Koncertom Hrvatska priča, prije pet godina, Hrvatska kulturna zajednica proslavila je svoj 30. rođendan. Tom smo prigodom imali veliko zadovoljstvo upoznati Lejdi Oreb, koja je Hrvatsku priču osmislila i njome oduševila Hrvate šriom svijeta i mnogobrojne strance.

Koncert u Švicarskoj bio je 12. po redu, od ukupno 49. Veliko nam je zadovoljstvo da smo bili među prvima koji su prepoznali umjetničku i duhovnu vrijednost ovog jedinstvenog projekta, jedinstvene osobe - Lejdi Oreb. Donosimo intervju s njome napravljen nedavno za čitatelje Veritasa.

Molim Vas predstavite se našim čitateljima - tko ste, gdje radite i čime se sve bavite?

Za čitatelje našega Veritasa, vrlo rado. Najprije, blagoslov svakoj riječi ovdje napisanoj! Moje podrijetlo je Župa Svetoga JOSIPA, Vela Luka, (premda je moja obitelj već 70tak godina u Zagrebu). Najstariji podatak o Orebima sam pronašla u 83. PSALMU (dakle s područja odakle i svi mi...).
Inače, urednica sam, voditeljica i autorica pri HRT, odana Službi za jezik i govor HTV. Usmjerena sam osobitim kulturnim projektima u domovini i inozemstvu, u kojima sudjelujem autorski ili voditeljski, ponajviše na klapskom planu, sudjelujem u radijskim i tv emisijama različitog glazbenog usmjerenja, a autorica sam posebnih koncerata, te onih na državnoj razini.

Pokrenuli ste projekt Hrvatska priča. Recite nam o čemu se tu radi? Što je bila namjera kada ste pokretali taj Projekt? Što ste željeli postići jednim takvim Projektom?

HRVATSKA PRIČA, projekt međunarodnog predstavljanja hrvatskog identiteta, je istina o jednom narodu, njegovom povijesnom putu, darovanim mu ljepotama i djelima upućenima svakom čovjeku, u glazbi tambure, glasu klapa i solista. Ona je prava poruka mira i prijateljstva, međusobnog razumijevanja i potrebe za mudrošću, u vremenu koje prijeti otuđenju svakog čovjeka od samoga sebe i drugih! Projekt povezuje domovinu i dijasporu na neponovljiv način, vraća ugled ovoj ranjenoj zemlji i važan je za naše međunarodne odnose.
Dakle, kada sam, ne slučajno, pokrenula HRVATSKU PRIČU, bila sam svjesna da će se nakon takvog Projekta mnogo toga promijeniti i da će doći do izražaja upravo mnoge, a neizliječene rane moga, našega naroda. To se moglo očitovati u oponašanju, kopiranju sadržaja projekta, ljubomori, taštinama,. što je čovjeku koji razumnije prije svega duhovno stanje naše zemlje i svijeta danas, vrlo zabrinjavajuće. S napretkom civilizacije, jasno je, čovjek postaje ugrožen, samo zato što misli da može biti Bog!

Dok ste predstavljali projekt Hrvatska priča u svijetu, kako su drugi ljudi, diljem svijeta, doživljavali Hrvatsku? Mislite li da Hrvati vrednuju ono što imaju?

Nakon 49 nastupa, neprocjenjive su i jasne posljedice naših gostovanja. No, najprije, za nacionalni identitet i duhovni utjecaj odgovorne projekte ne smiju raditi bleferi, farizeji i ljudi prikrivenih namjera, a danas ih je više nego ikada i njima se prepuštaju mnoge emisije i događanja.
Odnos domovinske i iseljene Hrvatske, danas je ugrožen do krajnjih granica. Ljudi gladni svoga, nisu znali, a ni danas ne znaju, razlikovati dobro od neukusa, pa im se lako podmeće, i to još dobro plate, pa su se mnogi na račun dijaspore obogatili, a istodobno zatrovali kulturu jednog iznimnog naroda. Hrvatska priča je od predstavnika države i grada u kojima smo gostovali slušala isprike što su naš narod gledali potpuno drukčijim očima. Danas se i dalje događaju tragikomične situacije, o kojima javnost ne zna, jer se predstavlja jedno, a drugo je u stvarnosti. Tome se ne čudim.

