Rapalski Ugovor su potpisali u ime Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca: Milenko R. Vesnić, predsjednika
ministarskog savjeta, dr. Ante Trumbić, ministar
inozemnih poslova i Kosta Stojanović, ministra
financija, a u ime Kraljevine Italije: Giovanni
Giolitti, predsjednik ministarskog savjeta i ministar
unutrašnjih poslova, Carlo Sforza, ministar inozemnih
poslova i prof. Ivanoe Benomi, ministar vojnog.
Carlo Sforza u talijanskom parlamentu
u vezi rapalskog ugovora je naveo:
"Mi smo
osigurali granice julijskih Alpa na liniji kakva nije
postojala ni za vrijeme rimskih careva i zajamčili
Trstu široko i puno disanje koje će mu omogućiti da
izvrši na istoku onu misiju na koju računa Italija.
Istru smo upotpunili ne samo sa Lošinjem, nego i sa
Cresom, te još više utvrdili puljsko uporište. Zadar
se sjedinio sa Italijom, a italijanske manjine u
Dalmaciji dobile su takve privilegije kakvih nije do
sada priznala ni jedna europska pogodba za koju
narodnu manjinu. Rijeci smo osigurali nezavisnost koja
će zajamčiti napredovanje italijanstva i osigurati joj
vezu sa Italijom preko širokoga pojasa na kopnu.
Udarili smo čvrste temelje za snažan razvitak
gospodarskih i kulturnih odnosa. Sve to čini sretan
svršetak dvogodišnjih teških diplomatskih bojeva kroz
koje smo vrijeme više puta mislili da ćemo se morati
zadovoljiti s mnogo manjim uspjesima.
Buduć da se onaj koji je imao biti strašan protivnik
promijenio u prijatnoga političkog i gospodarskoga
suradnika, Italija će bdjeti nad korišću svojom i
susjedne države i nastojati da ne nastanu opet
nenaravni dinastični konglomerati koji su ostavili
neugodne uspomene u Rimu kao i u Beogradu." (*)
(* Rapallski
ugovor, F. Potočnjak, Zagreb, 1921., str. 59.)
RAPALLSKI UGOVOR
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i
Kraljevina Italija, u želji da ostvare režim
međusobnog iskrenog prijateljstva i srdačnih odnosa za
zajedničko dobro obaju naroda;
Kraljevina Italija priznavajući u
obrazovanju susjedne države postignuće jednoga od
najuzvišenijih ciljeva rata koji je ona vodila;
Njegovo Veličanstvo kralj Srba, Hrvata
i Slovenaca imenovao je svojim punomoćnicima:
gospodina Milenka R. Vesnića, predsjednika
ministarskog savjeta; dra. Antu Trumbića, ministra
inostranih poslova; gospodina Kostu Stojanovića,
ministra financija;
a
Njegovo veličanstvo kralj Italije
imenovao je svojim punomoćnicima: kavaljera Giovanni-a
Giolitti-a, predsjednika ministarskog savjeta i
ministra unutrašnjih poslova; conta Carla Sforzu,
ministra inostranih poslova; prof. Ivanoe Benomi-a,
ministra vojnog; koji, pošto su među sobom izmijenili
svoje punomoći, koje su priznate za punovažne,
ugovorili su slijedeće:
Član I.
Između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije
utvrđena je slijedećagranica:
od vrha Peč (kota 1511), koji je
zajednički trima granicama Italije, Austrije i
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, do vrha Jalovec
(kota 2643): linija koja se ima odrediti na terenu s
općim pravcem sjever - jug i koja vodi preko kote 2272
(Ponca);
od vrha Jalovec (kota 2643): linija
koja ide vododijelnicom između sliva Soče i sliva Save
Gorenjske do vrha Triglava (Tricorno) (kota 2863);
zatim vododijelnicom između sliva Soče
i sliva Bohinjke do sjeveroistočnih strana vrha Možice
(kota 1602) preko kota 2348 (Lepatica), 2003
(Lanževica), 2086 (Kuk);
od sjeveroistočnih strana vrha Možic
do istočnih strana vrha Porezen (kota 1631): linija
koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem sjever
- jug;
od istočnih strana vrha Porezen (kota
1631) do zapadnih strana vrha Blegoš (kota
1562):linija koja se ima odrediti na terenu s općim
pravcem zapad - istok, ostavljajući mjesto Davču
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a mjesto D.
Novake Italiji;
od zapadnih strana vrha Blegoš (kota
1562) do istočnih strana vrha Bevk (kota 1050): linija
koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem
sjeveroistok - jugozapad, ostavljajući mjesta
Leskovicu, Kopanicu i Sovoden Kraljevini Srba, Hrvata
i Slovenaca, a oba prijevoja Podlanišča Italiji;
od istočnih strana vrha Bevk (kota
1050) do odmah zapadno od mjesta Hotedršice: linija
koja se ima odrediti na terenu i koja ostavlja mjesta
Javorjev Dol, Žiri, Opale, Hlevišče, Rovte,
Hotedršicu, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a vrh
Praprotno (kota 1006) i mjesto Bresnik, Vrsnik,
Zavratec, Medvedje Brdo Italiji;
odatle do mjesta Zelše: linija koja u
početku ide zapadno od rova pored kolnog puta
Hotedršica - Planina, ostavljajući mjesta Planinu,
Unec, Zelše i Rakek Kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca;
od mjesta Zelše do Čabarske: linija
koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem
sjeverozapad - jugoistok, a koja vodi prvo istočnim
padinama brda Javornik (kota 1268), ostavljajući
mjesta Dolenju Vas, Dolenje Jezero i Otok Kraljevini
Srba, Hrvata i Slovenaca, a vrhove kota 875, 985, 963
Italiji; zatim istočnim padinama Bičke Gore (kota
1236) i Pleče Gore (kota 1067), ostavljajući Italiji
mjesto Leskovu Dolinu i dvojne raskrsnice kote 912,
zapadno od Shodnika i kote 1146,
istočno od Cifre (kota 1399), i dolazi do Čabranske,
koja ostaje na talijanskom teritoriju, zajedno s
kolnim putem koji vodi istočnim padinama Snježnika, od
Leskove Doline do Čabranske;
od Čabranske do Griža (kota 502):
linija koja se ima odrediti na terenu s općim pravcem
sjeveroistok - jugozapad, koja prolazi istočno od vrha
Trstenik (kota 1243), dodiruje kotu 817 jugoistočno od
Suhova, prolazi južno od Židovja (kota 660), zatim
istočno od Griža (kota 502), ostavljajući mjesta Klanu
i Brezu Italiji, a mjesto Studenu Kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca;
od Griža (kota 502) do granice Države
Rijeke: linija koja se ima odrediti na terenu i koja
ima opći pravac sjever - jug do kolnog puta Rupa -
Kastav, od prilike na pola puta između Jušića i
Spinčića, zatim siječe ovaj put i, obuhvatajući sa
zapada mjesta Mizere i Trinajstiće, koja ostaju
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, izbija na kolni
put Matulje - Kastav iznad dvojne raskrsnice istočno
od Matulja;
izbija zatim na put Rijeka - Kastav na
sjevernu granicu Slobodne Države Rijeka, i to točno na
sjevernom rubu mjesta Rubeši (dvojna raskrsnica
seoskog puta kod Tomatića, od prilike 500 metara južno
od trojne raskrsnice koja se nalazi zapadno od
Kastva).
Ali, dok ne budu izrađeni redovni
sastavci putova na talijanskom teritoriju, upotreba
spomenutih putova i trojne raskrsnice zapadno od
Kastva bit će potpuno slobodna kako za Kraljevinu
Italiju tako i za Državu Rijeku.
Član. II.
Zadar (Zara) i niže opisani teritorij
priznaju se za sastavni dio Kraljevine Italije.
Teritorij Zadra pod talijanskim
suverenitetom obuhvata: grad i poreznu općinu Zadar i
porezne općine (odlomke) Arbanasi (Borgo Erizzo), Crno
(Cerno), Bokanjac (Boccagnazzo) i dio porezne općine
(odlomaka) Diklo utvrđen linijom koja, polazeći od
mora oko 700 metara jugoistočno od sela Diklo, ide u
pravoj liniji prema sjeveroistoku do kote 66 (Griž).
Zasebna konvencija utvrdit će sve što
se odnosi na izvršenje ovoga člana u pogledu općine
zadarske i njenih odnosa s kotarom i s pokrajinom
Dalmacijom i uredit će uzajamne odnose između
teritorija dodijeljenog Kraljevini Italiji i ostatka
teritorija koji je do sada bio sastavni dio iste
općine, kotara i pokrajine a koji će pripasti
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, podrazumijevajući
tu i pravičnu podjelu pokrajinskih i općinskih dobara
i odnosnih arhiva.
Član III.
Priznaje se isto tako za sastavni dio
Kraljevine Italije otoci Cres (Chreso) i Lošinj
(Lussin) s omanjim otocima i školjima koji se nalaze u
odnosnim sudskim kotarima, kao i omanji otoci i školji
koji se nalaze u administrativnim granicama pokrajine
Istre, u koliko je gornjim članovima dodijeljena
Italiji, i otoci Lastovo (Lagosta) i Palagruža
(Palagosa) s obližnjim otočićima.
Svi ostali otoci, koji su pripadala
bivšoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, priznaju se za
sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Član IV.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija
priznaju potpunu slobodu i nezavisnost Države Rijeka (Fiume) i obvezuju se da će
ih vječno poštovati.
