Stoga uporno svojataju i nuklearni otpad iz NE Krško,
a u tom cilju im je odavno HEP osnovao poduzeće za
skladištenje radioaktivnog otpada koje je poslije
promijenilo ime u agenciju za poseban otpad (valjda
ljepše zvuči uhu neupućenih). Da apsurd bude veći to
poduzeće već godinama zajedno s HND dodjeljuje nagrade
novinarima za najbolje radove u zaštiti okoliša. Neki od
takvih "zabrinutih" za radioaktivni otpad su i članova
tima (za dogovaranje o NEK), koji su pomogli još 1987.
da Slovenija izigra Hrvatsku (kada je trebala ulagati u
izgradnju u elektranu u Hrvatsku), a čine to
kontinuirano i danas. Svojevremeno je čak jedan od
članova tima izjavio da Hrvatska ne može u
Europsku uniju dok ne izgradi odlagalište za slovenski
otpad, čemu ne treba komentar.
Ne bih se iznenadio ako se ustanovi da
je galama u medijima izradak iste "kuhinje" za
zastrašivanje stanovnika kako bi se prisililo
"neodgovornu" Vladu da izdvaja novac unatoč teškoj
gospodarskoj situaciji i neimaštini za traženje
lokacija za nepostojeći nuklearni otpad u Hrvatskoj
(njegova količina je zanemariva i najbolje je da je
smješten tamo gdje i do sada u IRB), a najvjerojatnije
za nečije želje za dobrom zaradom od uvoza
radioaktivnog otpada.
Ako Vas zanima što je u pozadini svega
pročitajte jedan moj stari tekst pisan još prije 11
godina: "Potencijalno odlagalište radioaktivnog otpada
u Hrvatskoj opasnije je za potrošače električne
energije nego za podzemne vode" objavljen poodavno u
časopisu Hrvatske vodoprivreda, svibanj 1999., a
dostupan i na Internetu:
Odlagalište radioaktivnog otpada.
Iz teksta je vidljivo da su potrošeni
milijuni kuna za ništa tj. za traženje lokacija za
nepostojeći radioaktivni otpad, a sada, očito žele još
novca strpati u svoj džep, bez obzira na opću
neimaštinu.
"Galama" oko skladišta istrošenih
izvora radioaktivosti u IRB odgovara mnogima duboko
uronjenima u kriminal i korupciju (u energetici se
štete mjere milijardama USD i nitko ništa ne
poduzima), a u nju se nedovoljno informirani na žalost
uključuju i mnogi ljudi koje ne znaju što je u
pozadini cijele priče.
Mnogo važnije bi bilo u Hrvatskoj
uspostaviti djelotvoran sustav za upravljanje u
krizama ili izvanrednim stanjima, jer se i u NE Krško
može dogoditi nesreća, a vidi se prilikom svakog
izvanrednog događaja nespremnost za reagiranje.
"Galama" je velikim dijelom izazvana i
nedovoljnom informiranošću javnosti i napose novinara
- koji informiraju (?) o radioaktivnosti i drugim
mnogo važnijim temama za život stanovnika.
Onima koji se žele informirati o radioaktivnoti i
zaštiti od zračenja preporučam da pročitaju:
a)
Radioaktivnost i kako se zaštiti
b)
Osnove planiranja zaštite i spašavanja stanovnika i
dobara u slučaju nesreća u nuklearnim elektranama
Prema onome što je 19.11.2010.
objavljeno u medijima i npr. na seebiz.eu:
Institut Rušer Boškovic, Dragica Ramljak,
ako je točno preneseno, moglo bi se razumjeti da
ravnateljica IRB ne želi potpisati nešto što nije
jasno definirano što je za svaku pohvalu, ali.....
Prije svega treba definirati ono što bi se odlagalo u
proširenom odlagalištu RAO, a to je: koja je
zapremnina radioaktivnog materijala koja nastaje na
području Hrvatske, koja mu je radioaktivnost, u kojem
se vremenu raspada i u kakvom je to odnosu na ono što
je već "privremeno" (tridesetak i više godina)
spremljeno u IRB. Ravnateljičino plašenje javnosti
opasnostima IRB skladišta radioaktivnog materijala
nije niti malo opravdano. Ako od takvog skladišta u
IRB (onog koje postoji ili onog koje bi se nadopunilo
ostalim radioaktivnim materijalom) prijeti opasnost
građanima Zagreba, gospođa ravnateljica nije niti
svjesna da bi onda cijeli IRB trebalo premjestiti u
nenaseljeno područje - izvan Zagreba, a to se zacijelo
ne bi dopadalo zaposlenima u IRB. Argumenti za tu
tvrdnju su neoborivi. Tada bi, pak, prekrasno područje
na kojem je IRB zacijelo kao i neke druge prestižne
lokacije u Zagrebu, moglo pobuditi interes raznih,
nazovimo ih tako - privatnih poduzetnika.
Sve ovo sada s izmišljanjem "problema"
RAO ima za cilj i da se narod zabavlja nevažnim, a da
zaboravi na ono što ga doista ugrožava, kao npr.
JESU LI BAŠ SVI SVE ZNALI? Neke činjenice o prodaji
INA-e i Jadranskog plina
Plin ne smije poskupjeti
i Mađari traže jeftini izvoz jeftinog hrvatskog plina
u Mađarsku, kad može Italiji.... (u ovom tekstu
ima i podosta nepreciznosti)
Dr. Branimir
Molak, dipl. inž.
Međunarodni institut za razvitak Hrvatske
www.mirah.hr
08.12.2010. |
