Čvrstoća, ustrajnost, držanje, moral, vjera - nisu
prihvatljive vrijednosti: do granice nepristojnosti
postalo je pozivati se na njih. Ta je rastuća Europa
''stezala'' istinske veličine; i čovjek s dna društvene
ljestvice osjećao je kako ona proširivanjem postaje sve
plićom. To je razlog što se veličina u ovom stoljeću
često puta vidi kao ljuta, kontradiktorna spremnost,
koja se u skladu s vremenom mora oglasiti lavežom. Dok
su velikani srednjeg vijeka bili sveci, a renesanse
individualisti, velikani devetnaestog stoljeća su -
osobenjaci.
A tko su velikani današnjice? Na
primjer, general Ante Gotovina. Velikani današnjice su
Hrvatska nacija i Gotovina. Ali prije nego što
zaboravim: prignite se malo bliže, kako netko slučajno
ne bi čuo, kako Carla Del Ponte ne bi slučajno čula da
je nacija: kultura. Kultura, povijest, tradicija,
zajedništvo, krvno srodstvo. Sve drugo samo su
liberalne laži. Sve drugo je razgrađenost na atome,
EU, naguravanje nad zalogajom, samopredaja, hamburger,
ustav bez kršćanskih principa - sve drugo je Carla Del
Ponte. Upravo tako. Ali to je skoro svejedno...
Postoji jedan jedini problem: Kičmu Hrvata treba
razbiti u trunje jer će te samo tako postati
''dostojnima'' članstva u Europskoj Uniji.
''Sada će vam početi razbijati kičmu u
krhotine, draga moja hrvatska braćo, sada kada general
Gotovina stane u Haagu pred sudce laži. Ali ne zato da
biste postali nama dostojni, ma hajde. Znate zašto?
Zato da budete pogodni. Trebate se srozati na našu
razinu. Na žalost. Kada već niste dobili slobodu ispod
pulta, dat će vam ispod pulta malo članstva u EU.
Cijena će biti vaša predaja. Cijena je general Ante
Gotovina. A znam da čak i nije ovisilo o vama. Stoga
ću i ubuduće bježati k vama. Ako me još prihvatite.
Čuvajte zato svoju zdravu, slavljeničku kulturu. Same
sebe. I pričajte svakoj novoj generaciji tko je bio
general Ante Gotovina. Ja ću ga od sada poštivati kao
svog junaka. Svog ''heroja''. Ta i bana Zrinskog
zajedno poštujemo, je li tako, dragi moji hrvatski
prijatelji ..."
Ovo sam pisao 17. prosinca 2005.
godine. Na kraju dugačkog članka koji je objavljen i u
Hrvatskoj. Pisao sam kada je Ante Gotovina uhićen.
Ante Gotovina dobio je dvadeset četiri godine.
Dvadeset četiri godine puno je i na slobodi. Za to
vrijeme se probudi svijest čovjeka i on biva formiran.
U zdravim, slavljeničkim kulturama za to se vrijeme
već rodi i potomstvo. Inače je to, naravno, samo
trenutak. Tri puta dvadeset četiri godine su otprilike
jedan život. Dvadeset četiri godine u zatvoru su
vječnost. Za to vrijeme čovjek može oronuti, duh se
slomiti, a posebno ako je nevin. Za dvadeset četiri
godine može oronuti i cijela nacija. Mi smo živi
primjer za to. A ako Gotovina provede u zatvoru
dvadeset četiri ili dvadeset godina, dok izađe, možda
svoju Hrvatsku ne će niti prepoznati. Ne će znati,
razumjeti, zašto se nekoć Oluja dogodila. Da, Gotovina
je bio cijena - eto, sada može doći Unija. Da, sada će
te se srozati na našu razinu, dragi hrvatski
prijatelji. Sada će doći ''naš Gospodin, Novac'', a s
njime bezbroj činovnika Njegovog visočanstva novca,
gospodara svinjskih glava. (v: Adi Endre). Snažni duh
generala Gotovine još ne će niti početi degradirati
tamo unutra, kad vi to započnete - tu vani. Uskoro će
vas preplaviti stranci umiljatog govora, čudnolikih,
prikrivenom dvoličnošću izobličenih, ružnih lica. Vaša
kultura, proizvodi, običaji - sve će to postati
''zastarjelim'', ne možete niti zamisliti koliko brzo.
Najprije će podijeliti vašu obalu. A da ne biste imali
vremena negodovati, pobuniti se, tijekom krađe vaših
dobara učinit će da sumnjivom postane cijela vaša
prošlost, svaki vaš junak, sva vaša vjera - čak će i
vaša glagoljica postati sumnjivom, vidjet ćete.
Započeli su s Gotovinom. S njime se je
trebalo započeti. Ta on je oslobodio vašu Domovinu.
Oni koji su bombardirali Drezden, razorili Hirošimu i
Nagasaki, nikada se nisu našli pred sudom, iako ih je
trebalo posaditi na klupu Nurnberškog suda. Ali oni su
ostali ''junaci''. A vašeg su Gotovinu pretvorili u
''ratnog zločinca'' jer vam je dao Domovinu. A na
naizgled djevičanski bezbrižnom igralištu
globalizacije nitko ne može imati Domovinu. Ni vi,
dragi hrvatski prijatelji... Vaša zdrava, slavljenička
kultura uskoro može postati posmrtno sijelo, a bezbroj
stranih izobličenih, ružnih lica govorit će vam da je
to karneval preporoda. A kad Gotovina za dvadeset
godina izađe iz zatvora slomljen, degradiran,
bolestan, pronaći će isti takav narod na zemlji
negdašnje Oluje. Od izricanja te strašne i nepravedne
presude od dvadeset četiri godine puno mislim na
Sokola, veterana s otoka Krka koji se borio cijelo
vrijeme rata. Koji mi je ispričao kako su Srbi
prikovali hrvatsku obitelj na vrata štale. Od sada je
i Sokol u zatvoru s Gotovinom. I cijeli hrvatski
narod. Doći ću još, Sokole. Isplovit ćemo, ''ići u
ribe''. Želim biti tamo s tobom, u tamnici tvoje duše,
dubinama koje čame u njoj.... najmanje dvadeset četiri
godine.
Piše: BAYER ZSOLT
Prijevod i prilagodba:
Holoker Damir
Hrvatski list, broj 351, 16.
lipnja 2011. |