Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

SKLADIŠTENJE RAIOAKTIVNOG OTPADA USRED ZAGREBA

Kakva sjajna tema za skretanje pozornosti

Prije nego što počnu padati prve žrtve strašnog radioaktivnog zračenja u Zagrebu, predlažem da pročitate i ovo u nastavku.

Radioaktivnog otpada praktički u Hrvatskoj niti nema, odnosna ima ga (istrošenih radioaktivnih izvora) oko 60 m3 i sasvim je dobro zbrinut u Institutu Ruđer Bošković (od osnutka Instituta). Nekima koji žele dobro živjeti od tobožnje brige za nuklearni otpad potrebna je afera sa skladištem za istrošene radioaktivne izvore lociranom u Institutu Ruđer Bošković, da bi mogli trošiti golemi novac osiromašenih stanovnika Hrvatske za tobožnje istraživanje lokacija za izgradnju odlagališta RAO u Hrvatskoj za uvoz radioaktivnog otpada.


Stoga uporno svojataju i nuklearni otpad iz NE Krško, a u tom cilju im je odavno HEP osnovao poduzeće za skladištenje radioaktivnog otpada koje je poslije promijenilo ime u agenciju za poseban otpad (valjda ljepše zvuči uhu neupućenih). Da apsurd bude veći to poduzeće već godinama zajedno s HND dodjeljuje nagrade novinarima za najbolje radove u zaštiti okoliša. Neki od takvih "zabrinutih" za radioaktivni otpad su i članova tima (za dogovaranje o NEK), koji su pomogli još 1987. da Slovenija izigra Hrvatsku (kada je trebala ulagati u izgradnju u elektranu u Hrvatsku), a čine to kontinuirano i danas. Svojevremeno je čak jedan od članova tima izjavio da Hrvatska ne može u Europsku uniju dok ne izgradi odlagalište za slovenski otpad, čemu ne treba komentar.

Ne bih se iznenadio ako se ustanovi da je galama u medijima izradak iste "kuhinje" za zastrašivanje stanovnika kako bi se prisililo "neodgovornu" Vladu da izdvaja novac unatoč teškoj gospodarskoj situaciji i neimaštini za traženje lokacija za nepostojeći nuklearni otpad u Hrvatskoj (njegova količina je zanemariva i najbolje je da je smješten tamo gdje i do sada u IRB), a najvjerojatnije za nečije želje za dobrom zaradom od uvoza radioaktivnog otpada.

Ako Vas zanima što je u pozadini svega pročitajte jedan moj stari tekst pisan još prije 11 godina: "Potencijalno odlagalište radioaktivnog otpada u Hrvatskoj opasnije je za potrošače električne energije nego za podzemne vode" objavljen poodavno u časopisu Hrvatske vodoprivreda, svibanj 1999., a dostupan i na Internetu: Odlagalište radioaktivnog otpada.

Iz teksta je vidljivo da su potrošeni milijuni kuna za ništa tj. za traženje lokacija za nepostojeći radioaktivni otpad, a sada, očito žele još novca strpati u svoj džep, bez obzira na opću neimaštinu.

"Galama" oko skladišta istrošenih izvora radioaktivosti u IRB odgovara mnogima duboko uronjenima u kriminal i korupciju (u energetici se štete mjere milijardama USD i nitko ništa ne poduzima), a u nju se nedovoljno informirani na žalost uključuju i mnogi ljudi koje ne znaju što je u pozadini cijele priče.

Mnogo važnije bi bilo u Hrvatskoj uspostaviti djelotvoran sustav za upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima, jer se i u NE Krško može dogoditi nesreća, a vidi se prilikom svakog izvanrednog događaja nespremnost za reagiranje.

"Galama" je velikim dijelom izazvana i nedovoljnom informiranošću javnosti i napose novinara - koji informiraju (?) o radioaktivnosti i drugim mnogo važnijim temama za život stanovnika.
Onima koji se žele informirati o radioaktivnoti i zaštiti od zračenja preporučam da pročitaju:
a) Radioaktivnost i kako se zaštiti
b) Osnove planiranja zaštite i spašavanja stanovnika i dobara u slučaju nesreća u nuklearnim elektranama

Prema onome što je 19.11.2010. objavljeno u medijima i npr. na seebiz.eu: Institut Rušer Boškovic, Dragica Ramljak,
ako je točno preneseno, moglo bi se razumjeti da ravnateljica IRB ne želi potpisati nešto što nije jasno definirano što je za svaku pohvalu, ali..... Prije svega treba definirati ono što bi se odlagalo u proširenom odlagalištu RAO, a to je: koja je zapremnina radioaktivnog materijala koja nastaje na području Hrvatske, koja mu je radioaktivnost, u kojem se vremenu raspada i u kakvom je to odnosu na ono što je već "privremeno" (tridesetak i više godina) spremljeno u IRB. Ravnateljičino plašenje javnosti opasnostima IRB skladišta radioaktivnog materijala nije niti malo opravdano. Ako od takvog skladišta u IRB (onog koje postoji ili onog koje bi se nadopunilo ostalim radioaktivnim materijalom) prijeti opasnost građanima Zagreba, gospođa ravnateljica nije niti svjesna da bi onda cijeli IRB trebalo premjestiti u nenaseljeno područje - izvan Zagreba, a to se zacijelo ne bi dopadalo zaposlenima u IRB. Argumenti za tu tvrdnju su neoborivi. Tada bi, pak, prekrasno područje na kojem je IRB zacijelo kao i neke druge prestižne lokacije u Zagrebu, moglo pobuditi interes raznih, nazovimo ih tako - privatnih poduzetnika.

Sve ovo sada s izmišljanjem "problema" RAO ima za cilj i da se narod zabavlja nevažnim, a da zaboravi na ono što ga doista ugrožava, kao npr.

JESU LI BAŠ SVI SVE ZNALI? Neke činjenice o prodaji INA-e i Jadranskog plina

Plin ne smije poskupjeti

i Mađari traže jeftini izvoz jeftinog hrvatskog plina u Mađarsku, kad može Italiji.... (u ovom tekstu ima i podosta nepreciznosti)

Dr. Branimir Molak, dipl. inž.
Međunarodni institut za razvitak Hrvatske
www.mirah.hr

08.12.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch