za
istinski ugrožena ljudska prava i slobode milijuna
radnika i seljaka koji ostaju bez posla, koji
mjesecima ne primaju plaće za svoj rad, koji su
izloženi nesmiljenom reketu poslodavaca, bankarskih i
inih financijskih institucija itd. Pred njihovim
patnjama i zvijezde i političari bolno šute. Iz istoga
možemo iščitati kako radnici i sirotinja za svjetske
moćnike niti nisu ljudi jer se oni (moćnici) javljaju
samo kada su ugrožena ljudska prava i slobode onih
'pravih ljudi' tj. marginalnih, asocijalnih,
'avangardnih' skupina nesposobnih za suvislu kritiku,
ali zato sposobnih za svekoliku manipulaciju. Stoga,
udarajte na Crkvu, na obitelj, na domoljublje. Sve je
dopušteno u ime sloboda.
JOSIPOVIĆ-PUPOVAC HISTERIJA
Naša
'narodna' vlast sve ovo sustavno i čini. Nije teško
zamisliti s kakvom bi lakoćom hrvatsko pravosuđe svake
krivnje oslobodilo huligane koji bi upali u zagrebačku
katedralu i orgijali po njezinu oltaru. Jer za naše je
pravosuđe apsolutna sloboda čovjeka alfa i omega, a
oni tamo katolici neka idu u katakombe odakle su i
izašli. Ionako se na vrlom Zapadu već duže vrijeme pri
dolasku u psihijatrijske ustanove ili k psiholozima
ispunjavaju upitnici u kojima se pojedincu, između
ostalog, postavlja i pitanje je li on vjernik. Ukoliko
je odgovor pozitivan, to se već službeno smatra
određenom vrstom poremećaja. Više nije važno što
apsolutna sloboda (koje, da se razumijemo nema kada su
u pitanju svjetski moćnici, primjer Assangea i
Wykiliksa) udara u same temelje demokracije. Tako se i
događa da se po našim gradovima psihotično nameću gej
parade usprkos golemoj većini naroda koji se tome
protivi.
I u Hrvatskoj je na djelu slična histerija. Naš
pussy predsjednik zakačio se s Miloradom Pupovcem oko
njegova monopola na srpstvo u Hrvatskoj. Naravno da
nitko pametan u tom sporu ne može niti treba braniti
urbanog četnika Pupovca zbog čijeg su djelovanja
hrvatsko-srpski odnosi u RH dovedeni na razinu iz
1990. godine, ali ne smetnirno s uma da je njegovu
srbovanju u Srbu, Šaranovoj jami, Jasenovcu, kumovao
upravo njegov prijatelj Josipović (uz Sanadera i Jacu,
naravno).
Ovdje moramo biti do kraja jasni i
odbaciti tvrdnje i jednog i drugog o razlozima
izbijanja njihova sukoba ili je istinita Josipovićeva
zabrinutost zbog lošeg Pupovčeva srbovanja i monopola
koji ima u tome, niti je istinita Pupovčeva tvrdnja
kako je povod za Josipovićev obračun s njim ukazivanje
na aferu Zamp u koju je Josipović involviran. Istina
je sljedeća: M. Pupovca se još prije dolaska na vlast
odre kao srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić koji
je pod svoje pokroviteljstvo u Hrvatskoj instalirao
Veljka Džakulu. Naš predsjednik džentlmen (na žalost,
ponajviše na štetu hrvatskih interesa) želio je izaći
u susret sada glavnom srbijanskom četničkom vojvodi i
pružiti mu svoju nježnu ručicu pomirnicu, odričući se
svog osobnog i političkog prijateljstva s Pupovcem.
Jer četnički vojvoda ipak je mnogo moćniji od jednog
urbanog zg četnika, zar ne?
A nama Hrvatima u biti je sasvim
svejedno. I Pupovac i Džakula već odavno pokazuju
pregršt 'ljubavi' i 'lojalnosti' svojoj hrvatskoj
domovini te u istom smislu ne će biti značajnijih
promjena. A predsjedniku koji se tako lako odriče
najveće vojne i političke pobjede u povijesti
hrvatskog naroda, tj. VRO Oluja želeći ju
'depolitizirati' i 'demilitarizirati' (to je u biti
nemoguće jer ona upravo to i jest) te ju želeći svesti
na razinu školske priredbe za dan pionira, nije se
danas teško odreći niti prijatelja, sutra niti svoje
nacionalne pripadnosti, pa zatim države itd. Svjetska
Pussy Riot histerija i hrvatska pussy
predsjednik-Pupovac histerija u svojoj su biti
identične. Obje pokazuju svu dvoličnost, sjaj i bijedu
moćnika, oligarhije, krojača bjelosvjetske i domaće
pravde, udaljenih od istine i vlastitih naroda
kozmičkim razmjerima daleko.
A ti, moj hrvatski narode, poljubi
zastavu, pusti neku suzu iskrenu, pronađi pravu Istinu. Vrati se svojim
korijenima, svojoj vjeri, obitelji i tradiciji. Jer cijeli svijet je i onako
samo jedan veliki smoke of pussy!
Piše: Zoran Meter, Rijeka
|
