Tako mala zemlja, tako lijepa zemlja, smještena u samom srcu Europe, na predivnom moru i s cijelim mnoštvom još drugih pozitvnih atributa, ona je poput ljepotice koju nitko ne prosi, jer je svi ogovaraju zbog njene ljepote - i na svoj način je nesrertna i sva razjedinjena, sva raslojena.

I umjesto da nam bude Božja kuća puna međusobne ljubavi i razumijevanja, gotovo da je kuća prokletstva i nesloge. Po onoj narodnoj izreci - Nije kuća tijesna ako čeljad u njoj nije bijesna. Ona ima svoj narod, svoje ljude, ali nažalost permanentno i svoje loše političare. Rijeka koja je mutna u svome izvoru nikada se ne može razbistriti.

O, naša prekrasna zemljo Hrvatska, umij svoje lice i počešljaj svoje duge kose i iz njih izbaci gnjide, uši koje su se zalegle na Tvojoj glavi i nikako ti ne daju mira ni spokoja.

Usudim se kazati da niti jedna država na svijetu nema tako duboke unutarnje raslojnice poput Hrvatske. Tko po Tebi, na sve strane, razvlači bodljikavu žicu, pa se po najnovijem dijeliš i na vukovarsku i nevukovarsku Hrvatsku, na ćiriličnu i nećiriličnu. Podijeljena si zbog svoje povijesti, zbog svoje sadašnjosti, ali i zbog svoje budućnosti. Podijeljena si i zbog svoje savjesti, jer ti ne daju mira tvrdeći da ono što jesi da nisi, i ono što nisi da jesi.

Tko bi izdržao u glavi toliki rašomon agresije i laži na Tebe i iznutra i izvana?! Tko bi ostao razuman od brojnih silnica koje se u Tebi i kroz Tebe isprepleću, sudaraju i sukobljavaju. Tko bi izdržao tu erupciju mržnje prema Tebi samo zbog toga što postojiš, a postojiš ne samo kao najveći planetarni, već i kao najveći svemirski grijeh i zločin. Zločin kojemu nema oprosta! Za one koji te ne vole, Ti si zločin sama po sebi, kao neželjeno dijete koje se rodi i odmah njegovu dječju nevinost pretvore u zločin, u neoprostivi zločin - zločin dijeteta koje se nije smjelo roditi.

Podijeljena si na domovinsku i iseljenu Hrvatsku. Podijeljena si duboko ideološki na komunističku i demokratsku (domoljubnu) Hrvatsku. Podijeljena si na partizane i "ustaše" bez obzira što od ovih potonjih nema više gotovo niti jednog živućeg. Podijeljena si na srbojugofile i kroatofile. Na euroskeptike i eurofile. Podijeljena si na izrazito bogate i izrazito siromašne. Podijeljena si na lupeže i na poštene. Podijeljena si na vjernike i nevjernike. Podijeljena si na radnike i zabušante, jednako zaposlene i nezaposlene. Podijeljena si na one koji te vole i one koji te ne vole. Podijeljena si na žrtve i ubojice. I da više ne nabrajam, jer i ovo nabrojeno već je svima preko glave.

Tko li samo u Tebi izmisli tolike razdjelnice, tko li ih ugradi u Tvoje prekrasno tijelo i tvoju dušu, tko te tako zatrova i razori Tvoj nevini duh, tvoju plemenitu čistoću, tko li uprljat Tvoje prekrasno lice i Tvoje obraze, da se danas stidiš sama sebe, a i svijet te zbog toga prezire.

Evo, na vratima i najnovija podjela na referendumsku i antireferendumsku Hrvatsku i to po pitanju obitelji. Jedni su za to (u ogromnoj većini) da se proglasi da je brak: obitelj od muškaraca i žene, oca i majke, te djeca. Drugi su za brak ili obitelj unisex parova, muškarac i muškarac, žena i žena?!

Nevjeratno je koliko su političari, politički ideološki podobnici, ovaj put na lijevoj strani, spremni javno deformirati svoj karakter i moral, i biti javno za istospolne brakove, a među njima nema niti jednog jedinog bez izuzetka koji ne bi bio vrlo nesretan da njegovo rođeno dijete živi u takvom istospolnom "braku"!

Jedni koji bi htjeli da se istospolni odnos smatra klasičnim brakom, koji je u kršćanskom svjetonazoru svetinja, a i kod drugih monoteističkih religija, oni su poput onih koji bi htjeli litru kvasine uliti u bačvu zdravog vina tj. da i kvasina ima pravo da se nalazi i čuva u istoj bačvi pomiješana s vinom.

Ali, zašto referendumi na tu temu, kad je to davno, pred stotine milijuna godina, riješila sama Priroda (zbog ateista da ne kažem - Bog,) stvorivši muško i žensko u cjelokupnom životinjskom i biljnom svijetu, a razumije se posebno i kod ljudi. Netko ili Nešto je trebalo usuglasiti muško i žensko tijelo za zajedničku funkciju produžetka života i to na stotine, a možda i u tisućama segmenata da bi to funkcioniralo. Ne samo da je stvoreno muško i žensko tijelo i usaglašena njihova zajednička funkcija u stvaranju novog života kod svih živih bića, već muška i ženska duša živi u ljudskim tijelima.

Monoteističke religije i humanistička filozofija niti najmanje ne dvoje o tome, i nikada u cjelokupnoj povijesti to nije bilo niti najmanje upitno. A danas će se to "riješiti" referendumom, bez obzira što je to zapisano u prirodi još pred stotine milijuna godina, i to će uvijek tako ostati makar mi održali stotinu referenduma po tom pitanju!? To je isto, kao kad bismo referendumom odlučivali jesmo li ili nismo da ove zime padne snijeg.

Božje pismo u naravi, u prirodi nitko ne može uništiti i derogirati. Ono je iskonsko, a ne referendumsko pitanje. Ali, život je postao toliko nakaradan da se Božje pismo mora čuvati i upisivanjem teksta u Ustav jedne male države.

Kao narod živimo u stanju intelektualne i duhovne hibernacije, svi smo uspavani, kao da se sve to nas ne tiče.

Piše: Mile Prpa