Uz sve obveze koje imate, vrlo ste aktivni u svim segmentima vjerskoga života. Kako povezujete svoju profesiju i vjeru? Kako to da ste svoj profesionalni život toliko vezali uz Crkvu?

Znate, tu je za mene sve jednostavno, utemeljeno na jedinoj Istini - Svetom pismu. Tko sam ja da u to sumnjam? Raspored je BOG, pa sve ostalo, što znači da je moj život nedjeljiv od vjere i čudim se onome tko to ne razumije. Kroz Stvoritelja promatram svijet, a potpisujući se katolkinjom proživljavam punu odgovornost i to djelatno i vjerujte, razlikuje se od onoga što u prosjeku ljudi misle da je vjera.

Na koji način sudjelujete u životu svoje župne zajednice sv. Luke?

U ovom vremenu, članica sam Pastoralnog vijeća ŽUPE SVETOGA LUKE i voditeljica SLUŽBE ČITAČA. Kao stalna suradnica RADIO MARIJE, vodim MZ "ARKANĐELA GABRIJELA" u jedinoj našoj MOLITVI ZA OBRAĆENJE DJELATINIKA U MEDIJIMA.
Tajnica sam MZ "MARANATHA" i vokal njezinog Slavljeničkog tima "Glas duha> koji je ujedno i Slavljenički tim Pokreta krunice za obraćenje i mir, "Betlehem". Trenutačno, snimam BIBLIJU na nosaču zvuka, prije svega za sve one koji ne vide. Osobito sam rado voditeljica i seminara za širenje katoličke vjere. Odgovorno radim na duhovnoj i moralnoj obnovi naše zemlje.

Rado sudjelujete u svim aktivnostima gdje možete dati drugima na korist svoje talente, primjerice u voditeljskom poslu, raznim oblicima humanitarnog rada i sl. Kako Vas ljudi doživljavaju?

Uglavnom kao glas istine, hrabrosti u nastojanju oko svekolike obnove ovoga naroda, poniznosti i ljubavi u ukazivanju, ali po nadahnuću, a ne po ljudskom mentalitetu. Zato se mnogi koji se lažno predstavljaju u ovoj profesiji, osjećaju ugroženi od postojanja kvalitete i odgovornost osobito u govornom izričaju, pa se kvaliteti ne dopušta djelovati. Ništa ne radim izvan Zakona Božjeg i pravila života u Njemu. Tko ne zna što to znači, neka me osobno pita, pa i o konkretnosti onoga na što sada mislim, a mislima i na duh izdaje samih sebe, jer smo duhovno u ropstvu i gacamo u svom blatu.

Gdje se osjećate ugodnije, pred TV - kamerama ili kada ste pred našim jednostavnim ljudima na nekoj župnoj proslavi ili sličnoj svečanosti?

Potpuno se isto osjećam, jer ljubim onoga kome se obraćam. Nema maske, niti je mogu nositi zbog odanosti KRISTU, da od Njega ne udaljim onoga koga preko mene želi dotaknuti. Ja služim. Vjera, nije samo osobna stvar. Žalosna sam kada vidim koliko javnih djelatnika, danas je to očito postalo moderno, petlja s vjerom, zamazuje narodu oči, kupi slavu i novac, i svjedoči krivo. Narod je lako zavesti, ali ne svo vrijeme i sve ljude.

Recite što Vam predstavlja vjera, što znači vjerovati u Vašem životu? Postoji li trenutak u kojem ste osobno doživjeli vjeru u Isusa Krista?

