Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

BUDITE LJUDI VJERE I NADE       (14.04.2017.)

Razgovor s ─Ĺakova─Źko-osje─Źkim nadbiskupom mons. dr. ─Éurom Hrani─çem


Po┼ítovani o─Źe nadbiskupe, nalazimo se u Velikome tjednu, vremenu neposredno pred najve─çi kr┼í─çanski blagdan Uskrs. Uskrs je blagdan nade, a nas zanima Va┼íe mi┼íljenje kako rasplamsati nadu u sada┼ínjim vremenima u kojima, osudili bismo se re─çi, postoji puno strahova i razo─Źarenja?

- U ovome je svijetu prisutna snaga grijeha i mi pro┼żivljavamo dramu Velikog petka. Mnogi su se umorili pod neda─çama neure─Ĺenoga dru┼ítvenog sustava. Druge su izranjavali bi─Źevi korupcije i nepravdi. Tre─çi su potpuno posustali pod teretom nezaposlenosti i siroma┼ítva. Brojni su izgubili nadu da ─çe do─çi bolja vremena te smo svjedoci velikog vala iseljavanja, ne samo mladih, nego i ─Źitavih obitelji. Neki se, poput apostola na Veliki petak, u strahu za budu─çnost svoje djece, razbje┼ża┼íe diljem svijeta u potrazi za boljim ┼żivotom. Mnogi su se u svemu tome zatvorili za dar ┼żivota i/li bje┼że u svoju privatnost.


Depopulacija Slavonije, ali i cijele Hrvatske, poprimila je tako zabrinjavaju─çe razmjere. K tome ovih tjedana kriza i neizvjesnost s Agrokorom i jo┼í vi┼íe s radnicima u Konzumu i u suradni─Źkim tvrtkama tzv. dobavlja─Źa, teroristi─Źki akti, politi─Źke i dru┼ítvene podjele koje tako sna┼żno o─Źituje i kampanja pred lokalne izbore. Kao da nas obuzimaju osje─çaj bezizlaznosti, bol razapinjanja i krici umiranja na Veliki petak te muk Velike subote.


No, u toj situaciji jo┼í sna┼żnije odjekuje uskrsna poruka: Raspeti je uskrsnuo. U ovome je svijetu prisutna ne samo snaga grijeha, nego i snaga Kristova uskrsnu─ça. Bog nije napustio ovaj svijet, nego je njegov gospodar i spasitelj. On u svojoj ljubavi uvijek pronalazi put da pobijedi dobro.


Koliko god da je lijepo imati visok ┼żivotni standard i bogat stol, stabilnu i perspektivnu privredu, ali nas ljudima nade ne ─Źine materijalna dobra, nego nas preobra┼żava vjera u uskrsnu─çe, u ┼żivot koji nadilazi na┼íe ovozemne horizonte i mogu─çnosti. Nadom nas ispunja vjera da ─çe pravda jednoga dana biti zadovoljena jer svi ─çemo stati pred sudi┼íte Bo┼żje. Ta nas vjera ispunjava nadom u bolji svijet, u ostvarenje kraljevstva Bo┼żjega i osloba─Ĺa od sebi─Źnosti, egoizma, samodostatnosti, od napasti privrednog kriminala i korupcije, od gramzivosti i materijalizma - za duhovne vrijednosti: za po┼ítenje, ─Źestitost, samoprijegor, solidarnost, dobrotu i ljubav.
Uvjeren sam zato da se nadu u nama ljudima rasplamsava samo evangelizacijskim radom i sna┼żenjem vjere u Isusa Krista.


"Bje┼żanje" od Velikog petka


Vjernici s rado┼í─çu slave Uskrs, no neki su duhovni pisci primijetili da bi vjernici ponekad rado presko─Źili Veliki petak, tj. spomen na Isusovu muku i smrt, na Isusovu ┼żrtvu za sve ljude. Je li uzrok tome ┼żelja za komoditetom dana┼ínjeg ─Źovjeka koji sve manje cijeni ┼żrtvu za drugoga? Nedostaje li i hrvatskome dru┼ítvu vi┼íe po┼żrtvovnosti i solidarnosti koje su krasile cjelokupni hrvatski narod u pro┼ílosti, a u na┼íem sje─çanju posebice po─Źetkom devedesetih?


- Usudio bih se re─çi kako su Uskrs, kao i Bo┼żi─ç, svetkovine radosti i ┼żivota te su kao takve bli┼że ljudskom srcu. Stvoreni smo na sliku Bo┼żju i te┼żnja prema dobrome, lijepome, daru ┼żivota i vje─Źnosti upisana je u na┼íu narav. Taj sklad s Bogom i svijetom, ─Źovjek je, na ┼żalost, svojim grijehom naru┼íio i unio nered koji ra─Ĺa trpljenjem i kri┼żem te dosegnuo svoju puninu na Veliki petak. On je plod na┼íeg grijeha i svega ru┼żnoga ┼íto to sa sobom nosi. Razumljivo mi je stoga ┼íto ljudi podsvjesno od bje┼że od Velikog petka jer on je plod na┼íe zloporabe slobode i kao takav nije upisan u na┼íu narav. Me─Ĺutim, on je plod i velikog Bo┼żjeg milosr─Ĺa prema ─Źovjeku gre┼íniku. On je trajni poziv da svakodnevno preispitujemo sami sebe i odgovorimo na poziv Bo┼żje ljubavi. A svi znamo kako je ljubav divna, ali istovremeno i te┼íka jer tra┼żi odricanje i predanje drugome. I tu se nalazi paradoks Velikog petka.


U nama je jo┼í uvijek i onaj stari ─Źovjek koji i dalje te┼żi samopotvr─Ĺivanju svoje slobode, iako je svjestan da ga to ne mo┼że usre─çiti. Radije se zatvara u svoj komoditet i individualizam koji je protivan njegovoj naravi slike Bo┼żje i boji se otvoriti Bo┼żjoj ljubavi jer se tada mora odre─çi svoje samodostatnosti. Bje┼żi od ┼żrtve ljubavi jer je zahtjevna i tra┼żi odricanje, iako je to spasonosno darivanje koje nas otvara vje─Źnom ┼żivotu. Tomu smo pomalo svjedoci i u na┼íem hrvatskom dru┼ítvu. Kada nas je devedesetih godina sna┼íla velika nevolja i prijetila smrtna opasnost po na┼íe obitelji i sama sloboda cijelog naroda bila ugro┼żena, pokazali smo veliko srce i solidarnost.


Danas, kada nas pomalo zahva─ça duh zapadnog konzumerizma i individualizma, kao da to pomalo zaboravljamo. I svojevrsno socijalno raslojavanje hrvatskog dru┼ítva pridonijelo je da se mnogi osje─çaju razo─Źarano i povla─Źe u svoju privatnost. U prvi plan stavljaju se prava, dok istovremeno nitko ne govori o du┼żnostima. Ipak, mogu posvjedo─Źiti i divnim primjerima, malih, obi─Źnih ljudi koji su zadr┼żali svoje veliko srce i danas iskazuju veliku solidarnost sa siroma┼ínima i nezaposlenima. Na┼żalost, njihovi primjeri nisu zanimljivi sredstvima dru┼ítvenog priop─çavanja.


Biskup Josip Stadler rodio se u Sl. Brodu, potje─Źe iz ─Éakova─Źko-osje─Źke biskupije. Poslije ┼íkolovanja u Brodu, Po┼żegi, Zagrebu i Rimu ostavio je neizbrisiv trag u Sarajevu. Bio je veliki ┼ítovatelj Bla┼żene Djevice Marije i posebice sv. Josipa. Ove godine obilje┼żavamo 330. obljetnicu progla┼íenja Sv. Josipa za┼ítitnika hrvatskog naroda po odluci Hrvatskog sabora iz 1687. god. Vjerojatno je tu odluku poznavao i biskup Stadler. Mo┼żemo li na ┼żivotnom primjeru biskupa Josipa Stadlera graditi nadu, vjeru i pouzdanje u sv. Josipa za┼ítitnika hrvatskog naroda u budu─çnosti?


- Mo┼żemo samo zamisliti vrtlog emocija koji je Josip osjetio kad mu je Marija rekla da je trudna, a on zna da ju nije niti dotaknuo. Kao i Marija, i Josip ┼żivi tjeskobu do dna, bez ┼żelje da tu svoju tjeskobu ispuni optu┼żbom na Marijin ra─Źun i da time rije┼íi svoj problem. Budu─çi da zna da on nije otac Djeteta kojega Marija nosi pod srcem, on tra┼żi mudro rje┼íenje. Vidi ga u tome da ostavi prazan prostor, odnosno da otpusti Mariju, da se udalji od nje i ni┼íta ne govori i da ju tako spasi od optu┼żbi da je nevjerna, ali i da istodobno drugima omogu─çi da oni zaklju─Źuju kako je u stvari on ne─Źastan mladi─ç koji je obe┼í─Źastio i potom ostavio djevojku. Dakle, nelagodu i te┼żinu situacije preuzima na sebe. I time pokazuje svoju mu┼żevnost i za┼ítitni─Źku snagu istinske ljubavi. No, on je i duboko ┼żalostan ┼íto njegov brak s Marijom nije ostvariv i zato unato─Ź trudno─çe uzima Mariju k sebi. Tako postaje njezin ┼żivotni suputnik, svjedok njezina djevi─Źanstva, za┼ítitnik njezine ─Źasti. S Marijom dobiva i i┼í─Źekivani dar Boga ─Źovje─Źanstvu.


Nadbiskup Stadler je bio ─Źovjek koji je tako─Ĺer morao pro┼żivljavati mnoge tjeskobe i brige. U svojim tjeskobama i pastirskim brigama utjecao se kao vjernik Bo┼żjoj pomo─çi po zagorovu svojega nebeskoga za┼ítitnika sv. Josipa i nadahnjivao se na njegovu vjerni─Źkom primjeru. Vjera je nadb. Stadleru, nakon obnove crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini, kad je bio postavljen da bude prvi pastir obnovljene Vrhbosanske nadbiskupije, davala snagu za hrabre i proro─Źke poteze, za kakve je snagu imao sv. Josip. U tom smislu sigurno mo┼żemo re─çi da je i ┼żivotni primjer nadbiskupa Josipa Stadlera sigurno poticaj da nadu i pouzdanje mo┼żemo posti─çi i u budu─çnosti po zagovor sv. Josipa, za┼ítitnika hrvatskog naroda.


Zlo─Źin u Zrinu


Nedaleko ─Éakova u selu Drenju ┼żive doseljeni Zrinjani, prognani u rujnu 1943. iz vjekovnih prostora svoje rodne Banovine. Bio je to pokolj, istrjebljenje mu┼íkog dijela stanovni┼ítva, imovina Zrinjana nije ni do danas vra─çena njihovim potomcima temeljem presude suda u Dvoru 1946. g. Zrinjani su tada progla┼íeni dr┼żavnim neprijateljima i tako stigmatizirani ┼żive sve do danas. Njihov potomak je novi kr─Źki biskup fra Ivica Petanjak. Molimo, mo┼żete li nam poku┼íati komentirati te doga─Ĺaje.


