Još dok nisu smislili "Udruženi zločinački pothvat
zločinačke organizacije" Hrvatska je bila agresor u
optužnicama protiv hrvatskih generala jer su izvršili
agresiju na (od "Suda") priznatu državu RSK. Nije im
smetalo što je "Sud" tijelo UN-a, koji je tu "državu"
proglasio okupiranim područjem RH. Od početka je bilo
jasno da se radi o konstrukciji dostojne svake
psihijatrijske bolnice, ali je poslije "oplemenjena"
spomenutim zločinačkim pothvatom izdržala na ovaj ili
onaj način sve dok sudac Meron nije konstatirao kako je
tako nešto "nerazumno" (moj termin je od početka bio
"suludo").
Ostala je još jedina mogućnost -
Hrvatska je agresor na BiH.
Glavni junak je Mesić poslije čijeg
lažnog svjedočenja (vidjeti knjigu Miroslava Tuđmana
"Vrijeme krivokletnika") Blaškić dobiva 45 godina
zatvora. Poslije u režiji odvjetnika Nobila i njegove
"paralelne linije zapovjedanja" Blaškić biva osuđen na
onoliko koliko je bio u zatvoru.
Kordić ne prihvata tu igru i odbija lažno optužiti Oca
hrvatske države akademika Franju Tuđmana i velikog
ratnog ministra Gojka Šuška. A kada se doznalo da je
za drugostupanjsku presudu Kordiću glavnu ulogu
odigrao krivotvoreni dokument Nobilo/MUP RH onda je i
takva priča o hrvatskoj agresiji propala!
Ostala im je jedino presuda Jadranku Prliću, Slobodanu Praljku,
Milivoju Petkoviću, Bruni Stojiću, Valentinu Čoriću i Berislavu Pušiću. "Sudu" u
Haagu je okupirani, od UN-a proglašen dio RH, bio priznata država, dotle im je
legitimna Herceg-Bosna (po Cutilierovom planu uvjet za međunarodno priznanje BiH
kao samostalne države, koji su muslimani potpisali) koja je priznavala državu
BiH postala je najveći zločin. Hrvatska, zbog čije pomoči BiH doista i jest
država, postaje agresor.
Istina čudan neki agresor pa još uvijek imamo i nekakvu
zločinačku organizaciju s Tuđmanom, Šuškom i s gore navedenima na čelu i sa
skoro svim ostalim Hrvatima u toj organizaciji. Samo se navedu svi zločini kojih
je, kao u svakom ratu, bilo i oni su za sve to odgovorni. To što su prvo
muslimani napali Hrvate nije važno. Nisu važni ni zločini koje su izvršili
muslimani nad Hrvatima (imali su knjigu o tome: Slobodan Praljak, ZLOČINI KOJE
SU POČINILI NEKI PRIPADNICI ABiH NAD HRVATIMA U BiH ). Ratni general Hrvatskoga
vijeća obrane i povjesničar prof. dr. Ivo Lučić (Portal HKV-a, 19. lipnja 2013.)
kaže:
Mnogi su
Muslimani (Bošnjaci) stradali od strane HVO-a, svima
su poznati zločini u Ahmićima i Stupnom Dolu, kao i
logori u Gabeli i Dretelju. Nitko relevantan u
hrvatskoj javnosti to ne niječe niti opravdava, ali
svi se događaji moraju sagledati u kontekstu. O
zločinima koje su počinili pripadnici HVO-a gotovo sve
je poznato i nema potrebe to ponavljati, ali
neprihvatljivo je isticati Ahmiće, a šutjeti o
Trusini, Grabovici, Malinama, Uzdolu i Doljanima.
Nemoralno je naglašavati Dretelj i Gabelu, a šutjeti o
331 zatvoru i logoru u kojima su pripadnici Armije BiH
zatvorili 14.444 Hrvata, i to 10.346 civila i 4.098
vojnika.