Moj život je vjera. Premda sam odgajana u, Bogu hvala, tradicionalnom katoličkom duhu, daleko dublji korak u duhovnost zakoračila sam zbog toga što mi je od rođenja jednostavno dana osobina traganja za savršenstvom, a ono je JEDINO U BOGU. Stoga je vjera neodvojiva od moga života. Živim u, po, za i s njom. Vjerovati znači od kada u jutro otvoriš oči, pa do odlaska na noćni počinak, biti u odnosu s OCEM, djelom to potvrđivati, nastojati svjedočiti svakim, pa i pogledom svojim, a kamoli odnosom prema duhovno bolesnima, onima koji su ljubomorni na vas, koji vas ne podnose zbog osobne nemoći i nesposobnosti, nevjernicima ili neprijateljima. O svakodnevnim čudesima u mom životu trebala bih napisati knjigu svjedočanstva.

Vjerodostojnost svakog čovjeka u pogledu njegovog življenja vjere proizlazi iz snage njegovog osobnog svjedočenja. Na koji način Vi svjedočite vjeru u svome životu?

Evo, ovako! Naime, budim se radosna u novome danu, sa zahvaljivanjem hodam svijetom, s osmijehom dolazim drugim ljudima, molim se za one koji mi žele zlo i posebno ih nosim u srcu jer znam da ih to zarobljava, svakome sam otvorena za razgovor, ali ne u svoje ime, nastojim se sačuvati od zamke zavodljivosti svijeta.

Svjetonazor svakog čovjeka počinje se najprije oblikovati u obiteljskoj sredini, pa tako i vjerski. Upravo neke tradicionalne hrvatske vrijednosti kao da se dovode u pitanje, mislim prije svega na obitelj. Koliko je Vama bitna podrška obitelji u obavljanju svakodnevnih obveza?

Jasno da se podrazumijeva podrška obitelji, i to u smislu da se obveze koje imam, nikako ne dovode u pitanje i to u dogovoru s obitelji. No, da kojim slučajem obitelj ne razumije ili ne daje podršku, ne bih pristala ni na kakvu ucjenu niti razuvjeravanja, jer svatko ima svoj put. No, molitvom bih našla način kako ne bi povrijedila nikoga od njih. Ipak, niste dobar svjedok vjere ako vam je obitelj zbog toga nesređena ili uskraćena. ALI, ni ne može biti kad služite GOSPODINU. On sve uredi i vi možete biti samo nasmijani, ako nešto nije u redu i ako ste namrgođeni, nešto s vašom vjerom i pouzdanjem u Providnost ne štima. Hitno se okrenite sebi i zatražite pomoć Crkve.

Sigurno nije lako biti javna osoba i biti toliko aktivna u Katoličkoj crkvi. Jeste li imali možda poteškoća u Vašem radu zbog te činjenice?

O da stalno, premda vam nitko ništa izravno ne govori, ali vas se izostavlja s popisa, ne zove za vođenje bez obzira na provjereno znanje i kvalitetu, lažno vas se optužuje i ogovara ili kritizira lažnim argumentima, ako organizator vas zove za autora ili voditelja, ucjenjuje ih se snimanjem.ili ste previše atraktivni, čak i to smeta,..ili za vas kažu da ste "previše" katolički ili nacionalno "zdravi" i slično. Zanimljivo, sviđate im se, ali ni sami ne znaju kako vas preskoče, ha, ha, ha. No, meni je uzrok poznat.

Vi ste članica udruge Vojske Bezgrešne. Kada ste postali članom ove vjerske udruge? Možete li ukratko opisati što vama predstavlja ova udruga?

Godinu ne pamtim. Vrijeme mi nije bitno, radim ono za što dobijem poticaj. Slušam Gospodinov glas u molitvi. On me je doveo na ovaj svijet i Njemu odgovaram s talentima koje mi je dao za korist zajednici, a ne meni. Udruga je jedno od moje pripadnosti crkvi, tamo dobijem nove smjernice za svakodnevicu i apostolsko svjedočenje, tamo se sklanjam od ludila svijeta i ulazim među svijet donoseći živo svjetlo mira i radosti ljudima oko sebe, u djelima i savjetima. Ma, divota!