- Primjer Zrina puno govori. Moramo se prisjetiti da je grad Zrin bio sjedi┼íte hrvatskih velika┼ía iz obitelji Zrinskih i kasnije Frankopana. Njihova pogibija bila je slom hrvatske dr┼żave jer je oduzimanjem njihove imovine, koja se poklapala s tada┼ínjim granicama hrvatske dr┼żave, i potom dodjelom te imovine strancima, Hrvatska prakti─Źki izgubila svoju suverenost u okviru Habsbur┼íke monarhije. Car je njihovim pogubljenjem u Be─Źkom Novom Mjestu obezglavio hrvatski narod u politi─Źkom i gospodarskom smislu. I zato nastaje kult Zrinskih i Frankopana kao izri─Źaj narodnih te┼żnji za ponovnom uspostavom hrvatske dr┼żave.


U staroj Jugoslaviji, povratkom njihovih posmrtnih ostataka u zagreba─Źku prvostolnicu, dodatno je osna┼żen njihov kult i postao je temelj borbe protiv velikosrpske hegemonije i ┼íestojanuarske diktature. Tek u tom vidu postaje nam jasan zlo─Źin protiv Zrinjana u Drugom svjetskom ratu. Bio je to zlo─Źin protiv hrvatske dr┼żave i nacionalnih interesa. ┼Żeljelo se uni┼ítiti samo sredi┼íte kulta Zrinsko-Frankopana kao izri─Źaja te┼żnje hrvatskog naroda za samostalno┼í─çu. To nam istovremeno razotkriva i namjere komunisti─Źkih vlasti koje ─çe postati o─Źite dvije godine kasnije u stra┼ínom pokolju Hrvata i drugih naroda na Bleiburgu i Kri┼żnom putu kako bi se uni┼ítio najvitalniji dio naroda i onemogu─çila bila kakva mogu─çnost stvaranja nacionalne dr┼żave. Zrin je u tom smislu simbol hrvatske neovisnosti i ─Źetni─Źko-partizanski zlo─Źin je nastojanje da se uni┼íti san o hrvatskoj dr┼żavi. To ┼íto im do danas nije vra─çena imovina samo svjedo─Źi da jo┼í uvijek ima onih koji ne ┼żele hrvatsku dr┼żavu.


Molimo Vas odgovor na jo┼í jedno pitanje iz te┼íke hrvatske pro┼ílosti: U Macelju su 4. na 5. lipnja 1945. mu─Źki od partizana smaknuti sve─çenici i ─Éakova─Źko-osje─Źke biskupije: teolog i gimnazijski profesor dr. Josip Gun─Źevi─ç zare─Ĺen za sve─çenika u ─Éakovu, vl─Ź. Vjekoslav Terzi─ç ro─Ĺen u Slavonskom Koba┼íu, o ─Źijem pastoralnom radu nema puno podataka i bogoslov ─Éakova─Źke biskupije Dragan ─îapo, ro─Ĺen u Kaptolu. Kako tuma─Źite ─Źinjenice ubojstva i imate li vi┼íe podataka o dva sve─çenika i bogoslovu iz ─Éakova─Źko-osje─Źke biskupije, koji su zavr┼íili svoj ┼żivot na strati┼ítu u Macelju?


- Prije nekoliko godina zapo─Źeli smo istra┼żivanje o stradanjima na┼íih sve─çenika tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata. Do danas smo ne┼íto u─Źinili, ali jo┼í uvijek sudbina mnogih sve─çenika ostala je nepoznata. To je na┼í dug prema pred┼íasnicima i moramo im se na dostojan na─Źin odu┼żiti. Vrijedan doprinos dao je na┼í pokojni sve─çenik mons. Antun Jarm koji je u svojoj knjizi Pribrojeni zboru mu─Źenika prikupio podatke o stradanjima pedesetak na┼íih sve─çenika, od kojih je ve─çina ubijena, me─Ĺu kojima neki na vrlo okrutan na─Źin. Za Gun─Źevi─ça i Terzi─ça navodi da su ubijeni u Maceljskoj ┼íumi zajedno s drugim sve─çenicima, ukupno njih 21.


Prema nekim svjedocima, prvo su si morali iskopati grob, a potom su bez suda ubijeni i zakopani bez ikakvih grobnih obilje┼żja. O tim ┼żrtvama mo┼żemo vi┼íe saznati i u monografiji Macelj 1945. autora Damira Borov─Źaka, gdje na str. 84. pi┼íe kako je 1992. godine otkrivena jama ozna─Źena brojem IV.D, u kojoj su bili pokopani pobijeni sve─çenici, bogoslovi i civili. Sveukupno su otvorene 23 jame u kojima je prona─Ĺeno 1163 kostura. Me─Ĺutim, u okolici ima jo┼í oko 130 neistra┼żenih jama te ─çe broj ┼żrtava biti mnogo ve─çi. Tragi─Źna je ─Źinjenica da se barem za 15 egzekutora znaju imena, ali na┼íe pravosu─Ĺe nije ni┼íta poduzelo.


U novije vrijeme istra┼żivanjima ratnih i poratnih ┼żrtava se bavi i vl─Ź. Ante Pavlovi─ç, koji je istodobno i ─Źlan Komisija HBK za istra┼żivanje ratnih i poratnih komunisti─Źkih zlo─Źina, a svoj doprinos pru┼ża i na┼í umirovljeni nadbiskup Marin. Ovdje svakako trebamo spomenuti i veoma vrijedan znanstveni doprinos prof. dr. sc. Miroslava Akmad┼że i dr. sc. Sla─Ĺane Josipovi─ç Batorek u njihovoj knjizi pod naslovom Stradanja sve─çenika ─Éakova─Źke i Srijemske biskupije 1944.-1960. Mno┼ítvo podataka mo┼żemo prona─çi i u vrlo vrijednoj knjizi Ante Bakovi─ça ÔÇťHrvatski martirologijÔÇť u kojoj navodi stradanja vi┼íe od 660 sve─çenika, ─Źasnih sestara i bogoslova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je primijetiti da su partizani pobili vi┼íe sve─çenika nego sovjetska armija u cijelom Isto─Źnom bloku. Sve to svjedo─Źi kako je komunisti─Źka Jugoslavija nastala na zlo─Źinu.