Državu Rijeku sačinjavaju:
a) corpus separatum, kao što je sada
ograničen granicama grada i kotara Rijeke (Fiume);
b) Jedan pojas teritorija prije
istarskog, ograničen kako slijedi:
na sjeveru: linijom koja se ima
odrediti na terenu i koja, polazeći neposredno južno
od mjesta Kastav, izbija na put Sv. Matija - Rijeka na
granici corpus separatum-a, ostavljajući mjesta Srdoči
i Hosti Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a
ostavljajući Državi Rijeci cio kolni put, koji,
sjeverno od željeznice, preko Matulja i dvojne
raskrsnice kote 377 zapadno od
Kastva, vodi k Rupi;
na zapadu: linijom koja od Matulja
silazi na more kod Preluke, ostavljajući željezničku
stanicu i mjesto Matulje u talijanskom teritoriju.
Član V.
Granična linija teritorija, o kojima je riječ u prethodnim
članovima, bit će povučena na terenu od komisija za razgraničenje sastavljenih
polovinom od delegata Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a polovinom od
delegata Kraljevine Italije. U slučaju neslaganja bit će umoljen predsjednik
Švicarske konfederacije za arbitražu, koja će biti izvršna.
Radi jasnoće i veće točnosti ovom
ugovoru je priložena jedna karta u razmjeru 1 :
200.000, na koju su naznačene granične linije o kojima
je riječ u članovima I. i IV.
Član VI.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija sazvat
će u toku dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovog ugovora konferenciju
sastavljenu od kompetentnih stručnjaka obiju zemalja. Ta konferencija imat će da
u najkraćem roku podnese objema vladam određene prijedloge o svim mjerama
podobnim da uspostave najsrdačnije privredne i financijske odnose između obje
zemlje.
Član VII.
Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izjavljuje, da
priznaje u korist talijanskih državljana (i talijanskih interesa) u Dalmaciji
slijedeće:
1. - Koncesije ekonomske prirode,
učinjene od vlade i javnih ustanova država koje je
naslijedila Kraljevina Srb, Hrvata i Slovenaca,
talijanskim društvima ili državljanima, ili koje su
ovi uživali na osnovu zakonito stečenih prava do na
dan 12. novembra 1920., bit će u potpunosti poštovane,
i vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obvezuje
se, da će se pridržavati svih obveza, koje su
pređašnje vlade uzele na sebe.
2. - Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca pristaje da Talijani, koji su do na dan 3.
novembra 1918. bili pripadnici
teritorija bivše Austro-Ugarske Monarhije, koji je na
osnovu ugovora o miru s Austrijom i s Ugarskom, kao i
na osnovu ovoga ugovora, priznat za sastavni dio
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, imaju pravo
opcije za talijansko državljanstvo u toku godine dana
od dana stupanja na snagu ovoga ugovora, i oslobađa ih
se obveze da svoj domicil prenesu izvan teritorija
naprijed navedene Kraljevine. Oni će zadržati slobodnu
upotrebu
svoga jezika i slobodno vršenje svojih
vjerskih obreda sa svim pravima koja proizlaze iz ovih
sloboda.
3. - Doktorati i drugi univerzitetski
stepeni, koje su državljani Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca već postigli na univerzitetima ili na drugim
zavodima za višu nastavu u Kraljevinu Italiji, bit će
priznati od strane vlade Srba, Hrvata i Slovenaca kao
punovažni na njenom teritoriju i dat će im
profesionalna prava jednaka onima, koja potječu od
doktorata i stepena stečenih na univerzitetima i na
drugim zavodima za višu nastavu u kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca.
Pitanje o važenju viših školskih
studija, koje talijanski državljani budu svršili u
Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a državljani
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Italiji, bit će
predmet naknadnih sporazuma.
Član VIII.
U interesu dobrih intelektualnih i
moralnih odnosa između oba naroda, dvije vlade će
zaključiti što prije konvenciju, koja će imati za cilj
pojačanje prisnog obostranog razvitka kulturnih veza
između dvije zemlje.
Član IX.
Ovaj ugovor sastavljen je u dva primjerka, jedan na
srpsko-hrvatskom, drugi na talijanskom jeziku. U slučaju razmimoilaženja bit će
mjerodavan talijanski tekst kao jezik poznat svim punomoćnicima.
U potvrdu čega gore naznačeni
punomoćnici potpisali su ovaj ugovor.
Sačinjeno u Rapallu, 12. novembra
1920.
Mil. R. Vesnić Giovanni Giolitti
Dr. Ante Trumbić C. Sforza
Kosta Stojanović Ivaneo Bonomi (*)
* Stručni
članak (uz 90. obljetnicu): Zadar i Rapallski ugovor,
M.Diklić, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru,
2010.
Zadar, 14. svibnja 2015. godine
(107) |