Ajmo, sad svi skupa napraviti "due dilligence" tj.,
dubinski analizirati ovaj proljev lika koji se cvrči u
svom neprokuhanom jugokomunizmu. Po tom liku Vukovar je
u jesen 1991.g., branila "neoustaška gamad". Danas se ta
"gamad" ponovno okuplja u Vukovaru i podsjeća našeg
Drageca na "najstrašnije komunističke i partijske
sekretare koji su sudili i ubijali po kratkom postupku".
Bojim se kako naš, prepametni Dragec, još uvijek nije
skužio neke osnovne pojmove.
Dok on trkelja o komunističkim ili
partijskim sekretarima, svima koji o tom dobu nešto znaju ili su u njemu
živjeli, znaju da su partijski sekretari uvijek bili ujedno i komunistički
sekretari. Današnji sekretari iz stožera su, po našem bistrom Dragecu, tri
mjeseca vodili ogorčenu bitku protiv JNA koja je, puna tih
partijsko-komunističkih sekretara, nastojala sravniti Vukovar sa zemljom. Čini
mi se da naš Dragec, kao istaknuti protuizraelski terorist, ne bi smio biti tako
loše informiran. Naime, Dragec se hvali, kako smo te partijske sekretare tukli
na Sutjesci i Neretvi. Ovakvu papazjaniju rijetko se čuje, ali Dragecu nema
premca u ovakvim eskapadama. Obzirom na činjenicu da su svi članovi Vukovarskog
stožera izrasli iz vukovarskog pakla, da su manje-više svi prošli srpske logore
i propatili više negoli to naš mali protužidovski kvaziterorist može i shvatiti,
onda je ovaj njegov izljev sirove protuhrvatske mržnje svojevrsna hrabrost - na
kojoj mu treba odati priznanje. To je hrabrost lika kojeg spominjanje Vukovara
asocira na fašizam, a sam sebe uvjerava kako su njegove izjave i stavovi mjera
demokracije. Kao što nema više kupaca za Šerbedžiju, Dežulovića i Tomića, tako
nam ni Dragec više ne može samo tako prodati muda za bubrege. Stoga će Dragec
morati neke od svojih tvrdnji iz tog jeftinog pamfleta dokazati na sudu.
Oscar Wilde je napisao: "Ne ginu ljudi
samo radi istine. Puno ih je stradalo i zbog laži!"
Naljutio se na Vukovarski stožer još
jedan hrvatski domoljub - Rade Šerbedžija. Najavio
čovjek tužbu "protiv samozvanog stožera". Rade misli
da je stožer "samozvan" jer, dok je on 1992.g., snimao
u Vukovaru film "Dezerter", nije ni čuo ni vidio bilo
kakav stožer. Izgleda da je nesporazum između Rade i
Stožera nastao zbog - žene! Angeline Jolie koja je po
ne znam koji puta nedavno ponovno posjetila
multietničko Sarajevo i tom je prigodom izjavila kako
bi voljela otići do Ovčare. Naslikavajući se s Fredom
Matićem i Vesnom Pusić, Angelina je Fredu prišapnula
kako bi rado do Ovčare, ali u organizaciji i pratnji
poznatog dragovoljca iz Vukovara Rade Šerbedžije.
Po meni je to super izbor! Rade je već
1992.g., snimao film u Vukovaru pa dobro zna gdje su
Ovčara, sajmište, Trpinjska cesta i vukovarska
bolnica. Rade bi trebao osnovati poseban stožer za
Angelinin posjet Vukovaru i u njega svakako uključiti
Pilsela i Dežulovića, koji je nedavno javno izjavio
kako je 1992.g., došao u Vukovar na novom i skupom
tenku. Takvi znalci koji su bauljali s tenkovima I
kamerama po Vukovaru nakon krvavog pada 1991.g.,
najbolje će Angelini Jolie dočarati što se u Vukovaru
događalo. Režiju ovog očekivanog filmskog posjeta
Vukovaru mogao bi ovaj puta (umjesto da glumi kao
1992.g.) preuzeti sam Rade Šerbedžija i možda odmah
odigrati ulogu Kralja Leara, a Pilslu prepustiti ulogu
vojvode od Cornwalla, dok bi ulogu Learove kćeri Regan
mogla odigrati Ana Tarateš Mrak.
Ovakvu idiličan i prekrasno
organizirani doček naše američke mirotvorke Jolie može
pokvariti samo netko tako zao i zavidan kao što je
Vukovarski stožer. Naime, dok su stožerovci u doba
rata uživali u srpskim logorima, Rade je crnčio u
razrušenom Vukovaru u filmu Živojina Pavlovića. I
stoga, umjesto da danas dočekaju s ovacijama Radu i
Angelinu u Vukovaru, ti očajni stožerovci optužuju
našeg Radu da dolazi u Vukovar skrivajući se pod
skutima Angeline Jolie. Tako su se bjesomučno okomili
na jadnog Radu kao da on nije naša multikulturalna
ikona koja je za svoje multikulturalni imidž dobio od
hrvatske države na dar Briune, a braću Stazić tek
pride! Ne čudi me stoga da je Rade napokon ipak
popi.....!
Tko su ti stožerovci da njega
vrijeđaju? On je ipak bio u razrušenom Vukovaru
1991.g, a gdje su tada bili svi oni? Po zatvorima!
Najbolje da odmah Rade nazove Nobila i pokaže na sudu
svim tim stožerovcima čija će majka crnu vunu plesti.
Čim su čuli za Radinu tužbu, stožerovci se odmah
počeše tresti k'o šibe na Dunavu - naravno, od
smijeha. I na kraju, moram vam otkriti kako je cijelu
tu krimi priču nehotice zakuhao ministar Fred Matić.