Biser ─Éakova─Źke katedrale


Na┼í suradnik Ljubomir ┼ákrinjar objavio je 2014. godine na na┼íem portalu Hrvatskog kulturnog vije─ça opse┼żnu reporta┼żu o ─Éakova─Źkoj katedrali. Tako se moglo doznati kako se ona ubraja u najve─çe katoli─Źke crkve ikada nastale na tlu RH, da ima 7 oltara, 43 fresko slike, 31 skulpture svetaca i 32 reljefa, ili primjerice, da su biblijske motive u katedrali 12 godina oslikavali njema─Źki slikari, otac i sin, Alexander-Maximilian Seitz i Ludwig Seitz. Ako se ne varamo, uz katedralu ne postoji i muzej s riznicom ┼íto je prava ┼íteta s obzirom na bogatu kulturnu, umjetni─Źku i povijesnu ba┼ítinu. Postoje li kakvi planovi u tom smislu, odnosno mo┼żda neki drugi projekti ovakve vrste?


- Svakako da nam je ┼żelja sa─Źuvati, predstaviti i ponuditi vrijednu kr┼í─çansku, kulturnu i povijesnu ba┼ítinu u na┼íem crkvenom vlasni┼ítvu. Kultura je i evangelizacijsko sredstvo. Istodobno ┼żelimo pridonijeti kulturnoj i turisti─Źkoj ponudi triju isto─Źnoslavonskih ┼żupanija i njihovih gradova. Obnova i prezentacija bogate kulturne ba┼ítine, u kojoj je ─Éakova─Źka katedrala, jedan od bisera, zahtijeva velika financijska sredstva, koja uvelike nadilaze mogu─çnosti na┼íe Nadbiskupije. U tom smo smislu osnovali i Nadbiskupijski ured za projekte u kojemu imamo zaposlene tri osobe te nastojimo ta sredstva osigurati izradom projekata i prijavom na razne natje─Źaje u RH i pri fodnovima EU.


Dana┼ínji ─Ĺakova─Źki nadbiskupski kompleks s katedralom, nadbiskupskim dvorom i dijelom srednjovjekovnoga zida jedan je od najva┼żnijih i najslojevitijih spomenika graditeljstva u Slavoniji. Na tom je prostoru vjerojatno i prije postojala neka obrambena struktura. Biskupski kompleks razvio se u 13. stolje─çu (poslije 1239. godine), a njegova izgradnja te izgradnja srednjovjekovne katedrale dovr┼íeni su sredinom 14. stolje─ça. Definiranje unutra┼ínjeg sklopa srednjovjekovne biskupske utvrde u ─Éakovu mogu─çe je tek nakon provedbe sustavnih arheolo┼íkih istra┼żivanja. Nakon osmanlijskog razdoblja, koncem 17. stolje─ça, ponovno se na srednjovjekovnim temeljima sagra─Ĺena najprije skromna, a u 18. stolje─çu prostrana barokna biskupska rezidencija. Krajem 17. stolje─ça podignuta je i nova barokna katedrala, koja je ve─ç po─Źetkom 18. stolje─ça obnovljena i nadogra─Ĺena. Poru┼íio ju je biskup Strossmayer grade─çi dana┼ínju katedralu sv. Petra u razdoblju od 1866.-1882. godine.


Tijekom vi┼íestoljetnog kontinuiteta ovog lokaliteta, od plemi─çkog dobra, srednjovjekovnog biskupskog ka┼ítela s katedralnim kompleksom, preko utvr─Ĺene turske kasabe, baroknog biskupskog dvorca i katedrale s kanoni─Źkim kurijama, do suvremenog teolo┼íkog i nadbiskupskog sredi┼íta (koje obuhva─ça Bogoslovno sjemeni┼íte, Sve─çeni─Źki dom, Katoli─Źki bogoslovni fakultet, Sredi┼ínju fakultetsku i nadbiskupijsku knji┼żnicu, Nadbiskupijski arhiv i Studentski dom) sa Strossmayerovom katedralom kao najzna─Źajnijom gra─Ĺevinom hrvatskog historicizma u 19. st., nastao je jedinstven kulturno-povijesni i arhitektonski kompleks, u kome je sa─Źuvan dio povijesnog i graditeljskog naslije─Ĺa svih povijesnih mijena ovog iznimno turbulentnog prostora, od srednjeg vijeka do danas. Zbog toga je ─Ĺakova─Źki biskupski katedralni kompleks jedna od najzna─Źajnijih kulturno-povijesnih cjelina u Slavoniji.


Katedrala i nadbiskupski dvor nisu samo sakralne gra─Ĺevine, ve─ç su i jedan od najpoznatijih simbola ─Éakov┼ítine i Slavonije te su postali nezaobilazni dio svih vjerskih, znanstveno-povijesnih i turisti─Źkih programa u Slavoniji. Svjesni smo da brojni hodo─Źasnici, znanstveno-obrazovne ustanove i turisti svakodnevno posje─çuju ovaj kompleks, a ve─çini njih ostaju nedostupne i nepoznate stvarne kulturno-povijesne vrijednosti i zna─Źaj ovih gra─Ĺevina u vjerskom, povijesnom i kulturnom razvoju Slavonije, Hrvatske i cijele jugoisto─Źne Europe. Zbog toga sam si, kao jednu od zada─ça u svom biskupskom mandatu, postavio temeljitu obnovu Strossmayerove katedrale, izgradnju Dijecezanskoga muzeja i prezentaciju na┼íe bogate kulturne ba┼ítine.