Od toga su
broja 632 logoraša Hrvata ubijena, a njih 50 okrutno
je pogubljeno na ritualan način. Zločin je šutjeti o
1.051 hrvatskom civilu kojega su ubili vojnici Armije
BiH. Među njima bilo je i 121 dijete. Oko 170.000
Hrvata protjerano je ili izbjeglo s prostora koji su
bili pod nadzorom Armije BiH. Haaški sud navodi kako
ih je HVO silom otjerao! A kako to da su Hrvatima kuće
spaljene i da su povratnici ubijani u organiziranim
akcijama!?
Naravno, ne
treba zaboraviti da su u cijeloj priči itekako
sudjelovale i hrvatske vlasti. Spomenimo samo kako
Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka
(Portal HKV-a, 17. lipnja 2013.) kaže:
Svojedobno sam rekla da se hrvatska država ponašala infantilno vezano za
postupak protiv ove šestorice. U odnosu na generala Praljka moram reći kako je
taj odnos bio krajnje indiferentan i nedopustiv, a sad bih se usudila reći i
sramotan pri čemu mislim na to što su njegove knjige proglasili šundom.
Znam da su
njegovu tvrtku ovršili. Zamislite da činjenice koje
govore o Hrvatskoj, koje govore o naporima da je
hrvatska država, a koja je optužena u Haagu, vodila
agresorsku politiku i da je bila involvirana u potpuno
negativnom konceptu u događanja u BiH, dokumente koji
pokazuju točno što se događalo s nespornim činjenicama
proglašavaju šundom. Mislim da general Praljak ima
vlastitu arhivu dokumenata od 1991. do 1995., jednu od
boljih arhiva. I to proglasiti šundom. To je sramotno!
Zapravo je posebno zanimljivo kako
odvjetnica Pinter komentira samu presudu:
Oni se
uvijek mogu pozivati da se radi o diskrecijskoj ocjeni
koju je uvijek teško pobijati. Međutim, i ta
diskrecijska ocjena mora imati određenu životnu i
pravnu logiku. Velika je pogreška, po meni, Haaškoga
suda što su suci u odnosu na pravni postupak laici.
Jer ovo je kazneni postupak, a ne panel diskusija o
posljedicama rata i stradanju žrtava koji ih je,
naravno, bilo i kojih nam je svima žao.
Najviše
zamjeram što ta presuda nije kaznena presuda, a radi
se o kaznenom sudu u kojem se utvrđuje kaznena
odgovornost, što znači da treba utvrditi radnju
izvršenja i oblik odgovornost: jesi li izvršio radnju,
zapovjedio, ili si odgovoran propustom. Reci nam u
čemu je bio propust. To kako je ova presuda napisana
nije presuda u kaznenom postupku jer u kaznenom
postupku pišu se presude koje ne mogu imati argumente
tipa "moglo bi se zaključiti", nego se uključuje i
kaže "Praljak, ti si tada i tada izdao takvo i takvo
naređenje koje je imalo to i to za posljedicu". A toga
u presudi nigdje nema.
Zapravo
ovdje je odvjetnica Pinter na tragu onoga što je
zagovarao predsjednik Akademije pravnih znanosti
Hrvatske profesor emeritus dr. sc. Željko Horvatić i
svojevremeno u slučaju Carle del Ponte, tako i sada u
slučaju sudaca koji su svojim nerazumnim odlukama
naštetili mnogim optuženim Hrvatima i mnogima od nas
na Tribini "Što poslije haaških presuda
bosanskohercegovačkim Hrvatima". Ti sutci su napravili
zločine za koje bi trebali odgovarati. Umjesto da se
zadovoljavamo time da nevini na kraju budu oslobođeni
trebamo tražiti da ovi zločinci u sudačkim odorama
budu kažnjeni. Tako je naslov jedne od mojih knjiga
"Zločinački sud u Haagu" iz 2008. dobio potvrdu od
najvišeg autoriteta u hrvatskoj pravnoj znanosti.
Poseban zločin ovih sudaca jeste to što njihove
presude jasno odražavaju njihov rasistički odnos prema
pojedinim narodima na ovim prostorima. Već smo
komentirali kako su njihove presude jasno stavile do
znanja svima kako smatraju da su Srbi narod višeg
reda!