Naime, on je prijatelj s Radetom, a on sa Angelinom,
ona pak sa gradonačelnikom Sarajeva Komšićem, a ovaj
sa Fakirom Izetbegovićem. Fakir je prijatelj s
Jasmilom Žbanić, a ona s Oliverom Frljićem. Oli je pak
prijetelj s Milom Kekom, ovaj sa Borom Čorbom, Bora sa
Stipom Mesićem, Stipe s Antom Tomićem, a Ante s
Dežulovićem i njegovim tenkom. Eh, koliko ih je, ali
svi su, majke ti, povezani kao u lanac.
Najbolje bi bilo svih ih dovesti u
Vukovar da se lijepo podruže i ispričaju međusobno.
Mogu odmah i glasovati na idućim izborima u Vukovaru
tako da vlast ne mora autobusima dovoditi Srbe u
Vukovar kako bi glasovali i pokazali da ih u Vukovaru
ima - bar na dan izbora. Tada bi Angelina mogla
krenuti u snimanje drugog dijela svog filma "U zemlji
krvi i meda". Tema prvog Angelininog filma "U zemlji
krvi i meda" bila je ljubav Srbina i Bošnjakinje. Kako
se ta tema nije previše svidjela ni Srbima ni
Bošnjacima, najbolje bi bilo da Ante Tomić ponudi
Angelini za drugi dio filma temu ljubavi Srbina I
Hrvata za vrijeme bog-te-pitaj kojeg rata.
Usput rečeno, ljutnja Šerbedžije je prava kamilica u odnosu na
vokabular našeg Drageca s početka teksta. To me jako začudilo jer je naš Dragec
u jako dobrim odnosima s Svetim Ocem - bar on tako tvrdi. Naime, jedno su
vrijeme živjeli u istom gradu - Buenos Airesu koji ima puno preko 10 milijuna
stanovnika, tako da se sigurno svi između sebe poznaju.
Oscar Wilde je napisao: "Ako i kažemo
istinu, prije ili kasnije bit ćemo razotkriveni!"
Mladen Pleše, bivši glavni urednik
Jutarnjeg, danas je samo komentator. I to je previše.
Za vrijeme stolovanja Plešea, Jutarnji je bio glas
razuma i mudrosti kroz misli Butkovića, Lovrićke,
Tomića, Jergovića, J. Pavičića. U njihovom kolu
Jutarnji je hrabro i nezadrživo grabio prema
predstečajnoj nagodbi. Plešeov ljubimac Sanader prije
ili kasnije bi doznao kako je dao mega intervju D.
Butkoviću, a književnik Slobodan Novak doznao bi kako
je "kreten".
Nedavno se u Jutarnjem ponovno javio
bivši glavni. Zabrinut je čovo i pita se: "Zašto VSH
tajnu snimku smatra dokazom samo u slučaju Sabo?" S
pravom se Pleše čudi. Zašto to VSH nije odobrio i u
predmetima Gorana Štroka, Drage Tadića i sl. To više
što postoje tri presude Europskog suda za ljudska
prava iz Strasbourga u kojima je taj sud donio odluku
da se korištenjem tajno snimljenih razgovora u sudskim
postupcima ne krše prava okrivljenika propisana
konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda. Poznati profesori Davorin Krapac i pok.
Vladimir Bayer smatraju da se takvi dokazi trebaju
upotrijebiti prigodom utvrđivanja činjenica u kaznenom
postupku. Naravno, treba pri tome uvijek jasno
utvrditi da li je snimljeni materijal činjenično
utemeljen i istinit. I to je sve! Stoga bi, napokon,
jedna novinarska inicijativa bivšeg glavnog Jutarnjeg,
mogla poslužiti kao pokretač promjena našeg ZKP-a.
Eto, stoga je s pravom Pleše zabrinut za sudbinu
partijskog kolege Sabe. Nije krv voda!
Čega se Jutarnji odrekao u korizmi?
Hrvata u BiH!
Kolumnista Večernjaka pozvala policija
na obavijesni razgovor. Nino Raspudić je trebao
obavijestiti tko je ratni zločinac iz Splita, koji je
pokušao atentat na Antu Tomića. Ono što je državni
neprijatelj broj jedan sasuo na glavu našeg Ante, zove
se u kaznenom pravu "djelo sramoćenja". To kazneno
djelo se ne goni po službenoj dužnosti nego privatnom
tužbom. To znači da ako se nekome nešto slično desi
(možda Pilslu, Dežuloviću itd), gonjenje mogu poduzeti
sami ako skupe dokaze. Policija ima puno drugih
važnijih poslova pa se ne treba baviti skupljanjem
dokaza u slučaju Ante Tomića i mogućih ostalih već to
trebaju učini Tomić i sudrugovi sami. Nadajmo se da
hrvatski građani nisu nasjeli podvalama ovog "prvog
aprila" jer su već dovoljno nasjeli "trećeg siječnja
2000".
Obama je bio u Koloseumu.
"Nevjerojatno! Koloseum je veći od bejzbol stadiona u
Chicagu." Zgodna anegdota! Bi li to bila anegdota i da
je tako što izlanuo bivši predsjednik J. Bush? Što bi
mu, majci, tada radila lijeva novinarska falanga -
možete samo zamisliti! Kad je Obama, još kao kandidat,
bio u Austriji i dao do znanja kako ne zna baš dobro
austrijski jezik, naši su butkovići to ocijenili kao
izraz šarma budućeg prvog afroameričkog predsjednika
SAD-a.
Rimski koloseum zatvoren je već 2000 g., zbog izgreda koji su
se dogodili prigodom zadnjih gladijatorskih borbi.
Autor: Zvonimir Hodak,
http://www.dnevno.hr
|