Uz katedralu u ─Éakovu, kao biskup moram voditi brigu i o svojoj vrijednoj konkatedrali Osijeku, koja je tijekom domovinskog rata te┼íko o┼íte─çena topni─Źkim projektilima iz Baranje; krovni pokrov od ┼íkriljevca je gotovo u cijelosti uni┼íten, o┼íte─çena je krovna konstrukcija, pro─Źelja su probijena na nekoliko mjesta, o┼íte─çeni su gotovo svi vitraji, a kamena plastika i skulpturalni ukrasi na pro─Źeljima su pretrpjeli najve─ça o┼íte─çenja i ve─çim su dijelom uni┼íteni. Zbog prodora oborina kroz o┼íte─çeni krov stradale su i freske na svodu i zidovima. Obnova konkatedrale zapo─Źela je jo┼í tijekom rata 1993. godine, a financirana je sredstvima Ministarstva kulture, Osje─Źko-baranjske ┼żupanije, Grada Osijeka, donacijama iz zemlje i inozemstva, a najve─çim dijelom doprinosom ┼żupe i uplatama ┼żupljana. Izra─Ĺena je potrebna tehni─Źka dokumentacija, izvedena je sanacija krovne konstrukcije, pokrova i krovne limarije, obnova ve─çeg dijela vitraja i sjevernog pro─Źelja crkve. Ukupno je tijekom dvadesetogodi┼ínje obnove na njoj ve─ç izvedeno radova u vrijednosti 9.520.000,00 kn. No, procjene govore da je to tek malen dio tro┼íkova obnove cjelokupne konkatedrale te da ─çe, zbog bogate kamene plastike, tro┼íkovi njezine obnove biti znatno ve─çi od obnove ─Ĺakova─Źke katedrale sv. Petra.


Crkvene ustanove ─Éakova─Źko-osje─Źke nadbiskupije posjeduju raznolike umjetni─Źki i povijesno vrijedne gra─Ĺevine, predmete, crkveni mobilijar, slike, kipove, orgulje, harmonije i druge predmete za liturgijsku uporabu i evangelizacijsko djelovanje. Jedan dio te kulturne i umjetni─Źke ba┼ítine Ministarstvo kulture je upisalo u registar kulturnih dobara RH. No, drugi dio povijesne i kulturne ba┼ítine nije uvr┼íten u registar Ministarstva kulture, ali zaslu┼żuje za┼ítitu, ─Źuvanje i stru─Źnu obnovu. Ponekad ta ba┼ítina nije ─Źak niti evidentirana u imovnicima pojedinih crkvenih ustanova te joj prijeti opasnost nekontroliranog otu─Ĺenja, o┼íte─çenja i uni┼ítenja. Takvoj ba┼ítini prijeti velika opasnost uni┼ítenja te o┼íte─çenja i od nestru─Źne obnove, povjerene samozvanim "majstorima" i amaterima koji "obnavljaju─çi" uni┼ítavaju i nanose veliku, a ─Źesto i nepopravljivu ┼ítetu kulturnoj i povijesnoj ba┼ítini.


Posljednjih godina smo si dali dosta truda da raznim mjerama predostro┼żnosti i evidentiranjem sa─Źuvamo tu imovinu i da ju jednoga dana mo┼żemo izlo┼żiti u vlastitom Dijecezanskom muzeju. U Nadbiskupiji postoji ustanova Dijecezanskoga muzeja, ali ona nema svoj prostor, nego se ba┼ítina koju imamo ─Źuva u raznim neprikladnim prostorima. Zato nam je na srcu uz prezentiranje raznih slojeva biskupskoga kompleksa u ─Éakovu sagraditi te javnosti u Dijecezanskom muzeju ┼íiroj kulturnoj i dru┼ítvenoj javnosti prezentirati vrijednu kulturnu, umjetni─Źku i povijesnu ba┼ítinu sredi┼ínjih nadbiskupijskih ustanova, ┼żupa i drugih crkvenih ustanova. Sanjamo i o tome da u suradnji s drugim ustanovama osnujemo i nadbiskupijsku restauratorsku radionicu za svu onu ba┼ítinu koja nije upisana u registar kulturnih dobara RH.


─Éakova─Źko-osje─Źka nadbiskupija je zainteresirana da se u suradnji sa Strossmayerovom galerijom u Zagrebu i Ministarstvom kulture RH u ─Éakovu ili u Osijeku sagradi podru┼żnica Strossmayerove galerije u kojoj bi (na temelju reversa) kulturnoj javnosti te turistima bio predstavljen i za posjet dostupan dio te vrijedne umjetni─Źke gra─Ĺe koju je biskup Strossmayer prikupio i ostavio danas Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu.


Iseljavanje iz Slavonije


Na┼íi slavonski ravni─Źarski dijelovi Hrvatske dugo su bili pojam razvijenog poljodjelstva Hrvatske. No, stanje je danas upravo dijametralno suprotno. ─îini se da je u tijeku novi povijesni egzodus, tu┼żni su podaci o mladim ljudima koji svakodnevno napu┼ítaju prirodno bogatu Slavoniju. ┼áto su tome uzroci i kako vidite izlaz iz dana┼ínjeg pogubnog demografskog stanja?