Međutim, zanimljiv je njihov rasistički pristup u
odnosu na ostale narode. Spomenute presude se zapravo
odnose i na nekakvo njihovo rangiranje muslimana i
Hrvata. Znamo da su muslimani s radošću dočekali
presude hrvatskoj šestorki iz BiH. Hrvati su dobili
111 godina, a oni su za sve one zločine koje navodi
dr. Lučić dobili 6 godina! Znači Hrvati su po
svjetskim moćnicima niža vrsta od njih. Bit će novaca
kada budu tužili agresora, zar ne?
A je li to tako? Srbima su dali 15 dana na početku
rata da pokore Hrvatsku. A na njih je bio otvoren lov
sve vrijeme. Poslije genocida u Srebrenici dopustili
su još veći u Bihaću gdje je u okruženju bilo
160-180'000 ljudi. Kako je to izgledalo dano je u
slijedećem pismu:
PISMO
NAČELNIKA BIHAĆA PREDSJEDNIKU RH DR. F. TUĐMANU I
PREDSJEDNIKU SABORA RH N. MIHANOVIĆU, 21. 7. 1995.
Vaša ekselencijo, dugo pripremana
i od strane Srbije otvoreno potpomognuta ofanziva na
bihaćko područje, započeta je prije nekoliko dana.
Glavni pravci napada usmjereni su iz privremeno
okupiranih dijelova republike Hrvatske, a
koncentracija četničkih snaga evidentirana je i na
ostalim linijama u zoni odgovornosti Petog korpusa
Armije Republike Bosne i Hercegovine, Glavnog Stožera
Hrvatskog vijeća obrane Regije Bihać i Ministarstva
unutrašnjih poslova Bihać.
Zbog siline artiljerijskih djelovanja stanovništvo iz
pograničnih zona se iseljava i kreće prema gradu Bihaću. Dramatičan
položaj se iz sata u sat usložnjava jer je humanitarna situacija još od ranije
katastrofalna. Već Vam je, vjerojatno, poznata činjenica da smo imali i prve
slučajeve umiranja od gladi. Nada da će se stanje, koliko toliko, popraviti
nakon skidanja žita sa zasijanih prigradskih prostora, sada je propala. Upravo
ta područja agresor najviše drži pod vatrom, gađajući ih zapaljivim granatama.
Posebno je teško u bolnici, kojoj nedostaju lijekovi,
sanitetski materijal, a zbog nedostatka hrane bolesnici primaju samo jedan obrok
dnevno. Sudbina oko 180 tisuća stanovnika Unsko-Sanskog Kantona je neizvjesna.
Mi možemo samo obećati da ćemo se boriti bez obzira na cijenu i neodlučnost
međunarodne zajednice Jedinu nadu polažemo u naše hrabre borce i prijateljski
hrvatski narod, pošto nam je sudbina, koju nam je agresor namijenio, ista.
Stoga Vas molim da sa svoje strane učinite sve što je u
Vašoj moći, da se spasi ovaj herojski grad i njegovo napaćeno stanovništvo.
S poštovanjem,
Adnan Alagić,
Načelnik općine Bihać
Zapravo, zar se taj genocid ne bi
ostvario da nije bilo "agresorske" Hrvatske. Samo slijepi žele eliminirati
Hrvate iz BiH vjerujući da će im poslije biti lakše sa Srbima. Da ne bude
obratno? Pa BiH je nastala i opstala zahvaljujući prvenstveno hrvatskom oružju.
Sam Milošević je srpske vojnike nazvao zečevima kada se ravnopravno suprostave
hrvatskim vojnicima.
Razumiju li muslimani u BiH da je to
rasističko svrstavanje Hrvata iza njih samo kazna
Hrvatima zato što svjetski moćnici nisu uspjeli u
svojim zločinačkim namjerama? Razumiju li da je to
zapravo priprema i njihovog nestanka u BiH? Genocid u
Bihaću se nije dogodio. Ostaje dovoljno prostora za
još veći. Mogu ga spriječiti samo oni koji su već od
Srba napravili zečeve. Sjajno je ako tih više ne bude,
a Hrvatska ne bude zainteresirana da tako nešto
spriječi, zar ne?
Piše: Akademik Josip Pečarić |