Nije odlučan pogled i ruka na srcu svih reprezentativaca prilikom intoniranja himne nusprodukt slušanja Massima, inače vrsnog glazbenika. Taj ponosni, neustrašivi karakter gradile su pjesme poput „Uvijek vjerni tebi“.
Nisu dečki mogli akumulirati nadljudsku snagu, koju bi izvlačili u 120. minuti produžetka, slušajući Josipovićevu „Tokatnu etudu u C-duru“ na 3. programu HR-a. Thompsonovi stihovi iz „Nema predaje“ ušpricali su im potreban doping da prevare bol i s vatrom u očima grizu do kraja.
Nije Dalićevu poniznost i posvećenost svetom cilju, koju je prenio na sve igrače, kreiralo slušanje Detoura, koji su mi inače odlični. Thompsonovi „Geni kameni“ zaslužni su za to.
Nije Vrsaljko, nakon junačke borbe protiv Engleza, legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz. Thompsonova „Lijepa li si“ usadila mu je u srce vječnu, neizmjernu ljubav prema domovini koja mu daje snagu da se za nju bori do kraja.
Osobno su mi od Thompsona puno miliji "The National", premda i on ima nekoliko odličnih pjesama. No svakome dajem za pravo da sluša ono što mu se iskreno sviđa.
Stoga bih molio sve koji s gnušanjem komentiraju glazbeni ukus naših heroja da pokažu barem trunku tolerancije koju inače nerado pokazuju prema „nižim bićima“. Njih nitko od optuženih ne proziva za glazbeni ukus pa bi bio red da uzvrate istom mjerom i ne kvare ove veličanstvene događaje. Za kraj, pozivam ih i da poslušaju najljepšu i najslušaniju Thompsonovu pjesmu, za koju je inače napisao i tekst i glazbu, te da mu nakon toga presude i dalje šire samo ljubav.
Zvonimir Raspudic, facebook
|