- Drama hrvatskog sela zapo─Źela je nakon Drugoga svjetskog rata oduzimanjem zemlje i sustavnim uni┼ítavanjem sela. Pou─Źeni iskustvom politi─Źke snage Hrvatske selja─Źke stranke, neovisni (i bogati) poljodjelac bio je prijetnja politi─Źkim ciljevima komunisti─Źke vlasti te se stvarala radni─Źka klasa koju je bilo lak┼íe uvjetovati mjese─Źnom pla─çom. Na selu je mogao opstati samo onaj koji je osam sati radio u kombinatu ili tvornici, a nakon posla obra─Ĺivao zemlju. Drugim rije─Źima, samo od zemlje se te┼íko ┼żivjelo te su nositelji poljoprivredne proizvodnje postali veliki PIK-ovi.


I nakon uspostave hrvatske dr┼żave, mentalitet je ostao isti. Izostala je agrarna politika koja bi poticala mala obiteljska gospodarstva, a poticalo se stvaranje nekoliko velikih privatnih proizvo─Ĺa─Źa koji su morali zamijeniti dosada┼ínje PIK-ove. Mali poljoprivrednici i nadalje su se suo─Źavali s mno┼ítvom problema, od dobivanja poticaja do zakupa dr┼żavne zemlje. Ulaskom u Europsku uniju ti su se problemi samo pove─çali jer nepripremljeni i sa usitnjenim posjedima nisu mogli konkurirati velikim proizvo─Ĺa─Źima. Istina, veliki proizvo─Ĺa─Źi imaju puno bolje prinose na manjim zemlji┼ínim povr┼íinama te su konkurentniji na me─Ĺunarodnom tr┼żi┼ítu. Me─Ĺutim, zaboravilo se da je poljoprivreda za svaku zemlju strate┼íki va┼żna grana gospodarstva i da za nju ne vrijede samo tr┼żi┼ína pravila.


Slu─Źaj Agrokor, koji ovih dana potresa dr┼żavu, samo pokazuje koliko je za jednu dr┼żavu opasno kada se oslanja samo na velike proizvo─Ĺa─Źe. Europa je to prepoznala, i za razliku od Hrvatske, mnoge dr┼żave Europske unije ula┼żu velika sredstva u razvoj sela sa svrhom da zadr┼że ljude i poti─Źu obiteljska gospodarstva, budu─çi da to daje i stabilnost zemlji. S druge strane, i velika industrijska poduze─ça, kojima su se ponosili slavonski gradovi, nestala su uslijed ratnih razaranja ili zbog lo┼íe privatizacije. Ne treba nas stoga ─Źuditi ┼íto mladi ljudi odlaze jer nemaju posla, kako na selu, tako i u gradu.


Slavonija je danas najsiroma┼ínija regija u Hrvatskoj i regija sa najve─çom stopom nezaposlenosti. ┼Żalosno je ┼íto odlaze mladi ljudi, ali i cijele obitelji, jer ─çe to imati dalekose┼żne posljedice za demografski i gospodarski razvoj Slavonije. Nadam se da ─çe najavljeni Projekt Slavonija zaustaviti ove trendove, jer nam se ina─Źe ne pi┼íe dobro. Naime, dugogodi┼ínja nebriga dr┼żavne vlasti za Slavoniju stvorila je ove probleme i bez pomo─çi dr┼żave ne─çemo ih uspjeti rije┼íiti. Kapitalne investicije, bolje kori┼ítenje europskih fondova, strategija ruralnog razvoja, agrarna politika, bolja zakonska za┼ítita doma─çih proizvo─Ĺa─Źa, razvoj prehrambene i drugih grana industrije, bolja prometna povezanost, samo su neke od mjera koje mogu pomo─çi nu┼żno potrebnom razvoju Slavonije.


Pro┼íle godine upozorili ste tako─Ĺer da neki napu┼ítaju svoju domovinu iz ─Źistog pomodarstva i da treba imati hrabrosti ostati na svome ognji┼ítu. Smatrate li da dio ljudi ima iluzije o ┼żivotu u inozemstvu i da nam nedostaje i zahvalnosti prema zemlji koja nas je unato─Ź svim svojim manama odhranila i podigla?


- Domovina koju imamo Bo┼żji je dar i na tom daru trebamo biti zahvalni, ali i odgovorni. Istina, postoje objektivne okolnosti koje su utjecale na dana┼ínju situaciju depopulacije Slavonije. Prije svega, Domovinski rat ostavio je svoje posljedice. Duge godine progonstva i te┼żak proces mirne reintegracije, spora obnova i izostanak ulaganja u gospodarstvo razlog su da se mnogi nisu vi┼íe vratili na svoja ognji┼íta te se broj stanovnika na na┼íim selima prepolovio i prije ovog najnovijeg vala iseljavanja. Naime, jedan dio na┼íih ljudi, tijekom progonstva prona┼íao je posao negdje drugdje ili su tamo ostali kako bi bili uz svoju djecu koja su u me─Ĺuvremenu odrasla i zasnovala vlastite obitelji. S druge strane, izostanak agrarne politike i svi problemi vezani uz ┼żivot na selu, natjerali su preostale mlade ljude da bolju budu─çnost potra┼że u gradovima koju, na ┼żalost, zbog propasti mnogih poduze─ça, tamo ne nalaze. Sa ┼żalo┼í─çu stoga promatram na┼ía opustjela sela i slu┼íam sve─çenike kako govore o sve manjem broju djece u ┼íkolama i porastu sprovoda jer je na selima ostalo uglavnom stara─Źko stanovni┼ítvo.