Također ste i vrlo aktivni u udruzi Vojske Bezgrešne. Što konkretno znači za Vas biti vitez Bezgrešne u današnjem svijetu? Na koji se način može prenijeti poruka Bezgrešne suvremenom čovjeku?

Ja sam vitezica naše Vojske Bezgrješne i svakodnevno čitam upute naše Majke iz Molitvenika "Nasljeduj Mariju". Želim Božji mentalitet, a ne svijeta, zato se ne ljutim i ne obazirem na zlo, već sudjelujem u aktivnostima za ljubav, za ozdravljenje naše zajednice. Ničeg se ne bojim i s ljubavlju govorim u Istini. Suvremeni čovjek je ugrožen. Ugrožena je njegova egzistencija, obitelj, dom, domovina, mozak mu je napadan materijalnim i krivom duhovnošću, zavodi ga se jer je slab (bez GOSPODINA). Hrvatski čovjek osobito. Naime, rođen je na području koje vapi za pravdom, ne osvetom, o kojem su posijane neistine, a za zlodjela se nije odgovaralo, nakon brisanja svećenika i inteligencije nije imao tko odgajati zdrav puk i političare, i Crkva, (koju nitko i ništa ne može razoriti) napravila je propusta i pogrešaka. Ako ne radimo najprije na sebi osobno, nećemo moći napredovati, ni kao obitelj ni kao narod. Ako je zlo sve vidljivije, to je plod molitve, tako se slijepima polako otvaraju oči i jedino se tako budimo. Mi nemamo vremena kukati, već hrabro djelovati. BOG nema preko koga nego preko nas. Ovo je jedino vrijeme koje imamo, a s osobinama koje su nam dane kao narodu, jasno da mira nemamo ni iznutra ni iz vani. No, to je već druga tema. Svaki datum naše povijesti je objašnjenje. O tome govorim na svojim nastupima i Bezgrješnu stavljam kao uzor u tome.

Mediji danas sigurno igraju vrlo važnu ulogu u prenošenju i naviještanju Radosne vijesti. U Hrvatskoj postoje razni vjerski časopisi, par radijskih postaja i mnoštvo Internet portala, ali to kao da nije dovoljno. Što bi se prema vašem razmišljanju moglo učiniti boljim na tom području?

Imamo pune ruke vrlo odgovornog posla. Ali problem nisu nevjernici, nego vjernici i oni koji se tako potpisuju. Ne trebaju nam u broju nego u kvaliteti. Mnogi ne razumije bit vjere, a bolestan ne može pomoći bolesnom i to treba hrabro reći. Medij najjače utječe na ljude. Čak ne ni politika, jer ona koja je sjajna stvar, postaje ogledalo duhovnog stanja naroda. Dakle, moramo najprije raditi na odgoju vjernika, bez straha i s ljubavlju tražiti više od postojećih medija, jer je to pravo ovoga naroda. Sada je to naravno teže postići, jer nezdravi kadar obavlja poslove koji utječu na mišljenje ljudi. Ali, u ustrajnost i providnost se ne sumnja, nego ih se koristi. Hitno se trebamo "uloviti" osobnog, a potom i nacionalnog duhovnog oslobođenja, djelovati u Crkvi, prozreti lažne i dati kvalitetnim ljudima mogućnost djelovanja. Možda bismo to i htjeli, ali ne možemo, jer ne vidimo jasno.
Ne bih jamčila da su svi katolički mediji istinski katolički, potvrdu tome će naći u BIBLIJI. Vremena su osobito sveta, upravo jer su puna kušnji. Vrijeme je da se probudimo i to najprije duhovni pastiri. Ne krivimo medije, jer njih čine ljudi, i to iz, na žalost, našeg krila iznjedreni, već molimo za njih.

www.hkz-kkv.ch