Me─Ĺutim, postoje i mnoga podru─Źja na┼íe neodgovornosti te sada ┼żanjemo njezine plodove. Izostanak bolje povezanosti obrazovnog sustava sa potrebama gospodarstva stvorio je velik broj onih koji ne mogu prona─çi zaposlenje u struci. ─îesta promjena zakona, nesigurnost radnih mjesta, ste─Źajevi, ovrhe i blokade ra─Źuna, samo su dodatno natjerala ljude da negdje drugdje potra┼że svoju sre─çu. Otvaranje granica ulaskom u Europsku uniju omogu─çio je pak odre─Ĺenom broju ljudi odlazak na sigurnija i bolje pla─çena radna mjesta. U tom smislu, mogu razumjeti one koji godinama tra┼że posao, a ne mogu ga dobiti ili, ako rade, nisu dovoljno pla─çeni da mogu dostojno uzdr┼żavati svoju obitelj te su prisiljeni oti─çi u potragu za sigurnijom budu─çnosti.


Ali, na ┼żalost, ima i onih koji iz pomodarstva odlaze jer nemaju hrabrosti suo─Źiti se sa izazovima te biraju lak┼íi put. Njima sam uputio poruku da se olako ne odri─Źu onoga ┼íto nam je Bog podario i da kr┼í─çanska vjera uvijek pru┼ża nadu u bolju budu─çnost. Istina, to tra┼żi i odre─Ĺeno odricanje i skromniji na─Źin ┼żivota.


Problem politi─Źke korupcije


Svojevremeno ste govorili o koruptivnom mentalitetu te politi─Źkoj podobnosti u ustanovama i institucijama u ─Ĺakova─Źkim gradskim poduze─çima, ┼íto je pojava koja se poput virusa ┼íiri u svim krajevima Hrvatske. Kako je do┼ílo do toga da korupcija, nepotizam i ostala protuzakonita i kriminalna pona┼íanja toliko moralno i eti─Źki rasto─Źe ne samo politi─Źke strukture, nego i hrvatsko dru┼ítvo?


Borba protiv korupcije bila je jedna od glavnih zada─ça i obveza u procesu pristupanja Europskoj uniji jer ona rasta─Źe same temelje pravne dr┼żave i demokratskog ure─Ĺenja dru┼ítva. Na ┼żalost, ne┼íto smo na tom planu u─Źinili, ali jo┼í uvijek nedovoljno. Na┼í problem nije obi─Źna korupcija, nego politi─Źka korupcija za koju Kompendij socijalnog nauka Crkve ka┼że da je najgori oblik korupcije. Ovaj oblik korupcije poti─Źe negativnu selekciju, podani─Źki mentalitet i podobnost, nepotizam i ro─Ĺa┼ítvo, ortakluk te to postaju po┼żeljni oblici pona┼íanja. Mo┼że┼í biti ne znam koliko sposoban, vrijedan i uspje┼ían, ali ako nema┼í podr┼íku politike ne mo┼że┼í napredovati. To djeluje frustriraju─çe i obeshrabruju─çe na obi─Źnog ─Źovjeka te i oni pribjegavaju starom na─Źelu: ÔÇ×Sna─Ĺi se dru┼że!ÔÇť te korupcija poprima zastra┼íuju─çe razmjere.


Takav mentalitet glavna je ko─Źnica dru┼ítveno-politi─Źkom, ali i gospodarsko-socijalnom i kulturnom razvoju dr┼żave jer rasta─Źe povjerenje u dr┼żavne institucije i politiku kao primarno odgovornu za op─çe dobro. Dok to ne promijenimo te rad i marljivost, po┼ítenje i moralni integritet osobe, uspje┼ínost i kvaliteta rada ne postanu temeljni dru┼ítveni kriteriji ne─çemo izgraditi dru┼ítvo po mjeri ─Źovjeka. I Crkva mora dati svoj doprinos tom procesu, osobito sa svojim socijalnim naukom.


Suo─Źavamo se s prikrivenim oblicima totalitarne misli


Rekli bismo da se kriza vrijednosti dobrim dijelom prelila i sa Zapada, koji nam je dugo bio uzor. I dana┼ínja lo┼ía demografska slika velikim je dijelom posljedica mentaliteta na Zapadu koji je papa Ivan Pavao II. nazvao ÔÇ×kulturom smrtiÔÇť, a njegov nasljednik papa emeritus Benedikt XVI. govorio je o ÔÇ×diktaturi relativizmaÔÇť. ─îini se kako je dekristijanizacija Zapada, kako su neki upozoravali, uistinu dovela do procesa u kojem Zapad sve vi┼íe dru┼ítveno raslojava, a njegove proklamirane vrijednosti postaju sve upitnije.


- Tko god je ┼żivio na Zapadu tada je mogao vidjeti kako na Zapadu ima mnogo toga lijepoga i dobroga. Dovoljno se prisjetiti kako mnoge zemlje Europske unije imaju vrlo dobro organiziranu zdravstvenu skrb i socijalnu politiku, mnoge imaju i vrlo razvijenu obiteljsku i demografsku politiku, sna┼żno gospodarstvo koje je izgra─Ĺeno na kulturi rada i pravnoj dr┼żavi. U tom smislu, zanimljivo je primijetiti kako svi ┼żele ┼żivjeti na Zapadu. I mi sami ┼żeljeli smo u─çi u Europsku uniju. Stoga ne mo┼żemo generalizirati i pau┼íalno osuditi Zapad za sva zla koja do nas dolaze.


Problem dolazi od onih koji Europu ┼żele graditi bez vjere u Boga. I danas ima onih koji ┼żele jesti sa stabla spoznaje dobra i zla i radije se klanjati ÔÇ×zlatnom teletuÔÇť materijalizma i novca, mo─çi i vlasti, individualizma i konzumerizma te, pou─Źeni biblijskim iskustvom, mo┼żemo re─çi kako to nu┼żno ra─Ĺa ÔÇ×kulturu smrtiÔÇť. U tom smislu mo┼żemo govoriti o dekristijanizaciji zapadnog dru┼ítva i otu─Ĺenju od svojih kr┼í─çanskih korijena. Iz odre─Ĺenih krugova, taj mentalitet ÔÇ×kulture smrtiÔÇť i ÔÇ×eti─Źkog relativizmaÔÇť pomalo ulazi i u na┼íe dru┼ítvo i nalazi svoje pobornike. Usudio bih se re─çi kako su doju─Źera┼ínji komunisti samo jednu ideologiju zamijenili drugom i postali veliki pobornici sekularne dr┼żave. Kako i danas imaju vode─çu ulogu u javnom i politi─Źkom ┼żivotu, na sva usta govore kako je vjera privatna stvar pojedinca i kako je treba potisnuti iz javnog ┼żivota.


Suo─Źavamo se s prikrivenim oblicima totalitarne misli koja se o─Źituje u isklju─Źivosti i netolerantnosti, nametanjem permisivnih zakona i osporavanjem prava na priziv savjesti, sve ─Źe┼í─çim kr┼íenjem vjerske slobode, osobito nametanjem obrazovnih programa koji sadr┼że za kr┼í─çane neprihvatljive sadr┼żaje, sve ─Źe┼í─çim osporavanjem prava na javno o─Źitovanje vjerskog uvjerenja. Me─Ĺutim, u kojoj mjeri ─çe uspjeti i nametnuti svoje ideje, ovisi i o nama. Ukoliko se kao kr┼í─çani sna┼żno zauzmemo u promicanju kulture ┼żivota i civilizacije ljubavi, tada ove ideje ne─çe uspjeti u svome naumu. Sve ovisi o tome ho─çemo li biti osobe sna┼żne vjere i ┼żivjeti dosljedno kr┼í─çanskom pozivu te poput kvasca izgra─Ĺivati dru┼ítvo pro┼żeto kr┼í─çanskim vrijednostima ili ─çemo se suobli─Źiti mentalitetu ovoga svijeta i iznevjeriti svoj poziv. A pozvani smo biti sakrament spasenja u svijetu, svjedoci Bo┼żjeg milosr─Ĺa i navjestitelji uskrsne radosti u kojoj se o─Źituje punina ljudskog dostojanstva i svetosti.


I za kraj, mo┼żete li izdvojiti ovogodi┼ínju uskr┼ínju poruku za na┼íe ─Źitatelje?


- U ovome je svijetu prisutna ne samo snaga grijeha, nego i snaga Kristova uskrsnu─ça. Bog je gospodar povijesti i on u svojoj ljubavi uvijek pronalazi put da pobijedi dobro. Po kr┼ítenju je u svakoga od nas polo┼żena klica uskrsne preobrazbe, a po potvrdi smo primili sedam darova Duha Svetoga. Vjera u uskrsnu─çe nas ispunja nadom protiv svake nade. Poru─Źujem, stoga, svima: Hrabri budite! Budite ljudi vjere i nade!


Vjera nas poti─Źe da se zauzmemo za op─çe dobro i da prihvatimo svoju odgovornost za dobrobit dru┼ítva i ljudi oko nas; da u sebi probudimo kreativnost ne o─Źekuju─çi da drugi rije┼íe na┼íe probleme, ali da sura─Ĺujemo s njima u stvaranju zdravog dru┼ítva i promicanju op─çeg dobra. Nada, utemeljena na Kristovom uskrsnu─çu, sna┼żi duh zajedni┼ítva i solidarnosti, promi─Źe kulturu ┼żivota, sna┼żi bra─Źnu ljubav i otvara je za dar darivanja novoga ┼żivota, utvr─Ĺuje nas na putu pra┼ítanja i pomirenja, otvara nas za nove putove i za nova rje┼íenja. Svima omogu─çuje da se otvorimo Bo┼żjoj snazi koja je uvijek ja─Źa od ljudske slabosti i nadilazi na┼íe ovozemaljske mogu─çnosti. Ne dopustimo da nam se ka┼że: ÔÇ×┼áto stojite i gledate u nebo?ÔÇť (usp. Dj 1,6)


Kristova uskrsna pobjeda nad grijehom i smr─çu nam poru─Źuje da prava, velika ─Źovjekova nada, koja opstaje unato─Ź svim razo─Źaranjima i ┼żivotnim pote┼íko─çama, mo┼że biti samo Bog, koji nas ljubi ÔÇ×do krajaÔÇť, do smrti na kri┼żu. I zato onaj, koga Bo┼żja ljubav dotakne po─Źinje shva─çati da ┼żivot ÔÇ×nije ne┼íto ┼íto smo sami u sebi proizveli i ┼íto potje─Źe od nas samih: to je odnos. A ┼żivot u cjelini odnos je s Onim koji je izvor ┼żivota. Ako smo povezani s Onim koji ne umire, koji je sam ┼Żivot i sama Ljubav, tada smo u ┼żivotuÔÇť (Spe salvi, 27). Tada '┼żivimo', jer s Bogom stupamo u odnos po zajedni┼ítvu s Isusom, a to zajedni┼ítvo za sobom povla─Źi i zajedni┼ítvo s drugima, sa svima, u izgradnji boljeg svijeta. Bo┼żje kraljevstvo, stoga, nije neki nestvarni svijet, nego se ostvaruje ondje gdje se ljudi ljube i njegova ljubav dopire do nas. ÔÇ×Samo nam njegova ljubav omogu─çuje da iz dana u dan budemo vedra duha i ustrajni, ne gube─çi polet nade, u svijetu koji je, po svojoj naravi, nesavr┼íenÔÇť (Spe salvi, 31).


Davor Dijanovi─ç i Damir Borov─Źak
www.hkv.hr

www.hkz-kkv.ch

140 - 2016

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU